Takahiro Kato, profesor neuropsihijatrije na Kjušu univerzitetu u Fukuoku, počeo je sa radom na velikoj studiji koja bi trebalo da objasni nesvakidašnji poremećaj od kojeg oboljeva sve veći broj Japanaca.
Reč je o specifičnom pormećaju ponašanja poznatom pod nazivom hikikomori, koji je zabilježen kod ljudi šriom svijeta, ali je upadljivo prisutan kod mladih ljudi u Japanu.
Ovaj prilično ekstreman oblik socijalne fobije najčešće pogađa Japance, nešto rjeđe Japanke, a učestale pojave hikikomorija u Japanu su zabilježene početkom devedesetih godina XX vijeka.
“Ukoliko pitate ljude u Japanu za hikikomori, skoro je sasvim izvijesno da će vam reći: ‘Znam nekoga ima tu bolest’”, objašnjavao je svojevremeno japanski psiholog Nikolas Tadžan u razgovoru za “Japan Times”.
Prema važećim statistikama hikikomori je jedan od najučestalijih oboljenja u Japanu, ali još uvijek nije sasvim poznato kako hikikomori nastaje i da li je u pitanju poremećaj nastao mentalnim disfunkcijama, piše WSJ.
Iako je dugo ignorisalo ovaj poremećaj, japansko Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja 2003. godine usvojilo je zvaničnu definiciju hikikomorija: “Izbjegavanje učešća u društvu, uključujući i izbjegavanje škole, obaveznog obrazovanja, učešća u radu kao radna snaga na redovnim i honorarnim poslova i izbjegavanje druženja sa drugim osobama van kuće; ili generalno gledano neprekidni boravak u svojoj kući u trajanju od šest mjeseci ili više, uz neprekidnu brigu porodice o njima.”
Liječenje hikikomorija je teško, jer pacijenti često ne uzimaju poremećaj kao ozbiljan problem. Postojanje centara za liječenje hikikomorija obavezno je u većim bolnicama, ali ih mali broj Japanaca zaista posjećuje. Čak i oni koji se odluče da potraže stručnu pomoć uglavnom dobijaju savjete i tretmane za koje se još uvijek ne zna koliko su zaista djelotvorni.
Foto: jessleecuizon / Flickr.com
