Kada javno istupate i iznosite svoje stavove i razmišljanja onda morate biti spremni i očekivati da će ono što ste vi izgovorili naići na reakciju i ocjenu javnosti, a pogotovo onih na koje se vaši stavovi odnose. To je normalno i prirodno. Kao što je normalno i prirodno da je to što ste vi izrekli podložno svakoj vrsti argumentovane kritike. Tako i treba da bude. Ono što nije ili ne bi trebalo da bude normalno, je da vam se zbog izrečenog lijepe samo etikete. Etiketa može, ali nakon argumenata.
Moje dugogodišnje prisustvo na javnoj sceni mi, na žalost, govori suprotno. Od druge strane sam dobijao samo etikete i to bez argumenata. Etikete su se, po mojoj evidenciji, kretale u vrlo širokom dijapazonu: "neprijatelj Republike Srpske; državni neprijatelj; strani plaćenik; lik iz Diznilenda; isfrustrirani marginalac; zaštitnik švercera; onaj koji ispod svake balege viri; nazovi ekspert; neznalica; onaj koji samo laje; nikogović koji ništa u životu nije napravio; ko biva slobodoumni ekspert;", i da ne nabrajam dalje sve epitete koje sam u posljednjih pet godina dobijao na javnoj sceni, uglavnom od vladajuće tzv. elite i medija koji za njih rade.
Od koga je i ne čudi me. Nisam se iznenadio, niti imam običaj da na takve stvari reagujem. Niti za jedan od navedenih epiteta nije mi trebao prevodilac. Za svaki znam tačno šta znači.
I tako psi laju, a karavane prolaze, sve do prije mjesec dana. Tačnije do 9. februara, kada mi predsjednik narodne skupštine (namjerno pisano malim slovima) u svom intervjuu vezanom za stanje u Fondu PIO nalijepi etiketu "samozvani analitičar". E tu sam se o jadu zabavio!
Evo, trebalo mi je gotovo mjesec dana istraživanja da pokušam da shvatim, šta se podrazumijeva pod etiketom samozvani analitičar. I još nisam shvatio.
U cilju vlastitog prosvetljenja, ukucao sam u Google etiketu i dobio 7.014 odrednica pod samozvani analitičar. Obradovah se. Napokon ću se prosvijetliti!
Kad ono - ništa! Svih 7014 odrednica odnosi se na izjave kojekakvih glavonja koji su istu etiketu lijepili drugim ljudima. Dobro je. Bar nisam sam.
Kad ne pomaže Google, uvijek ima stari dobri Vujaklija. Otvorim prašnjavi stari Vujaklijin rječnik i opet - ništa. Ima definicija analitičara i oni mogu biti sistem analitičari, ekonomski analitičari, finansijski analitičari itd., ali nigdje nema samozvani analitičar. Ne mogu vjerovati svojim očima! Pa nije valjda da predsjednik narodne skupštine ne zna šta govori i to javno!
Nastavih tražiti. Okrenem Vujakliju i nađem odrednicu za "samozvani" - lijepo piše da to znači lažni, samoproglašeni, nadri itd. - baš ružno.
Sunce ti poljubim! To predsjednik reče da sam lažni analitičar! Ne valja. Valjda čovjek zna šta priča? Fakultet završio, bira riječi i uvijek je kulturan. Nije do njega. Ne bi on tako govorio, da to nije tačno. Ja sam kriv! Mora da ima neka škola ili fakultet za analitičare, pa smo svi mi, koji nemamo diplomu sa zvanjem analitičara, onda lažni tj. samozvani analitičari.
Kuku majko, šta ću sad? Lažno se predstavljam!
Pošto ja ne volim lažno da se predstavljam, brže bolje uzmem telefon u ruke i krenem nazivati fakultete. Neću da budem samozvani analitičar! Ima da završim za analitičara, pa kud puklo! Prvo zovem privatne fakultete, naravno. Skupo jeste, ali lakše je završiti, a možda mogu dobiti diplomu i poprijeko. Ništa. Niti jedan privatni fakultet ne školuje analitičare! Mora da se radi o vrlo značajnoj i važnoj tituli, mislim ja dalje, pa je školovanje za analitičara moguće isključivo na državnim fakultetima?
Ima logike. Jer obično vlast krsti nas, koji nismo vlast, da smo samozvani analitičari.
Analitičar mora da je važna društvena funkcija pa ih mogu školovati samo državni fakulteti. Vlast zna šta radi i govori! Ne može se jedna tako važna državna stvar, kao što je školovanje pravih analitičara, povjeriti privatnom sektoru. Suviše je važno i ozbiljno! Državni i nacionalni interesi su u pitanju i ne može se dozvoliti da analize prave kojekakvi neškolovani i samozvani!
Krenem nazivati sve žive državne fakultete na Balkanu i opet ništa. Niti na jednom fakultetu, postdiplomskom ili doktorskom studiju ne možeš dobiti zvanje analitičara. Baš čudno!
Ali uporan sam ja. Uključim moždane vijuge punom parom i prizovem zdravu logiku. Ako sam ja lažni tj. samozvani analitičar, a ne može se nigdje dobiti diploma analitičara, to onda znači da država tj. vlast imenuje analitičare. To je to!
Krenem kao sumanut listati Službene glasnike RS ne bi li našao da je vlada ili narodna skupština imenovala nekoga za analitičara, bez pridjeva samozvani. Nema.
Nije vlast nikoga imenovala za analitičara, a da mu nije pridodala pridjev samozvani. Svašta. Pregledao sam sve Službene glasnike u zadnjih pet godina i ništa! Nije moguće! Znam ja predsjednika narodne skupštine dobro. Ne bi on to tek tako rekao za nas da smo samozvani analitičari, da ne postoje pravi analitičari.
Kad već ne pomaže zdrav razum, internet i literatura, onda će valjda pomoći raspitivanje.
I krenem ja da se raspitujem i gle čuda imaju "pravi" analitičari! Nađem da u okviru Vlade RS ima odjeljenje za makroekonomske analize. Ako ima odjeljenje za analize i to makroekonomske, kontam ja, onda u njemu sigurno rade analitičari i to još makro ekonomski analitičari! Važna stvar je ta makro ekonomija. Koliko ja čitam po novinama, ta makro ekonomija, u kojoj je sve ovdje kod nas stabilno i dobro, puno je važnija od mikro ekonomije tj. ove obične, ružne, šugave i male ekonomije. Da je važna ova mala ekonomija, ne bi se zvala mikro! To je to. Ozbiljne stvari, a pogotovo makro, mogu da rade samo pravi, a ne samozvani analitičari!
Raspitam se malo, kad gle čuda! Odjeljenje vodi psiholog, a ne analitičar! Šta ću sad?
Nemam više ideju šta da radim, pa se obraćam, ovako javno, Radojičiću i svima Vama. Pomagajte!!!! Neću da budem samozvani, hoću da budem pravi analitičar. Možda vi znate odgovor na pitanje: Šta to razlikuje analitičara od samozvanog analitičara?
