<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kako živi muška prostitutka u Srbiji?

Filip ima 31 godinu, visok je 182 centimetara, smeđ i zgodan. Živi u Beogradu. Po zanimanju je frizer i dve godine je u srećnoj vezi sa Milošem, pravnikom u jednoj multinacionalnoj kompaniji. Već četiri godine, Filip odlazi jednom ili dvaput godišnje u Nemačku gde za mesec dana zaradi svojih dvanaest platu iz frizerskog salona. U Nemačkoj ne šiša i ne izvlači pramenove. Tamo se bavi prostitucijom.

24. decembar 2014, 12:00

Ako zanemarimo sveopšte ismejan hrvatski izraz prostitutak, ne postoji reč za muškarca koji naplaćuje seksualne usluge a da je adekvatan pandan reči prostituka. Kurvar je već nešto drugo. To je "pravo muško", koje trči za suknjama i udara recke iznad kreveta čekajući onu pravu koja će se pojaviti u jednom trenutku i uspeti da ga smiri, sredi i savije u toplo porodično gnezdo.

Filipu nije neprijatno da priča o svom "sezonskom" gastarbajterskom poslu (inače sezona je obično oko katoličkog Božića i Nove godine, kad su ljudi u kapitalističkom društvu tradicionalno spremni da potroše više).

- U Hamburgu, Hanoveru i Kelnu sada već imam stalne mušterije kojima najavljujem dolazak. Miloš zna čime se tamo bavim, a svota novca koju donesem zatvara svaku raspravu o tome da li je to ok ili ne. Aktivni escort momci su bolje plaćeni od pasivnih.Postoje ljudi koji su spremni da seks plate i do 400 evra, poslednju rečenicu izgovara sa dozom neverice u glasu.

Filip se ne oseća kao žrtva, iskorišćena osoba primorana da prodaje svoje telo. Ljude koji su spremni da toliko plate za seks smatra budalama. Slično uverenje deli većina muškaraca koji se bave prostitucijom.

Rodni stereoptipi kažu da se žena koja naplaćuje seks nalazi na dnu društvene lestvice. Za muškarca to nije tako strašno. Mnogo je gore ako nije u stanju da zaradi dovoljno za porodicu. U septembarskom broju američkog izdanja magazina GQ objavljen je tekst o seksualnom uznemiravanju muškaraca u američkoj vojsci. Prema podacima iz Pentagona, 38 muškaraca je seksualno uznemiravano ili eksploatisano svakog dana. Muškarci gotovo da uopšte nisu prepoznati kao žrtve seksualne eksploatacije što najbolje ilustruje naslov teksta: "Sine, muškarce ne siluju."

Viši policijski inspektor Saša Siljanoski iz Odeljenja za javni red i mir u MUP-u Beograd kaže da tokom karijere nije naišao na slučajeve muške prostitucije. Izuzetak su transvestiti i transseksualci, muškarci koji se prostituišu kao žene. Veoma zanimljiv podatak je da kad god bi u toku akcije na terenu priveli ove prostitutke i njihove mušterije, klijenti su uvek veoma iznenađeni da su u stvari zamalo platili za seks muškarcu. Verovati da je to iznenađenje uvek iskreno, u najmanju ruku je naivno.

Nekada su oni koji su želeli da za novac dobiju malo muške ljubavi odlazili u Karađorđev park u centru Beograda, a danas se u tu vrstu šopinga ide u park pored tržnog centra Ušće.

Ako ste više online tip, internet je prepun oglasa u kojima muškarci drugim muškarcima eksplicitno nude seksualne usluge za novac. Oglase u kojima muškarac nudi sebe ženama za novac nisam pronašao.

Muška VIP prostitucija je omiljena tema tabloida i često je na naslovnim stranama kada ponestane materijala za politička obaranja ruku sa neistomišljenicima, inspiracije za medijski linč ili likova pogodnih za provlačenje kroz novinarsko blato iz raznih razloga. Kolege iz trač rubrika pominju bivše visoke stranačke funkcionere, direktore velikih javnih preduzeća, državne sekretare, čak i ministre, koji plaćaju za seks drugim muškarcima, a navode i nekog visokog činovnika jednog ministrstva koji takve usluge naplaćuje.

Sanja Kljajić iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima kaže da treba razlikovati prinudnu prostituciju od dobrovoljne, iako je dobrovoljnost po mišljenju stručnjaka veoma upitna, čak i kada je prostitutka (ona ili on) u to potpuno uverena. Ljudi koji se bave prostitucijom uglavnom su sa margina, iz osetljivih društvenih grupa i siromašnih sredina, što ih čini pogodnim za manipulaciju, i samim tim, i seksualnu eksploataciju. Postoje i muškarci koji se bave prostitucijom jer ih to uzbuđuje, ali uglavnom drugi razlozi stoje iza odluke da se prodaje sopstveno telo.

Ne prostituišu se samo homoseksualci. Srpskoj javnosti je poznat slučaj Slaviše Lazića, aka Đankarla, najpoznatijeg žigola iz Vrnjačke Banje, koji je, prema sopstvenim rečima, pored novca, zlatnih lanaca i roleks satova od jedne, očigledno zadovljne klijentkinje, na poklon dobio i stan u Petrovcu na Mlavi. Kada je njegov biznis u pitanju, vrhunac sezone je uvek 8. mart. Đankarlo je uvek voleo da istakne da pored brige o fizičkom izgledu, uspešni žigolo mora biti načitan. Redovno je zapisivao romantične rečenice i nežne lirske stihove, jer je atmosfera zaljubljenosti i lažni efekat romanse ono što dame prvenstveno plaćaju, mada ni seks nije nebitna stavka u žigolo paket aranžmanu. Njegove usluge najčešće su koristile dame u pedesetim, mada je u svojoj zavidnoj karijeri banjskog galeba imao i mušteriju stariju od osamdeset.

Ono što su Tajland i Amsterdam za muškarce željne avantura u četvrtima crvenih fenjera, to je Jamajka za nesrećne sredovečne dame samopozdanja poljuljanog razvodom. Već na aerodromu čekaju ih zgodni, šarmantni mladići koji se "zaljubljuju" u njih na prvi pogled. Nakon seksa obično im izlože svoju nezavidnu materijalnu situaciju i traže novac. Nasmejane gospođe plaćaju bez pogovora.

Osnovni problem koji je tokom istorije imala ova grana prostitucije rešila je viagra. Plava pilula je znatno olakšala posao momcima koji za novac ubeđuju situirane dame koje odavno nisu u cvetu mladosti, da su im se stvarno dopadaju. Erekcija, koja je nekada veoma precizno pokazivala da ako laže koza ne laže rog, danas prestaje da bude istinomer slatkorečivih izjava ljubavi koje se naplaćuju.