<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Buka intervju: Trebamo osvijestiti koliko je način na koji koristimo jezik diskriminatoran

JEZIK

Stereotipe ćemo izbaciti iz upotrebe tako što ćemo pisati žalbe RAK-u i Agenciji za štampu, na sve nekorektne načine izvještavanja, što ćemo pisati i javno pričati o tome, rekla je u intrevjuu za BUKU Sandra Zlotrg.

30. juni 2021, 10:00

Sandra Zlotrg je profesorica bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika. Završila je Filozofski fakultet u Sarajevu: bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost naroda BiH i komparativnu književnost. Radi kao lektorica i kao profesorica b, h, s jezika kao drugog/stranog i direktorica je Udruženja za jezik i kulturu Lingvisti. Rodno osjetljivim jezikom se bavi od 2011. godine kada je sa Jasminom Čaušević objavila priručnik Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima. (Sarajevo: Udruženje za jezik i kulturu Lingvisti/CIPS, 2011).

Sa njom smo za portal BUKA razgovarali o tome koliko je naš jezik gender senzitivan, načinima na kojima se pravila u jeziku mogu mijenjati, feminizmu i lingvistici i drugim temama.

Koliko je naš jezik gender senzitivan, a koliko je on sa druge strane diskriminatoran?

Bosanski, hrvatski, srpski jezik je orodnjen jezik, što znači da poznaje imenice muškog, ženskog i srednjeg roda i da se taj rod oslanja na prirodni rod. Takav je, recimo, i njemački. Ali nije mađarski, koji ne poznaje različite zamjenice za treće lice, te ima jednu riječ za naše on, ona, ono. U našem jeziku, pak, ne samo da imamo on, ona, ono, nego imamo i oni, one, ona. Međutim, kada pričamo o gender senzitivnosti (rodnoj osjetljivosti ili osviještenosti) trebamo razlikovati jezik kao sistem (gramatiku) i upotrebu jezika. Raspravljati o tome koliko je jezik diskriminatoran (pa koristimo muški rod – oni iako upućujemo na grupu osoba ženskog i srednjeg roda – majke i djeca), mislim da je neproduktivno. Naprotiv, trebamo osvijestiti koliko je način na koji koristimo jezik diskriminatoran. Recimo, da li iz navike koristimo zamjenicu za muški rod kada upućujemo na grupu učenica ili studentica pa kažemo Svi su pročitali knjigu ili kažemo Sve su pročitale knjigu?

Koliko se uopšte radi na promjenama tog obrasca?

Uvijek navodim isti primjer. Jedne godine smo imali dvije učenice iz srednje škole koje su volontirale jedan dan u Udruženju. U svojim biografijama, koje su trebale napisati u sklopu obaveza za taj dan, obje su napisale Zanimanje: učenik. Na pitanje zašto su napisale učenik kada su se na početku dana predstavile kao učenice gimnazije, nijedna nije znala dati odgovor. Zbunjeno su rekle, mi mislili da tako treba. Vi mislile? Dobro, a da li vas je neko tome naučio? Nije. Ovaj primjer je dobar pokazatelj kako se u školama ovom pitanju ne posvećuje nikakva pažnja, pa se obrasci kupe iz svakodnevnice gdje se žene, što je veći stepen formalnosti i njihove odgovornosti, oslovljavaju u muškom rodu. Pa tako i neke žene same sebe predstavljaju u muškom rodu (a smiješna im je obratna mogućnost, da muškarac kaže da je profesorica, studentica itd.).

Na koji način se pravila jezika mogu mijenjati, i koliko smo danas uopšte spremni da budemo gender senzitivniji kada je u pitanju jezik?

Prvo pravilo, kojem nas je naučila profesorica Svenka Savić, lingvistica iz Srbije koja se prva na ovim prostorima počela baviti rodno osjetljivom upotrebom jezika, jeste da se poštuje slaganje rodova u rečenici. Da se osvijesti kako je rečenica Direktor Maja Majić je otvorila sastanak negramatična, stajalo ime i prezime uz funkciju ili ne. Nova pravila, dakle, nisu izmišljena. Sve je to već postojalo u jeziku. Otpor u javnosti proizvode riječi koje su feministice skovale prema postojećim tvorbenim obrascima u jeziku, a koje nenaviklom uhu zvuče nezgrapno. Ja znam bar dvije računovotkinje, koje sebe predstavljaju kao računovotkinje, i uvijek kažem naša računovotkinja i stotinu puta sam napisala računovotkinja i ta mi riječ nije nimalo nezgodna, nezgrapna, čudna jer i inače ne dijelim riječi na normalne i nenormalne.   Drugim riječima, svi moramo poći od sebe i mijenjati svoje jezičke navike.

Kakva je situacija u medijima, jer su oni uz obrazovanje načini koji mogu propagirati promjenu kada je ova oblast u pitanju?

Da! Mediji imaju veoma jak utjecaj na formiranje javnog mijenja. Od početka je Angela Merkel bila kancelarka u našim medijima i općenito ćete rijetko čuti da neko kaže kancelar. Druga priča je sa Hillary Clinton. Tek sada je postalo uobičajeno da se navodi sekretarka ili tajnica Clinton.

Koliko se jezički stručnjaci, lingvisti i drugi bave ovom temom, temom odnosa jezika i feminizma?

Spomenula sam već jednu stručnjakinju, Svenku Savić. Ona je objasnila kako su većina naših lingvista strukturalisti i bave se jezikom kao sistemom i iz te svoje pozicije ne vide problem u tome da direktor podrazumijeva i ženu i muškarca. Tek će poststrukturalisti početi gledati na jezik neodvojivo od društva i posmatrati odnose moći koji se vide u jeziku i njime se proizvode. Izgovor da nije bitno da li se žena titulira kao direktor ili direktorica proizvodi stanje u društvu da se ženski rad ne cijeni dovoljno, da se uvijek poredi sa muškim. Odnosno, takvo stanje u društvu omogućava da se žene sakrivaju iza muških titula. O tom vrzinom kolu moguće je govoriti tek kad jezik počnemo gledati u kontekstu upotrebe i odnosa moći. A o tome su u Bosni i Hercegovini pisale i govorile lingvistice Marina Katnić-Bakaršić, Sabina Bakšić, Amela Šehović, Danijela Majstorović. Da spomenem samo neke. Naravno, ne mogu ne spomenuti i kolegicu Jasminu Čaušević. Zajedno se rodno osjetljivim jezikom bavimo od 2011. godine kada smo izdale priručnik Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima (Sarajevo: Udruženje Lingvisti i CIPS. Dostupan na ovom LIKU.

Koji su Vaši prijedlozi za korištenje rodno osjetljivog jezika naročito kad je javni diksurs u pitanju?

Osnovno je poštovati pravilo o slaganju rodova, što znači koristiti titule, zvanja i nazive zanimanja u ženskom rodu kada se odnose na žene. U kontekstu kada se govori i o muškarcima i o ženama, koristiti naporedne oblike ili neutralne (Lektori i lektorice trebaju voditi računa… Ili Osobe koje se bave lekturom i korekturom trebaju voditi račina…) Općenito, oslovljavati žene na isti način kao i muškarce.

Možete li nam navesti negativne i pozitivne primjere iz svakodnevne prakse upotrebe jezika na ovaj način?

Ako govorimo o jeziku u javnoj i zvaničnoj upotrebi, onda je nekorektno oslovljavanje ono što najviše para uši. Recimo, obraćati se sagovornicima titulama, profesor doktor ili ministar, a sagovornicama imenom ili gospođa, iako su i one profesorice doktorice ili ministrice. Korektno oslovljavanje podrazumijeva i ne raspitivati se o bračnom stanju sagovornice upitom Gospođa ili gospođica? Iako iza tog pitanja stoji neznanje, nerazumijevanje ali ne uvijek i loša namjera, žene trebaju prestati na njega odgovarati. Recimo, u takvoj situaciji ja uvijek ponovim svoje ime. U poslovnom kontekstu, treba se ženama obraćati s gospođo (uz ime ili prezime, ovisno o stepenu formalnosti situacije). Također je pozitivna praksa obraćati se većem skupu na način da uključite i muškarce i žene: Dragi gosti i gošće, s tim da će se žene obraćati prvo muškarcima, a muškarci prvo ženama.

Koji stereotipi su se uvriježili u našoj svakodnevnoj komunikaciji i kako ih izbaciti iz jezičke upotrebe?

U medijima se često čuje kako se država maćehinski ponijela prema nekoj obespravljenoj društvenoj grupi. Kada se nešto općenito želi obezvrijediti, kaže se da su to ženska posla, žene se šalju kući da kuhaju i rađaju. Općenito u našem društvu ne postoji svijest da politički nekorektni vicevi, šale i pošalice nisu prihvatljivi u javnom diskursu. Najsvježiji je primjer sa ovim srbijanskim voditeljem koji čak i nije bio svjestan implikacija svoje šale. Stereotipe ćemo izbaciti iz upotrebe tako što ćemo pisati žalbe RAK-u i Agenciji za štampu, na sve nekorektne načine izvještavanja, što ćemo pisati i javno pričati o tome. Bojkotovanje proizvoda koji se reklamiraju na nekorektne načine također je dobar mehanizam. I, još jednom, poći od sebe pa i sebe malo preslušati kad koristimo izraze koji su po nekoga uvredljivi.

Često u medijima nalazimo na različitu upotrebu ženskih prezimena, poput dodavanja nastavaka kao što su -eva i -ka. Međutim, danas se ta upotreba dodavanja nastavaka ne preporučuje. Koje su preporuke u ovim slučajevima?

Novinari i novinarke obično imaju argument da je ponavljati ime i prezime previše, pa im je potrebno nešto kraće. Dodavanje sufiksa na ženska prezimena od '50-ih godina prošlog stoljeća više nije praksa na našem govornom području. Posebno je ta dobijena bitka važna jer su se sufiksi dodavali s obzirom na bračni status. Na očevo prezime -eva, a na muževo -ka. Da ponovim, u javnoj komunikaciji bračni status žene ne treba biti predmet razgovora jednako kao što nije ni za muškarce. S druge strane, vjenčanjem i muškarac i žena mogu izabrati prezime, kombinacije, tako da više nije pravilo da žena nasljeđuje prezime. Međutim, jezički problemi s tim nisu gotovi jer se prezimena žena ne mijenjaju po padežima (osim ako ne završavaju na -a). To je argument više da se prezime ne koristi samo, da se uz njega uvijek stavi ili ime ili titula. Naravno, s obzirom na veličinu teksta, može se kombinirati: mandatarka za sastav vlade Željka Cvijanović; Željka Cvijanović, mandatarka Cvijanović, mandatarka.

Koliko su naši zakoni i pravilnici usklađeni sa zakonom? Šta koristiti u slučajevima kada je žena ministar, a ukoliko npr. ta funkcija u pravilniku nije gender osjetljiva, dekanica/dekanesa i sličnim slučajevima?

Mijenjati pravilnike! Primjer koji treba slijediti jeste Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine koja je izdala priručnik Upotreba rodno osjetljivog jezika u Parlamentarnoj skupštini BiH kojom se ovo pitanje regulira i u kontekstu pisanja zakona i u internoj komunikaciji. Jedna od izmjena koja se predlaže jeste i izmjena web-stranice tako da sve poslanice budu poslanice, sekretarke sekretarke i zamjenice zamjenice. Inicijativu o otklanjanju diskriminacije u jeziku pokrenula je 2012. godine zastupnica Ismeta Dervoz. Proces još uvijek nije završen, još se čekaju neke odluke, ali je dobra vijest da je uputstvo o korištenju rodno osjetljivog jezika usvojeno na sjednici Predstavničkog doma. Promoviram ovaj priručnik ne zato što sam učestvovala u projektu, nego zato što pregledno daje rješenja na sve nedoumice. Recimo, u bosanskoj normi povrđen je oblik sekretarka kao ekvivalent funkciji sekretar, definirana je rečenica kojom se opravdava upotreba samo jednog roda u cijelom tekstu (kad je potrebno zbog preglednosti) i općenito se insistira na političkoj korektnosti.

Projekat je podržan iz sredstava FIGAP-a (mehanizam za provednu Gender akcionog plana), što znači da će se nastaviti raditi na tome da se rodno osjetljiv jezik promovira i na ostalim nivoima vlasti. Nevladine organizacije, predvođene Udruženjem Lingvisti i Sarajevskim otvorenim centrom, pokreću također kampanju zagovaranja da i druge institucije počnu mijenjati svoje pravilnike kako bi se otklonile administrativne prepreke, što je preduslov mijenjanju navika i u svakodnevnoj komunikaciji.


Razgovarala Maja Isović

 

Vezani tekstovi

 

Tanja Stupar-Trifunović: Ako ovako nastavimo duhu ovog naroda nijedna medicina neće moći pomoći

 

Buka intervju: Novo vrijeme i okolnosti ne moraju uvijek značiti i progres

 

BUKA ARHIVA