Širom svijeta 1. decembar obilježava se kao Svjetski dan AIDS-a. Obilježavanje ovog datuma započelo je davne 1988. te je kroz godine postojanja u fokus interesovanja globalne javnosti isticalo teme poput AIDS i porodica, Stigma i diskriminacija, Žene i AIDS i druge.
Testiranje na HIV je jedini način da se utvrdi da li je neko zaražen HIV-om, uzročnikom side, i trebalo bi da bude sastavni dio brige o zdravlju svakog pojedinca, posebno ako se rizično ponaša.
Rano otkrivanje HIV infekcije omogućava pravovremeno liječenje i kvalitetan i dug život osobama inficiranim HIV-om, kao i zaštitu drugih i sprečavanje prenošenja HIV-a sa majke na bebu.
Svjetski dan borbe protiv side prilika je da se ukaže na potrebu kontinuiranog dostavljanja lijekova za terapiju HIV pozitivnim osobama, na važnost testiranja, kao i promjene svijesti ljudi o osobama koje su inficirane HIV-om i odnosu javnosti prema njima, njihovim partnerima i porodicama.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i UNAIDS-a, do sada je u svijetu umrlo 36 miliona ljudi od posljedica HIV-a. U 2012. godini je bilo 1,6 miliona smrtnih slučajeva povezanih sa HIV-om.
U svijetu je, prema podacima UN, krajem 2012. sa HIV-om živjelo 35,3 miliona osoba, što je za 18 posto više u odnosu na 2001. godinu.
Posebno je zabrinjavajući broj adolescenata, odnosno mladih starosne dobi od 10 do 19 godina koji su pozitivni na ovaj virus, a kojih ima 2,1 milion.
Od pojave epidemije više od 83 posto smrtnih slučajeva registrovano je u Africi. U najteže pogođenoj oblasti, podsaharskoj Africi, u urbanim sredinama je svaki četvrti stanovnik inficiran, a 70 posto novoinficiranih osoba godišnje potiče iz ove regije.
Udruženje građana ’’Action Against AIDS’’ već petnaest godina radi na smanjenju stigme i diskriminacije prema osobama koje žive sa HIV-om i AIDS-om u Bosni i Hercegovini. Povodom obilježavanja Svjetskog dana AIDS-a žele pozvati građane, aktiviste, predstavnike organizacija civilnog društva, vlasti i donosioce odluka širom planete Zemlje da se pridruže kampanji ''#ReciNeStigmi #Podržimo ljude koji žive sa HIV-om'' u cilju unaprijeđenja kvaliteta života osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om.
Svi zainteresovani mogu se pridružiti kampanji tako sto će svoju fotografiju sa natpisom #ReciNeStigmi #Podržimo ljude koji žive sa HIV-om poslati na email adresu: [email protected] ili postaviti na Facebook stranicu ReciNeStigmi.
Fotografije će biti objavljene u medijima koji su u vlasništvu udruženja ili vođeni od strane predstavnika udruženja, a fotografije će biti korištene isključivo u ovoj kampanji koja traje od 1.12. do 15.12.2014. godine.
OTVORENO PISMO PRENOSIMO U CIJELOSTI
Udruženje građana "Action Against AIDS" na više državnih i republičkih institucija poslalo je Otvoreno pismo.
Srđan Kukolj, predsjednik Udruženja koji potpisuje Otvoreo pismo ističe da ovom prilikom želi skrenuti pažnju na nekoliko ozbiljnih problema u Bosni i Hercegovini, a koji se odnose na kvalitet života lica koja žive sa HIV-om ili su pod povećanim rizikom od HIV infekcije, uz napomenu da će navedene informacije, pored ostalog i povodom obilježavanja Svjetskog dana AIDS-a, biti proslijeđene svim relevantnim institucijama i medijima s ciljem informisanja, ne samo nadležnih, nego i cjelokupne javnosti o ovim problemima s kojima se suočavamo svi mi u Bosni i Hercegovini.
"Vjerujem da ste upoznati da se od novembra 2006. godine u Bosni i Hercegovini implementira projekat ''Povećanje univerzalnog pristupa populacijama pod povećanim rizikom'' podržanog sredstvima Globalnog fonda za borbu protiv HIV-a, tuberkuloze i malarije. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine zajedno sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Federalnim Ministarstvom zdravstva Federacije Bosne i Hercegovine, Vladom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, uz tehničku podršku Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini su garanti kvaliteta implementacije navedenog projekta koji uključuje učešće javno-zdravstvenih institucija, međunarodnih, nacionalnih i lokalnih organizacija i udruženja u cilju povećanja pristupa uslugama u oblasti HIV prevencije kao i pružanju podrške populacijama pod povećanim rizikom od HIV infekcije te licima koja žive sa HIV-om.
Lideri i donosioci odluka u Bosni i Hercegovini trebaju biti upoznati o prisutnosti HIV infekcije u našoj zemlji te na koji način zajednica pokušava uticati na spriječavanje povećanja broja novoinficiranih HIV slučajeva, a ujedno umanjiti pristunost stigme i diskriminacije prema licima koja žive sa HIV-om i povećati Vaše učešće i odgovornosti u ovoj oblasti. Sigurno ste u proteklim godinama imali priliku vidjeti izvještaje o broju lica koja žive sa HIV-om u Bosni i Hercegovini te primjetiti da se broj iz godine u godinu povećava što ukazuje da kao država moramo uložiti dodatne napore u pružanju odgovora na HIV epidemiju.
Bosna i Hercegovina je u proteklih nekoliko godina značajno povećala učešće donosioca odluka u odgovoru na HIV kroz rad Savjetodavnog odbora za borbu protiv HIV-a Bosne i Hercegovine kao i Državnog koordinacionog tijela za razvoj i praćenje implementacije programa prevencije HIV-a i tuberkuoze za sredstva Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a i tuberkuloze u Bosni i Hercegovini. Članovi oba navedena tijela su tokom njihovih mandata doprinijeli da se projekat ''Povećanje univerzalnog pristupa populacijama pod povećanim rizikom'' implementira u skladu sa potrebama populacija pod povećanim rizikom od HIV infekcije i licima koja žive sa HIV-om te ujedno osigura kvalitet isporuke usluga. Međutim, zbog ograničenosti trajanja pomenutog projekta Bosna i Hercegovina već danas treba razmišljati o preuzimanju liderstva nad projektom kako bi osigurala dovoljan broj usluga koje će biti dostupne populacijama pod povećanim rizikom od HIV infekcije u budućnosti i na taj način uticati na spriječavanje povećanja novih HIV slučajeva kao i povećanje kvaliteta i broja usluga za lica koja žive sa HIV-om.
Bosna i Hercegovina sredstvima fondova zdravstvenog osiguranja oba entiteta i Brčko Distrikta osigurava dostupnost terapije za HIV pacijente bez zahtjeva za dodatnim finansijskim izdacima pacijenata po ovom liječenju što predstavlja primjer dobre prakse. Kako smo država koja se obavezala mnogim međunarodnim ugovorima i konvencijama o ljudskim pravima trebamo povećati napore da licima koja žive sa HIV-om, a koji su u potrebi za liječenjem, obezbjedimo najkvalitetniji vid liječenja kako bi osigurali bolji kvalitet života. Bosna i Hercegovina treba preuzeti odgovornost u promociji i uvođenju naprednijih lijekova za tretman lica koja žive sa HIV-om kako bi obezbijedili zadovoljavajući kvalitet liječenja te umanjili dodatne troškove liječenja koji trenutno postoje zbog nedovoljnog kvaliteta lijekova za HIV tretman. Kada govorimo o HIV tretmanu prvenstveno trebamo biti fokusirani na učinkovitost terapije, brzini i kvalitetu oporavka imunodeficijentnih pacijenta, propratne pojave kao i način liječenja. Ukoliko pogledate naprednija istraživanja i kliničke analize u oblasti HIV tretmana primjetićete da Bosna i Hercegovina još uvijek zaostaje u pružanju naprednijih HIV lijekova što znatno utiče na kvalitet građana Bosne i Hercegovine, a koji žive sa HIV-om.
Srđan Kukolj
Stigma i diskriminacija prema licima koja žive sa HIV-om, a ujedno i prema populacijama pod povećnim rizikom od HIV infekcije, predstavlja prepreku u svakodnevnom životu što ujedno utiče na zdravlje pomenutih lica. Nedovoljan nivo obrazovanja mladih, školskog i zdravstvenog kadra iz dana u dan lica koja žive sa HIV-om stavljaju pred nove izazove u socijalnom i poslovnom okruženju što umanjuje pristup mnogim uslugama od značaja za unaprjeđenje kvaliteta života ovih lica. Kao društvo trebamo prihvatiti da je HIV naša realnost i da ne smijemo zatvarati oči pred ovako složenim zdravstvenim problemom. Lica koja žive sa HIV-om trebaju jednako uživati u svim ljudskim pravima u kojima uživaju građani Bosne i Hercegovine koji ne žive sa HIV-om. Naša država ne smije dozvoliti da u eri demoktarskog uređenja krše prava na dostupnost usluga i kvalitet liječenja svih pacijenata pa tako i onih koji žive sa HIV-om. Stigma i diskriminacija prema licima koja žive sa HIV-om je prisutna je u mnogim zemljama širom planete Zemlje ali mi moramo preuzeti odgovornost za naš problem na našem tlu.
HIV ne bira pol, godine, boju kože, seksualnu orijentaciju ili bilo koju drugu ljudsku specifičnost već je prisutan u svakom društvu, zajednici, državi ili gradu i može biti novi problem svima nama već sutra. Vjerujem da kao razumna ljudska bića možemo na trenutak zamisliti kako bi se osjećao naš član porodice, prijatelj, radni kolega ili mi sami da danas živimo sa HIV-om. Da li možemo sada shvatiti koliki je HIV problem u Bosni i Hercegovini i da kao društvo možemo uraditi mnogo da lica koja žive sa HIV-om počnu živjeti život dostojanstven jednog građanina.
Koliko puta slušamo da kao društvo trebamo ulagati u našu budućnost, u mlade koji će predstavljati implementatore naših današnjih ideja, u zemlju koja teži da bude primjer svim ostalim, a da li smo razmislili o tome na pravi način?
Kao donosioci odluka, HIV trebate shvatiti kao ozbiljan izazov za Bosnu i Hercegovinu jer podrazumijeva brigu o dostupnosti sredstava za liječenje pacijenata, osiguranje kvaliteta liječenja, dijagnostici, ljudskim resursima, preventivnim aktivnostima te podršci i njezi lica koja žive sa HIV-om. Nacionalne politike, strategije i planovi trebaju prepoznavati HIV kao jednu od prioritetnih polja djelovanja u oblasti zdravstva s obzirom da na globalnom nivou predstavlja šesti od ukupno osam milenijumskih ciljeva Ujedinjenih nacija. Kliničke analize, istraživanja, izvještaji, dokumenti od važnosti ili smjernice drugih zemalja mogu biti usvojeni kao primjeri dobre prakse i pomoći pri izradi platforme za nacionalni odgovor na HIV i ujedno osigurati da smo kao zemlja prepoznali rizike od mogućnosti širenja HIV epidemije ali ujedno i potrebe lica koja žive sa HIV-om.
Lica koja žive sa HIV-om u našem društvu zbog prisutnosti stigme i diskrminacije, a ujedno i ne postojanja razumijevanja i podrške često razmišljaju o stvarima poput: ''Ne mogu imati dijete'', ''Ne mogu imati posao'', ''Ne mogu pronaći posao koji želim'', ''Nemam pravo na zaposlenje'', ''Ne mogu putovati gdje želim'', ''Ne mogu dijeliti moje lične stvari'', ''Moram pažljivo birati prijatelje za ostatak života ili ostati sam/a'', ''Da li sam ovo zaslužio/a'', ''Zašto nemam jednaka prava kao svi građani'', ''Zašto sam se trebam osjećati odbačenim'' i mnoga druga. Bosna i Hercegovina kao zemlja koja često promoviše ljudske vrijednosti treba započeti novu eru djelovanja u oblasti prevencije i tretmana HIV-a kao bi osigurala da svi njeni građani koji žive sa HIV-om imaju jednak pristup liječenju, podršci, njezi ali i osnovnim ljudskim pravima za jednak razvoj i opstanak svakog ljudskog bića.
Nadogradnjom postojećih HIV politika i strategija identifikovaćemo oblasti u kojima trebamo povećati naše napore u budućnosti i tako obezbjediti usluge jednako dostupnim svim populacijama pod povećnim rizikom od HIV infekcije; uspostaviti pristup liječenju i njezi tamo gdje ne postoji; promovisati aktivnosti prevencije u zajednici uključujući nesmetanu dostupnost liječenju; raditi na jačanju javnih institucija i civilnog društva; i uključiti lica koja žive sa HIV-om u izradu politika, strategija i planova ali i u implementaciju HIV aktivnosti.
Ilustracija
Za bolju budućnost Bosne i Hercegovine i generacije koje dolaze potrebno je povećati ulaganje u HIV oblast i na taj način osigurati dugotrajne i održive programe prevencije i tremana HIV-a. U susret sloganu ''Nula novih slučajeva infekcije, Nula slučajeva diskriminacije, Nula AIDS povezanih smrtnih slučajeva'' (izvor: UNAIDS) kao društvo moramo povećati nacionalne kapacitete kako bi na adekvatan način odgovorili svim izazovima koje HIV nosi sa sobom ali i osnažiti uticaj lokalne zajednice.
Broj novoinficiranih lica koja žive sa HIV-om iz dana u dan se povećava u Bosni i Hercegovini. Lica koja žive sa HIV-om često su odbačeni iz društva. Kao društvo moramo učiniti život jednak za sve.
HIV je često priča o brojkama ali često zaboravimo da je to priča o ljudskim životima. HIV predstavlja strah iz neznanja. Neznanje predstavlja korijen stigme i diskriminacije. Stigma i diskriminacija predstavljaju ujedno mržnju i odbacivanje.
Ako moje riječi mogu pomoći da se ovaj lanac prekine onda je najmanje što mogu uraditi jeste pisati svaki dan".
