Daltonizam je uobičajen izraz za poremećaj prepoznavanja boja. Prvi ga je opisao engleski hemičar Džon Dalton, koji je i sam imao problema s prepoznavanjem boja. Bolest koju je otkrio početkom 19. vijeka upućivala je na nedostatak receptora za plavu, crvenu ili zelenu boju.
Na mrežnjači oka nalaze se živčani završeci - fotoreceptori za tri osnovne talasne dužine svjetlosti i dijele ih u različite kanale koji odgovaraju crvenoj, zelenoj i plavoj boji.
Kod osoba koje ne raspoznaju boje postoji poremećaj u receptorima - odvajanje se ne odvija pravilno i one zato ne prepoznaju boje ili zamijene jednu boju za drugu. Neki ljudi ne razlikuju nijanse boja, neki ne raspoznaju razliku između npr. tamno plave i svijetlo plave, tamno zelene i svijetlo zelene...
U svijetu živi oko 8% muškaraca i 0.5% žena s ovim poremećajem. Ljudi sa ovim poremećajem trpe posljedice u svim oblastima života i ne mogu da rade u preko 150 različitih zanimanja. Ova anomalija je nasljedna i postoji od rođenja. Prenosi se sa roditelja na potomstvo, kao i druge nasljedne osobine koje određuju tjelesne karakteristike pojedinca. Veoma rijetko, daltonizam može biti posljedica oštećenja očnog živca ili mrežnjače oka.
Zdrave osobe razlikuju oko 2000 boja, a daltonisti daleko manje. Kod muškaraca je poremećaj 16 puta učestaliji nego kod žena što se objašnjava načinom nasljeđivanja. S obzirom da se poremećaj nasljeđuje preko X (iks) hromozoma muškarci uvijek imaju daltonizam ukoliko nasljede defektni X hromozom, za razliku od žena kod kojih se poremećaj ispoljava samo ukoliko su oba X hromozoma defektna. Ako su promjene prisutne samo na jednom od tih hromozoma, onda su one nosioci bolesti i daltonizam se kod njih ne ispoljava, ali mogu da ga prenesu na potomstvo.