<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Đorđe Vuković: Šta će nam sada demokratija koji k....!

Tamo gdje se partije osnivaju kao privatna preduzeća, gangovi, klanovi, gdje se savezi sklapaju po kafanama, gdje je običaj da nas ništa ne obavezuje, i prdež je pristojniji od slobode mišljenja!

22. januar 2015, 12:00

Nastojeći da javnosti ponovo zatvori oči i prikrije partijsku sramotu koju su minulih dana na internet kačili njeni politički saborci Vasić i Radojičić, premijerka RS Željka Cvijanović ne trepnuvši je izjavila kako je riječ o posve normalnom demokratskom pravu na različitost ukusa i slobodu izražavanja, gotovo nas postidivši koliko smo postali perverzni, zluradi, tabloidni, odnosno kakvi smo mi papci koji pojma nemaju o unutarstranačkom dokazivanju ljubavi. Objašnjeno nam je da stvar uopšte nije prostačka, već vrlo prosta – a ona se zove demokratija i pravo na mišljenje! I to zaista ne bi bilo vrijedno pažnje da nije rečeno pred auditorijumom koji je godinama učen i dresiran da svako mnjenje koje ne odgovara mustri SNSD-a nije ravno gnusnom nacionalnom preljubništvu, perverznoj zavjeri stranih plaćenika, naručenoj penetraciji natovštine, probosanstva ili šta već!

Ali, kada se na demokratsko pravo pozove gospodična koja u svakoj drugoj  prilici svim raspoloživim verbalnim arsenalom odvaljuje po zagovornicima i pristalicama drugačijih stajališta, političkim neistomišljenicima, sindikalcima, nvo sektoru i medijima, onda je potpuno jasno da na vidjelu imamo najmanje dvije krajnje očigledne stvari. Pod jedan, političko djelovanje vladajuće klike iznova se potvrđuje kao neprincipijelno, beznačelno, licemjerno, a, što ne reći, i bahato – jer je sada i konačno obnarodovano da je raznovrsnost mišljenja i interesa isključivo ekskluzivitet SNSD-a, dok je ostatak naroda osuđen na pokornost, uniformisanost, ćutnju, voajerstvo?! Pod dva, više nije nikakva tajna da vladajuća partija puca po šavovima, ali ne zbog iznenadne potrebe njenih perjanica da preispituju stranačku politiku i ukrštaju mišljenja, već zbog izrazite raspolućenosti, produbljene neutoljenim ličnim i frakcijskim apetitima, oskudicom para i fotelja, bankrotom karaktera i ideja. Da će do toga prije ili kasnije doći znali su manje više svi osim onih kojima ideološki fanatizam i idolopoklonička sluđenost nisu potpuno pomračili um, mada i njima ne gine traumatično prizemljenje! Većina, koja je partijsku članarinu plaćala zbog karijerizma i koristoljublja, već vrlo dobro zna da je, što zbog raskusurivanja sa koalicionim ortacima, što kao posljedica predugog rasipništva i javašluka, a ponajviše zbog sve izraženije ozlojađenosti građana, zlatni pir SNSD-a prošlo vrijeme. Tako će slični izlivi “demokratskih prava” biti sve učestaliji, a onda i upinjanja da se oni friziraju, kamufliraju, ukrote, obezglave, priguše!

Šta drugo da očekuje društvo koje demokratiju odbacuje kao višestruku nepoznanicu, mrsku tuđicu, kontaminirani uvozni artikl, moralni tovar, političku zajebanciju, čija je svakodnevica duboko zarobljena infantilnošću, podaništvom, autoritarnom političkom kulturom, etnocentrizmom, u kojem demokratiju ne žele, ne umiju ili ne smiju da konzumiraju ni ogromna većina novinara, intelektualaca, nevladinih aktivista i “ostalih pedera”? Takvo društvo ni vještačkom oplodnjom ni protivprirodnim bludom ne može da iznjedri demokratsku političku partiju, a pogotovo ne da takva ima masovnu podršku, domogne se vlasti i na njoj ostane čitavu deceniju. Ona je tradicionalno rezervisana za potentne i dovitljive laskavce, vatrene i surevnjive šmekere. To je valjda svima jasno?!

Politički zadrti i zatucani, socijalno mlitavi i obeskrvljeni, ideološki evnusi i gotovani na slobodu i odgovornost gledaju sa distance, dernjaju se i oklijevaju, čekaju da im same priđu. Demokratija je moralna disciplina u organizovanju i upravljanju političkom zajednicom, kako je napisao Milan Grol, jedan od rijetkih istinskih demokrata u našoj istoriji. Tamo gdje caruju razvrat, nasilništvo, haos i glupost, demokratija nije ni incident. Tamo gdje se partije osnivaju kao privatna preduzeća, gangovi, klanovi, gdje se savezi sklapaju po kafanama, funkcije dijele po hotelskim krevetima ili za porodičnim trpezama, politički programi predstavljaju pod šatorima, tokom pauza između dva zalogaja i blokova pjevaljki, gdje je običaj da nas ništa ne obavezuje, i prdež je pristojniji od slobode mišljenja!

Ukratko, vlast Republike Srpske zavarava samu sebe i druge da su ti “leptirići u stomaku” simptomi demokratskog snošaja i čvrste ljubavi koja vlada unutar partije. Uskoro će se uvjeriti da je u pitanju tipična politička dijareja! Onda će analitičari moći detaljnije da sagledaju i opišu rezultate decenijskog varenja nacionalnih interesa, ali biće nam slaba vajda jer - lijekovi su sve skuplji, a nove i stare “demokrate” i “rodoljubi” vrijebaju iza ćoška!