<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

LEKCIJE MUDRACA: Osam navika koje su velikim filozofima pomagale da bolje misle

I filozofi su imali svoje navike. Neki su držali časove šetajući, neki su pili kafu svaki dan, neki su voljeli da budu sami, a drugi su se pak svakog dana držali svog propisanog rasporeda.

30. januar 2015, 12:00

1. Razgovor

Platon je sve svoje radove napisao u obliku dijaloga. U njima Sokrat dovodi u pitanje suprotne hipoteze, odbacujući tako određene ideje kako bi se došlo do konačne istine. Dijalog je jedna vrlo korisna tehnika kojom razjašnjavamo i dokazujemo svoje ideje.

Prema Vilijamu Ajzaksu, da bi nam dijalog pomogao da steknemo nova znanja, moramo se osloboditi predrasuda. Naravno, treba slušati i ne treba unapred planirati šta ćemo reći. Važno je i postavljati pitanja, ali ne kao zamke, već sa ciljem da istražimo temu koju ne poznajemo.

2. Šetnja

S obzirom da je volio da hoda dok drži časove, Aristotel je osnovao takozvanu školu peripatetika, što znači „putujući“ ili „hodajući“.

Hodanje nam pomaže da mislimo: pamćenje i pažnja se poboljšavaju nakon šetnje (i vježbanja), a kada se redovno šeta, stvaraju se nove neuronske veze. Osim toga, jedno istraživanje objavljeno na Univerzitetu Stanford 2014. godine dokazuje da šetanje pomaže u izvršavanju zadataka koji zahtijevaju kreativnost.

3. Pisanje

Sa svega 38 godina, Mišel de Montenj se 1571. godine povukao u svoj zamak i posvetio se pisanju svojih eseja sve do smrti 1592. Montenj je bio skeptičan kada su u pitanju njegova znanja, pa je svoje tekstove koristio u pokušaju da odgovori na pitanje „Šta znam?“. Dakle, za razliku od Sokrata zamijenio je dijalog razgovorom sa samim sobom zahvaljujući peru i hartiji.

Iako je Vitgenštaj za života objavio samo Logičko-filozofski traktat, ovaj filozof je napisao knjige i dnevnike koji su objavljeni nakon njegove smrti, na primer djelo Filozofska istraživanja. Za njega je pisanje bilo još jedan način razmišljanja: „Ja zaista mislim perom, jer često moja glava ne zna o čemu to moja ruka piše“.

4. Čitanje


Poper i Vitgenštajn su se sreli samo jednom, ali tako malo su se jedan drugom dopali da su sokratski dijalog zamenili žaračem. Ali zanemarimo ovaj nesporazum i fokusirajmo se na navike Austrijanca: Poper je više puta govorio o biblioteci svog dede, zahvaljujući kojoj je zavolio čitanje.

Osim koristi i očiglednog zadovoljstva koje nam pruža ova aktivnost, studije pokazuju da nam čitanje održava mozak u formi i povećava empatiju. Takođe, uz čitanje smo više seksi, jer ono povećava inteligenciju, a inteligencija je atribut koji želimo da posjeduju naši partneri.

5. Samovanje


Artur Šopenhauer nije bio samo mizantrop, već i samotnjak, i to samo takav. Društveni život je za njega bio obaveza i smatrao ga je obmanom, pa je stoga tvrdio da inteligentni ljudi mogu imati samo šačicu prijatelja, a i to je mnogo. Niče je bio još jedan okorjeli samotnjak koji je pored toga i šetao nekoliko sati dnevno.

Iako nije potrebno postati pravi pustinjak (zapravo, ekstremna usamljenost može biti štetna za zdravlje), treba znati biti sam i uživati u tome.

Samoća nam dozvoljava da se isključimo i da se koncentrišemo na svoje misli. Takođe nam pomaže da bolje rukovodimo svojim vremenom i da to vrijeme posvetimo onome čime najviše želimo da se bavimo: pisanje, čitanje, odmaranje... Mada su i saradnja i razgovor bitni, za razvijanje kreativnosti takođe je važno biti sam, jer nam to pomaže da radimo bez prekida i slobodno, bez straha da ćemo biti osuđivani.

Što se tiče filozofije, moramo imati na umu da nikada nismo zaista sami, jer zapravo uvijek vodimo razgovor sa nama samima. Kako je napisala Hana Arent, „u samoći, dijalog uvek iznikne, jer čak i kada smo sami prisutno je dvoje“.

6. Raspored

Kant je govorio da čovjek može da podešava svoj časovnik prema toma kada odlazi u šetnju. Svaki dan bi ustajao u pet i pio bi po šolju ili dvije ne mnogo jakog čaja. Pušio bi svoju lulu meditirajući, a potom je davao časove od 7 do 11, zatim bi ručao, šetao i, prije povratka kući, razgovarao sa svojim prijateljem Džozefom Grinom. Prekide i promjene nije volio, čak i kada bi bilo u pitanju samo jedno drvo koje je toliko poraslo da zaklanja zvonik koji se vidio iz njegove kancelarije: takvo drvo bi bilo osuđeno na smrt. Ali, sebi je dozvoljavao pokoji gutljaj vina i poneku partiju bilijara.

Mada je Kantov slučaj pretjeran, važno je da dan bude organizovan i da napravimo raspored za svoje planove: planiranje smanjuje stres, pomaže nam da odredimo svoje ciljeve, kao i da ocijenimo kako napreduju naši zadaci.

Organizacija nam takođe omogućava i da odvojimo vrijeme za razmišljanje o radu, što je isto tako važna aktivnost kao i sam rad.

7. Kafa (i druga mala zadovoljstva)


Seren Kjerkegor je bio još jedan obožavalac šetanje, a svakodnevno je i pisao. Kako objašnjava Mason Kuri u knjiži „Dnevni rituali“, i on je običavao da pije kafu nakon večere, a uzimao bi i čašicu šerija.

To je dobra ideja: kofein, između ostalog, podiže pažnju i nivo energije, potpomaže dugoročno pamćenje, kao i kognitivne funkcije uopšte. Mada nosi sa sobom više rizika nego kofein, umjereno konzumiranje alkohola je takođe korisno za naše kognitivne funkcije. Dovodi se u vezu i sa povećanom kreativnošću. Ali ne zaboravimo: govorimo o jednoj čašici, a ne o flaši.

8. Odmor

Mala zadovoljsta jesu važna, ali moramo voditi računa o tome koja ćemo izabrati. O svakodnevnim navikama Sigmunda Frojda se govori u već pomenutoj knjizi Masona Kurija. On se držao gotovo tako striktnog rasporeda kao i Kant, uključujući i šetnje gradom. I on je volio da meditira, ali to je često činio tokom obroka, što je nerviralo njegove goste koji su zbog toga morali da razgovaraju sa drugim članovima porodice.

Ali njegov omiljeni užitak je bio duvan. Nije ga se odrekao uprkos činjenici da je imao tridesetak operacija u pokušaju da se otkloni rak, koji će i okončati njegov život. Takođe, povremeno je konzumirao i kokain.

Dakle, ako ćemo da se ugledamo na Frojda, bolje bi bilo da se to odnosi na tri mjeseca odmora godišnje. Iako možda sebi ne možemo da priuštimo toliki odmor, moramo imati na umu da odmoranje povećava produktivnost, poboljšava pažnju i pamćenje i podstiče kreativnost. Kako objavljuje "Scientific American", isto toliko koliko je tijelu potreban vitamin D, za mozak je neophodno pokatkad lenčariti, bilo to nekoliko nedjelja na planini ili svega pola sata dremeža.

Izvor BLIC