Iza godinama ponavljane, ali nedvojbeno potpuno ispravne mantre EU da je vrijeme da politički lideri i građani u BiH preuzmu odgovornost za donošenje odluka o budućnosti zemlje od međunarodne zajednice, osim nedostatka bilo kakve ideje šta uraditi u BiH, krio se i pristup da sve dok BiH ne postane sigurnosni problem, nema razloga za brigu.
A šta ako baš zbog te strategije, BiH ima sve izglede da postane sigurnosni problem. Za takvu tvrdnju postoje bar četiri grupe razloga.
Još je prije nekoliko godina direktor OSA upozorio na postojanje oko 3000 osoba koje se mogu okarakterisati potencijalnim teroristima. Naknadno se pokazalo da je ta procjena imala osnova, kada je iz BiH veliki broj dobrovoljaca počeo da odlazi u Siriju, a BiH je prema dostupnim podacima na četvrtom mjestu po broju boraca u odnosu na broj stanovnika. Otvorena demonstracija sile pristalica ISIS, manifestovana je i fizičkim napadima na one koje doživljavaju neistomišljenicama. Sve ovo za sada nije proizvelo odgovarajuću reakciju državnih organa. Nameće se stoga pitanje da li je riječ samo o nesposobnosti agencija za provođenje zakona ili pristalice terorističkih organizacija imaju političku podršku i zaštitu, što se po svemu sudeći čini prilično izvjesnim. Teroristički napadi u BiH, kao i učešće osoba sa državljanstvom BiH u terorističkim napadima u drugim zemljama, pokazuju svu ozbiljnost situacije.
U nedavnom tekstu objavljenom u Financial Times, Ivan Krastev naziva Balkan donjim trbuhom, odnosno bokserskim žargonom govoreći predjelom ispod pojasa EU u odnosima sa Rusijom. Rusija, naime, suočena sa sankcijama zapada i dramatičnim padom cijene nafte, što je izazvalo snažne ekonomske potrese u Rusiji i gotovo slobodan pad vrijednosti rublje, očajnički treba prostor za manifestaciju vlastite snage u nadmudrivanju sa zapadom. Balkan se ističe upravo kao idealan za to, iz više razloga. Što zbog snažnog ekonomskog prisustva Rusije, što zbog političke sklonosti jednog dijela političke elite da u Rusiji vidi zaštitnika. Bez sumnje, Rusija je potpuno svjesna da je Balkan prostor koji ima EU perspektivu, ali vođena fudbalskom logikom da se go postignut u gostima računa kao dva na domaćem, da bi ojačala svoju pregovaračku poziciju sa zapadom, Balkan se nameće kao idealna prilika.
Sve agresivniji istupi i suprotstavljanje Turske EU može imati značajan odjek i u BiH, imajući u vidu slijepu lojalnost jednog dijela političke elite u BiH turskom predsjedniku. Na nekoliko primjera je do sada Erdogan pokazao da ne planira slijediti politiku EU i SAD, čak se otvoreno suprotstavljajući i pored činjenice da je Turska dio NATO. Otvorena i snažna politička, finansijska i obavještajna podrška Turske jednom dijelu političke elite, proizvest će, i donekle već proizvodi snažno protivljenje druge dvije etno nacionalne elite i može dovesti do toga da se još snažnije okrenu traženju spoljnih patrona.
Sukobi niskog intenziteta (ubistva, pljačke, otmice itd.), izazvani kao rezultat široko rasprostranjenog organizovanog kriminala i korupcije već su realnost u BiH. Nesposobnost agencija za provođenje zakona da se uhvate u koštac sa ovim problemima i političko pokroviteljstvo kriminala i korupcije prijeti da potpuno preuzme kontrolu nad ionako slabim ili gotovo nepostojećim institucijama. Kao drugi uzročnik sukoba niskog intenziteta javlja se veliko nezadovoljstvo građana izazvano katastrofalnom ekonomskom situacijom, ogromnom stopom nezaposlenosti i siromaštva. I ovaj scenario je već dio BH realnosti. Imali smo priliku da vidimo tokom cijele prošle godine eskalaciju građanskog nezadovoljstva. Obzirom da nijedan uzrok nezadovoljstva nije uklonjen, naprotiv, treba očekivati dalju eskalaciju socijalnog nezadovoljstva.
Da li se ovo sve vidi iz Brisela i da li je dovoljno da barem za trenutak prekine zimski san briselskih donosilaca odluka? Sudeći prema onom što smo do sada vidjeli, čine se da nije. Brisel je i do sada pokazivao da savršeno dobro može funkcionisati i donositi odluke u konferencijskim salama, žargonski rečeno, “prepunim slonova”, ne obraćajući pažnju na njih.
