Noćas, kako i priliči svim važnijim događajima u nas, negdje oko pola jedan poslije ponoći, na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, sa 44 glasa za i 37 protiv, izabrana je nova Vlada.
Nakon bezmalo 15 sati skupštinskog zasijedanja, skoro 90 diskusija i replika, uvodnog i završnog obraćanja nove/stare premijerke Željke Cvijanović, izabrana je, opet, nova/stara, 15 po redu, Vlada Republike Srpske.
I dok su dežurni novinari, bez kafe, cigareta, čaja i hrane, već gubili strpljenje i padali u katatoniju, dok je Republika Srpska tonula u svoje prirodno stanje, stanje sna i mraka, Željki obećanih i vjernih 44 poslanika podigli su ruke i, evo, danas imamo Vladu.
Kakav tim? Strašan tim!
Na prvu, prije bilo kakve ozbiljnije analize, da se zaključiti kako je ovo nova, a stara vlada, osvježena taman toliko da bolduje Dodikovu vlast i da se baci pokoja mrvica opozicionim partnerima. Pokoja mrvica i jedna debela štruca leba. Opozicionari su, istina bog, od juče po kuloarima telalili kako je tačno da je ovo Vlada kontinuiteta - kontinuiteta propasti RS, ali to im je opozicioni zanat.
Što se tiče prehrambenih proizvoda, tu su nam novi kolačići u vidu ministra prosvjete i kulture Dane Maleševića i ministra rada i boračko-invalidske zaštite Milenka Savanovića.
Malešević, član DNS-a, preuzeće ministarstvo prosvjete od Gorana Mutabdžije, vjerovatno najmanje harizmatičnog čovjeka u istoriji foteljašenja u Republici Srpskoj. Mutabdžija je radio...pa, ništa, ali je zato govorio rijetko i pogrešno. Osim njegove inicijative za ukidanje ekskurzija u Federaciju, jer su „preskupe“ i par izleta u svijet verbalnih vratolomija poput one u kojoj veli da je zadaća svih intelektualaca Republike Srpske „kritički promišljati stvarnost Republike Srpske“, to bi bilo to.
Malešević, istina, iza sebe ima nezvaničnog vladara visokog obrazovanja - DNS, koji je poput godova na goblenu utkao svoje kadrove na banjalučkom i Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, ali to mu ne garantuje apsolutno ništa. Zapravo, Mutabdžija je svojim gafovima uveseljavao javnost, a Maleševiću ostaje ili da se prikloni intelektualnom šegačenju ili da pokuša barem obećanjima i pustim, naglas izgovorenim željama, poput onomad Antona Kasipovića, izdejstvovati neki medijski prostor. A, šta je sa prosvjetom i kulturom? Pa, one odavno ne stanuju u ovoj zemlji.
Milenko Savanović se uhljebio u vrućoj fotelji ministra koji će se baviti jadom i čemerom, kodnog naziva boračka populacija. Nego, pitanje je da li bi se i smjestio tu gdje jeste da u prelaznom roku Petar Đokić nije ugrabio onu štrucu hljeba pored svih mrvica i postao ministar industrije, energetike i rudarstva? A na stvari je sljedeće:
Morao je Dodik ustupiti lideru socijalista Đokiću jedno od najjačih i najozbiljnijh ministarskih mjesta, nakon lojalnosti koju je ovaj pokazao, odbivši premijersku poziciju koju mu je nudila opozicija. To što se Đokić razumije u energetiku i industriju k'o Mara u onu stvar, više je rezultat nužnosti i Dodikovog namirivanja dugova Socijalističkoj partiji od bilo čega drugog.
Ovdje treba napraviti jedan intermeco i saopštiti imena ljudi koji će sjediti u „neatraktivnim ministarstvima“.
Ministar nauke i tehnologije ostaje Jasmin Komić, novi ministar trgovine i turizma je Predrag Gluhaković, dok je Jasmina Davidović izabrana za ministra porodice, omladine i sporta. Neđo Trninić je ministar saobraćaja i veza, Zlatan Klokić ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju, dok Davor Čordaš ostaje ministar za izbjeglice i raseljena lica. Lejla Rešić je takođe zadržala svoju poziciju na mjestu ministra uprave i lokalne samouprave.
Jasno je svima da će ovi ljudi tek ikebanisati u Vladi, a osim posjete seminarima, kongresima i sajmovima, neće se o poslu oposliti. Jasno je, takođe, ako pogledate sastav, da su ova mjesta poslužila mahom za punjenje „nacionalne kvote“ iz reda nesrpskih kandidata.
Sa druge strane, svojim radom (čitaj slijepom poslušnošću), Srebrenka Golić je reizabrana na mjesto ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Gdje je građevina, tu treba čovjek/žena od povjerenja i nema ni govora o nekakvim eksperimentima sa nacionalnim ključevima, novim kolačićima i ostalim zamlatama.
Za ministra finansija reizabran je i Zoran Tegeltija. Ipak se mora znati ko kosi, a ko vodu nosi. Preciznije, ko je najdesnija od svih desnih Dodikovih ruku i kome je povjereno čuvanje vladine (čitaj narodne slamarice). Nije uludo Tegeltija pjevao pod šatorima u toku predizborne kampanje SNSD-a. Nije ga uludo toliko ponijelo da je i poslije kampanje, valjda po inerciji kojom alkohol nosi čovjeka, nastavio ojkačiti po veseljima i proslavama. Tek, ministarstvo je i dalje njegovo i samo njegovo. Dok Dodik ne kaže drugačije, naravno.
Ali, to nije sve, dragi ljudi! U velikom stilu, vratio se i Anton Kasipović koji je sada ministar pravde. To što se u prošlom mandatu bavio djecom i umjetnicima samo pokazuje koliko ovaj renesansni čovjek ima talenata i moći. Zlobnici bi rekli - kakve veze ima pravda sa vrtićima i školskim udžbenicima? Zlobnici bi opet rekli da je u najmanju ruku diletantski povući ovakav potez, ali, hej, živimo u ludom svijetu, možda nas Kasipović spasi i na pravedan put pravdu izvuče. Ma, šalim se.
Ne treba zaboraviti ni vremešnog, ali čilog i poletnog Stevu Mirjanića, koji je uspio nekako sačuvati fotelju ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, dok je Dragan Bogdanić nagrađen za lojalnost i Željkine “nove impulse”, te reizabran za ministra zdravlja i socijalne zaštite.
Za kraj i malo kontroverze. Prvi čovjek policije Republike Srpske Radislav Jovičić, koji je koliko-toliko uspio da uveže rad Ministarstva unutrašnjih poslova i koji je kako-tako počeo raditi svoj posao, za nagradu je dobio, pogađate, šut kartu u istoriju. Zato je Milorad nominovao, a Željka predstavila i Skupština usvojila prijedlog po kome je novi ministar Unutrašnjih poslova Dragan Lukač. E sad, istina, Lukač je bio sve.. i šef komunalne policije i specijalac u ratu i čovjek koji je na strani Biljane Plavšić 1997. god. zatukao paljanski dio policije, a time i SDS na neko vrijeme. Kako će se snaći na intelektualno operativnijem mjestu? Dobro. Odlično! Ukoliko bude slušao šefa i ukoliko bude poštovao sve frakcije i paralelne nivoe vlasti u MUP-u, koje poodavno kola voze i kola vode. To što narod ništa neće imati od Lukačevih nindžicu vještina, koga boli briga!?
Eto, u njakraćim crtama, to je taj veseli tim koji bi entitet trebao izvesti iz ekonomske krize, povesti u svijetlu budućnost, zaposliti radnike i seljake, obezbijediti primanja istim, unaprijediti školstvo, namaknuti para kulturnim radnicima, riješiti pitanje nezavisnog sudstva...
Dosta budalaština!. Republiku Srpsku u ovakvom temporalnom metastaziranom stanju ne može u narednih desetak godina izvući niti stručni ekspertni štab japanske i njemačke vlade zajedno. Zato, kupite kokice (ako imate od čega), zagrlite voljeno biće (ako vas zbog kokuzluka nije ostavilo) i na rolerkosteru egzistencije prepustite se ovoj veseloj družini da vas vozi. Upamtite, i kraj je lijek. Ponekad.
Nikad južno od Foče
Personalna rješenja najnovije bratije su takva kakva jesu. Malo čudi, na prvu ruku, što Hercegovaca nema ni za lijeka. Ni za kilo meda i litar Žilavke. Sa druge strane, nije to neka misterija. Dodik je kaznio neposlušnu i prije svega varljivu ljubav koju su Hercegovci, tek u malim talasima, pokazivali prema glavnom Baji. Tako ćemo čekati neku novu, najnoviju rekonstrukciju, e da bi vidjeli čovjeka sa juga.
Željka Cvijanović, premijerka, namjerno je izostavljena iz ovog tima. Prvo, zato što ga ona nije sastavljala, drugo, zato što ona neće voditi ovaj tim i, treće, zato što nije rekla ama baš ništa u sat i po svog ekspozea.
Ako izuzmemo fraze „treba da se desi“, „potrebno je reformisti upravu“, „potrebno poboljšati“...i ostale pasive koji su upućeni, štaznam bogu ocu, žena u 90 minuta nije rekla NIŠTA.
A, to NIŠTA i jeste SVE oko čega su se borili i ljutu bitku bili političari od ljetos, pa evo do Svetog Nikole, bezmalo. To ništa sadrži plate od nekoliko hiljada maraka za poslanike i još koju hiljadu na to za ministre koji efikasno ne rade svoj posao i to ništa je za narod vaistinu NIŠTA. I zato ovo i jeste vlada narodnog pada. Puka grupa nezainteresovanih i uhljebljenih kadrovika koja će se igrati za narodne pare, dok narod i bukvalno košen crnom kugom i nošen pečalbom nestaje sa ovih vrletnih prostora.
Opozicija, kako to smiješno zvuči
I nije ova rezignacija bez osnove. Jer, ako pogledamo opoziciju (ha, opozicija, kako to smiješno zvuči), uz par izuzetaka, vidjećemo amorfnu masu koja će se po odborničkim klubovima, sve sa skupštinskim platama, poput stare mačke oko slavskog stola motati do narednih izbora. Pa Jovo nanovo. Vidjećemo da Mladen Ivanić, član predsjedništva iz reda srpskog naroda, više sebe poodavno i ne doživljava kao opozicionara. Vidjećemo da većina SDS-ovog kadra čeka neki od skupštinskih odbora...Na kraju krajeva, ko je imao živaca i želuca i pogledao barem koji minut skupštinskog zasijedanja, čuo je tek puko isprazno lamentiranje opozicije. Volja za konkretno djelovanje i demokratsko atakovanje na vlast? Ma jok! To njih nekako uvijek prođe kad uđu u Skupštinu i kad se priheftaju nekom odboru...
