Kritičari ruske politike već dugo tvrde da gasovodi, zajedno sa nuklearnom energijom, predstavljaju "duge prste Kremlja" i otvaraju put za politički i ekonomski uticaj Moskve. Putinova odluka, iz tog ugla, predstavlja dramatičnu promjenu pravca, navodi Bi-Bi-Si.
"To je možda blef koji treba da primora vlade Bugarske, Srbije, Mađarske i Austrije da se ujedine u ubrzanju projekta i ubjede Evropsku komisiju u njegov značaj", navodi stručnjak za energetiku Centra za studije o demokratiji u Sofiji Martin Vladimirov.
Postoji i drugo objašnjenje, da je Južni tok jednostavno preveliki teret za Gasprom u vrijeme teške finansijske situacije u Rusiji, dodaje Vladimirov.
U Evropi je tražnja gasa u padu i nisu joj potrebna potencijalne 63 milijarde kubnih metara gasa godišnje, koliko bi iznosio kapacitet Južnog toka. Gasovod Sjeverni tok nije ni blizu popunjen do punog kapaciteta i posluje uz gubitke, navodi Bi-Bi-Si.
Pored toga, Gasprom traži nova tržišta i okreće se ka istoku. "Biće im potrebno 100 milijardi dolara u narednih četiri do pet godina za razvoj gasnih polja u istočnom Sibiru i za izgradnju gasovoda ka Kini", navodi Vladimirov.
Otkazivanje Južnog toka loša je vijest za vlade u Mađarskoj i Srbiji, koje su bile među najvećim zagovaračima projekta, zajedno sa austrijskom energetskom kompanijom OMV i italijanskim ENI-jem.
Najveći dio gasa iz Južnog toka stizao bi u ogromni rezervoar u Baumgartenu u Austriji, koji je dijelom u ruskom vlasništvu. Oko trećina gasa kog Rusija izvozi u zapadnu Evropu prolazi kroz Baumgarten.
U Ukrajini je vijest o otkazivanju projekta dočekana s olakšanjem. "Projekat je otkazan iz ekonomskih razloga zavijenih u političko objašnjenje", smatra Andrij Tiurin iz ukrajinske kompanije Energoatom.
"Zašto potrošiti toliko novca na alternativni put za isti gas? U vrijeme pada cijena nafte, zašto toliko ulagati u projekat koji Evropi nije neophodan", zapitao se on.
Ukrajina je krajem oktobra sa Rusijom konačno potpisala novi gasni sporazum, koji važi do marta i garantuje isporuke gasa tokom zime.