Udruženje „Nova generacija“ u sklopu projekta „Školica za roditelje ili kako vaspitati dijete u savremenom dobu“, koji je podržan od strane Ministarstva porodice, omladine i sporta, organizujuje besplatnu edukaciju pod istoimenim nazivom. Školica za roditelje je namijenjena svim roditeljima i onima koji planiraju roditeljstvo, a prvi termin održan je prije nekoliko dana u Domu omladine u Banjaluci, a odvijaće se dva puta sedmično po dva sata, tokom četiri sedmice.
O tome kako odgojiti dijete u današnjem vemenu, sa kojim se problemima suočavaju roditelji odgovaraju nam voditeljke edukacije Snežana Jondža, diplomirani psiholog i savjetnik u superviziji Transakcione analize i Bojana Delibašić Bjelić, diplomirana socijalna radnica.
Jedno od osnovnih pitanja sa kojima se roditelj u savremenom društvu suočava jeste kako vaspitati dijete? Koji bi bio neki odgovor, savjet od Vas?
Bojana Delibašić Bjelić: Svjesni vremena u kojem živimo i trke koju nam nameće savremeni tempo života roditeljima nije jednostavno uhvatiti se u koštac sa izazovima koji su stavljeni pred njih u odnosu na vaspitanje djece. Nema generalnog recepta koji je primjenjiv za svu djecu, svako djete zahtjeva individualni pristup u vaspitanju. Vrijeme koje roditelj provodi (pa makar i sat vremena dnevno) sa djetetom treba da bude usmjereno ka upoznavanju djetetovih osobina i potreba te izgradnji pozitivnih vrijednosti koje će kasnije u odraslom dobu biti od koristi za samostalan život. Važno je to vrijeme provesti u direktnoj aktivnoj interakciji sa djetetom, da dijete u tim trenucima ima slobodu da postavlja razna pitanja, iznosi svoje mišljenje te da se osjeća sigurno i kompetentno za različite zadatke i aktivnosti koje su stavljene pred njega u skladu sa njegovim uzrastom i psihofizičkim sposobnostima. Postoji niz preporuka kako biti bolji roditelj, a ova Školica za roditelje upravo i postoji iz potrebe da se roditelji osnaže i dobiju neke korisne savjete/preporuke kako da budu bolji u vaspitanju svoje djece.
Pored roditelja, djecu danas odgajajau internet i društvene mreže. Kako uskladiti roditeljstvo sa tehnološkim razvojem. Kako naći balans u svemu tome?
Bojana: Tehnološki razvoj donio nam je kako niz pogodnosti tako i nepogodnosti, danas su djeca već od samog rođenja izložena interakciji sa različitim elektronskim uređajima, što po različitim teorijama nikako nije poželjno jer prevelika stimulacija tako mladog mozga može dovesti do niza oštećenja. Ljudski mozak ne može efikasno funkcionisati sa previše informacija posebno u fazi razvoja i sazrijevanja. Neke preporuke su da djete do druge godine života nije poželjno izlagati stimulaciji elektronskih uređaja jer to negativno utiče na razvoj sinapsi u mozgu koje su zaslužne da bi mogli misliti, osjećati, kretati se. Dostupnost interneta i društvenih mreža djecu, a i roditelje otuđuje od žive društvene interakcije, gubimo sposobnost da prepoznajemo emocije drugih što bitno utiče na kvalitet odnosa i veza koje formiramo. Pristup i dostupnost informacija koliko god ima svojih prednosti i mogućnosti za rast i razvoj, može negativno uticati na psihofizički razvoj djece, poremećaj pažnje, nasilnički i negativni obrasaci ponašanja, pretilosti, pasivnost, ljenost, sanjarenje – nerealna očekivanja, mogućnosti i sposobnosti sl. Smatram da kod djece treba što manje podsticati pasivno gledanje TV-a, korištenje računara i drugih tehničkih pomagala, posebno kada je to neorganizovano i stihijsko korištenje (zaista nekada može biti korisno, kako bi završili neku svoju obavezu, ali bez pretjerivanja), a podsticati igre koje uključuju rad s rukama, pokret, društvene igre, igre koje razvijaju motoriku, moždane viuge i kreativnost. i sl. Smatram da je nemoguće zabraniti, niti je poželjno, ali treba ograničiti i organizovati vrijeme korištenja računara i drugih tehničkih pomagala (pametni telefoni, igrajuće konzole, TV isl.), kao i iskoristiti pogodnosti koje nam nude savremene tehnologije kao što je ograničenje pristupa određenim web stranicama, zatim programi i aplikacije koje roditeljima omogućavaju uvid u kretanje djeteta po internetu, uz obavezan nadzor odrasle osobe posebno kada se radi o manjoj djeci. Smišljeno birati igrice za djecu, danas postoji niz igara koje razvijaju mozak a dostupne su na internetu te prije koristenja uvijek promisliti koje su koristi, a koje mane date igrice ili aplikacije.
Koliko su roditelji kod nas nasilni prema djeci? Šta podaci sa terena govore o tome.
Snežana Jondža: Budući da radim kao koordinatorica Plavog telefona, savetodavne linija za decu koja su žrtve nasilja i da je naše Udruženje primarno okrenuto ka psihosocijalnoj zaštiti dece koja su u riziku, smatram da ima jako mnogo nasilja ali da u našem okruženju nasilje često nije prepoznato i ne govori se dovoljno o tome. U našem društvu se nasilje prepozna, ako se prepozna, tek kada su deca dugo vremena izložena maltretiranju, fizičkom i/ili seksualnom. Psihičko nasilje još uvek nije prepoznato i zanemaruje se činjenica da ono ostavlja duboke tragove u detetu koje je izloženo njima.
Ova Školica za roditelje ima za cilj da se osnaže roditelji za nenasilne i neprepopustljive metode vaspitanja i disciplinovanja djece. Možete li nam reći nešto više o njima.
Bojana i Snežana: Smatramo da su ova dva vaspitna stila posebno nekonstruktivna. Nasilje nad decom ostavlja velike ožiljke detetu kako fizičke tako i psihičke koji izazivaju frustracije i barijere u savladavanju različitih životnih situacija...međuljudski odnosi (prijateljski, bračni), sposobnost da se nosimo sa stresnim situacijama, nivo samopouzdanja i samopoštovanja, odnos sa autoritetima i slično.
Sa druge strane prepopustljiv vaspitni stil dovodi do razmaženosti dece koje kad odrastu predstavljaju problem svojoj okolini i društvu u kojem žive jer nisu osposobljena da žive samostalno i da uvažavaju potrebe drugih ljudi u njihovom okruženju kao i da poštuju pravila društva. Zavisno u kojoj meri su deca razmažna, problem je veći, odnosno dublji i u odrasloj dobi nepopravljiv. Zato smatramo da je na vreme potrebno razgovarati sa roditeljima kako se ne bi napravile greške koje će imati ozbiljne i duboke posledice.
U današnje vrijeme je evidentno i popustljivo vaspitanje, djeca su razmažena i ukoliko ne dobiju ono što traže spremna su napraviti razne scene. Na koji način se roditelj treba suočiti sa razmaženim djetetom?
Snežana: Smatram da je razmaženost problem novog doba kada je u pitanju vaspitanje dece i to sve veći i veći problem. Roditelji iz najboljih namera i neizmerne ljubavi veruju da ako njihovo dete dobije sve što želi i ako se oni potrude da ono bude stalno srećno da će uraditi najbolju stvar za dete. Istina je drugačija. Posao roditelja je da pripreme dete za samostalno funkcionisanje u društvu u kojem žive. To znači da je detetu neophodno mnogo ljubavi ali da su mu isto tako neophodni ciljevi i zahtevi od strane roditelja da te ciljeve ispuni (naravno u skladu sa godinama deteta). Dete možda ne želi da skuplja igračke, pere zube, kad poraste malo, da iznosi đubre iz stana ili da pospremi sobu i radi domaće zadatke i želi da dobije sve što želi sada i odmah. Stvaranje radnih navika nije prijatno ali je veoma korisno kako bi se dete osposobilo za samostalni život u budućnosti kao i postavljanje granica. Tako da je posao roditelja i da disciplinuju dete ali na taj način da ne koriste nasilje. Ako roditelji propuste ovaj važan deo u vaspitanju, njihova deca će možda biti srećna kao mala, ali kako budu rasla će nailaziti na mnoge izazove a neće imati mehanizme da se suoče i prevladaju sve te situacije, te neće više biti srećna i zadovoljna.
U čemu, po Vašem mišljenju, roditelji najčešće griješe kada je odgoj djece u pitanju?
Snežana: Ovo pitanje zahteva kompleksan dogovor. Mogla bih navesti neke od težih grešaka, a to je nasilje, zanemarivanje, ignorisanje i dopuštanje da deca imaju kontrolu nad roditeljima. Ako se izbegnu gore navedene situacije i deci pokazuje ljubav i gradi odnos poverenja onda neke i manje greške koje su češće, neće ostaviti teže posledice na odrastanje dece. Naravno ovo je veoma uopšteno rečeno i svako je dete posebno i različito doživljava i tumači postupke roditelja, zato je važno da pričamo sa svojim detetom i da od njega saznamo kako ono posmatra naše postupke i kako ih razume.
Koliko su roditelji spremni da se posavjetuju sa stručnjacima kada naiđu na problem. Kako ohrabriti i roditelje da otvorenije govore o problemima sa kojima se suočavaju prilikom odgoja djece?
Snežana: Mislim da ljudi često imaju zabludu da bi prirodno trebalo da znaju kako da vaspitaju svoju decu i da je sramota ako ne znaju. Istina je da je većina ljudi imala samo jedan primer vaspitanja, od svojih roditelja, u jednom vremenu u kom su odrastali i da su se mnoge stvari promenile a da njima nedostaju metode i tehnike da se nose sa svim izazovima današnjice. Roditelji često nisu spremni da potraže pomoć jer smatraju da to znači da nisu dovoljno dobri roditelji, a u stvari upravo priznanje da nešto ne znamo nam otvara vrata spoznaji i omogućava nam da budemo bolji. Važno je da roditelji znaju da neće biti osuđeni ako pitaju i ako kažu da su pogrešili već da će im se pomoći da zajedno sa njima se potraže bolji načini i da im se pomogne da odgovore na najzahtevni zadatak koji imaju, a to je da budu što bolji roditelji.
Kako naći balans između strgoće i popustljivosti? Gdje se nalazi ta „zlatna sredina“? U čemu je tajna?
Snežana: Model koji mi koristimo zove se mercedes model i konstruisan je od strane dr. Zorana Milivojevića koji je jedan od najpoznatijih psihoterapeuta na našim prostorima a koij se dugogo godina bavi problemom vaspitanja dece. Model govori o tome da traba naći balans između strogoće i popustljivost na taj način da se dete u istoj ili sličnoj meri pohvaljuje, da se od njega zahteva da ispunjava različite ciljeve koji su primereni njegovoj dobi i kažnjava ako te zahteve ne ispunjava.
Možete li nam reći nešto više o detaljima Školice. Kako će ona biti koncipirana.
Bojana: Školica za roditelje ili kako vaspitati dijete u savremenom dobu, predstavlja edukaciju roditelja u zavisnosti od dinamike grupe, 8 - 9 susreta po 2 sata, dva puta sedmično u periodu novembar-decembar 2014. Teme koje će se obrađivati su: kako uspostaviti kvalitetnu saradnju sa djetetom, konstruktivna komunikacija roditelje-dijete/dijeze -roditelj, kako na konstruktivan način uspostaviti granice, postavljati zahtjeve, kako kazniti/disciplinovati bez upotrebe nasilja, kako davati pohvale i nagrade kao i obrađivanje vaspitnih stilova, izazovi digitalnog doba i pronalaženje konstruktivnih načina reagovanja za pojedinačne lične slučajeve polaznika.
Edukacija je koncipirana tako da predstavlja balans između teorije, vježbe i obrađivanja pojedinačnih situacija. Edukacije će držati Snežana Jondža, diplomirani psiholog i savjetnik u superviziji Transakcione analize i Bojana Delibašić Bjelić, diplomirana socijalna radnica.
Sagovornice BUKE rekle su nam da će Školica istog sadržaja biti održane u periodu februar-mart 2015. godine.
Udruženje Nova generacija se u svom radu usmjerila na zaštitu i podršku najranjivije kategorije stanovništva, sa fokusom na djecu žrtve nasilja i eksploatacije, a kroz rad Prihvatne stanice za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju, Dnevnog centra za djecu, te Plavog telefona – savjetodavne linije za djecu i Sigurne kuće za djecu.
Više o Udruženju Nova generacija možete naći na web stranici www.novageneracija.org ili na broju telefona 051/923-270.
Razgovarala Maja Isović
