Istraživači su, prateći uputstva rimskog arhitekte Vitruviusa iz 30. godine prije nove ere, napravili materijal koji se pokazao neuporedivo otpornijim od moderne gradnje.
"Recept" se sastoji od vulkanskog pijeska, koji, u kombinacijom sa kamenom, čvrsto drži i štiti građevine.
Istraživanje, koje je vodila vulkanolog Meri Džekson sa Univerziteta Berkli, pokazuje da je mješavina koju su pri gradnji koristili Rimljani bila i neuporedivo manje opasna za prirodnu okolinu.
Istraživači su napravili istu mješavina za gradnju kao što je bila Vitruviusova, ostavili je da se stvrdne 180 dana, i nakon toga je pregledali rentgenom.
Otkrili su da se stvorio tvrdi kristal minerala koji sprečava pojavu mikroskopskih pukotina - glavnog uzroka propadanja modernog betona izrađenog od cementa!
Rim je smješten između dva vulkanska područja - Brda Alban na jugu i Monti Sabatini na sjeveru.
Stari rimski građevinari eksperimentisali su sa više vrsta vulkanskog pepela prije nego su našli optimalni sastojak za gradnju.
Odlučili su se za kombinaciju crvenog i crnog vulkanskog pijeska iz pepela Pozolane Rose, na Brdu Alban.
U vrijeme prvog rimskog cara Avgusta, savršeni materijal za gradnju bio je izuzetno važan, jer je taj car započeo tradiciju gradnje spomenika i obnove građevina, od kojih su se neke održale do danas.
