Udruženje građana “Zajedno” već duži niz godina radi sa psihičkim oboljelim osobama i njihovim porodicama pokušavajući razbiti stigmu sa kojima su psihički oboljele osobe u našem društvu suočene.
Kroz svakodnevne aktivnosti njima se olakšava liječenje, socijalizacija, komunikacija i uopšte radi se na normalizaciji života psihički oboljele osobe,
Udruženje građana „Zajedno“ iz Banjaluke osnovano je 2006. godine na inicijativu JU Centra za socijalni rad Banjaluka, zbog teških i nagomilanih socijalnih problema sve većeg broja duševno bolesnih lica, njihovih porodica, socijalne stigme, kršenja ljudskih prava, izolovanosti i odbačenosti.
Članovi Udruženja su psihički oboljele osobe, članovi porodica koji imaju oboljelog člana, profesionalci, volonteri, studenti…
Uz finansijsku podršku Centra za socijalni rad Banjaluka i Grada Banjaluka, početkom 2007. godine UG “Zajedno” je otvorilo prvi Dnevni centar za duševno bolesne ljude u Banjaluci. Namjera je bila da se oboljeli, porodice i profesionalna lica oglase u iskazivanju svojih potreba nedostataka resursa i da uzmu učešće u odlučivanju na različitim nivoima za kvalitetnije zdravstvene i socijalne usluge u mentalnom zdravlju.
Danas je ovaj Dnevni centar proširena usluga Centra za socijalni rad Banjaluka kao podrška za socijalno uključivanje marginalizovanih, jačanjem njihovih socijalnih kapaciteta. Time je on i finansijski podržan u sistemu socijalne zaštite čime je izvjesna njegova održivost.
Iz ovog Udruženja su nam rekli da su ciljevi dnevnog centra višestruki: dnevna okupaciјa duševno oboljelih, jačanje sociјalnih kapaciteta, oživljavanje i realizovanje radnih potenciјala, bolja komunikaciјa, smanjenje izolaciјe i obilježenosti, kontrola bolesti, prevenciјa bolničkog liјečenja, suicida i institucionalnog smјeštaјa, podrška porodicama oboljelih, smanjenje stigme, informisanje, zaštita ljudskih prava, poboljšanje opšteg kvaliteta i bezbiјednosti života oboljelih i njihovih porodica.
Tanja Marić, iz Udruženja “Zajedno” rekla je za BUKU da su članovi Udruženja kako psihički oboljele osobe tako i članovi njihovih porodica, volonteri, profesionalci, studenti, ali svi ostali koji su zainteresovani za rad Udruženja, te raspoloženi da daju svoj doprinos radu dnevnog centra s obzirom na nezavidan položaj psihički oboljelih lica u našem društvu.
“Položaj psihički oboljelih lica u našem društvu je izuzetno loš s obzirom na neosnovane predrasude okoline koje su posljedica neznanja. Naime, naše društvo je sklono predrasudama, osudama i negativnim emocijama prema psihički oboljelim licima i na taj način doprinosi i ovako lošem položaju te ranjive populacije”, rekla je Marić.
NEZAINTERESOVANOST INSTITUCIJA
Ona ističe da je teško izdvojiti šta je najveći problem psihički oboljelih lica ali neki od većih problema se odnose na lošu implementaciju zakona o socijalnoj zaštiti, izopštavanje iz društva, nezainteresovanost kako nadležnih institucija tako i okoline za probleme ove populacije i sve to praćeno izuzetno teškom materijalnom situacijom.
U Banjaluci oko 50 korisnika svakodnevno koristi usluge dnevnog centra s tim da se njihov broj stalno mijenja u zavisnosti od njihovog zdravstvenog stanja.
“Dan u Dnevnom centru počinje jutarnjom kafom koju kuhaju sami korisnici, a nakon toga je spremanje obroka koji takođe spremaju sami. Nakon doručka počinju dnevne aktivnosti koje u zavisnosti od dana mogu biti kreativna , muzička ili psihološka radionica te jednom sedmično sportsko-rekreativna radionica. Povremeno se organizuju izleti, obilasci manastira i slično, ali i odlasci u bioskop te na pozorišne predstave koje su takođe važan dio aktivnosti Dnevnog centra”, objašnjava naša sagovornica.
Dodaje da je najčešće osoba oboljelo od shizofrenije, zatim bipolarnog poremećaja, depresije i poremećaja ličnosti.
“Većina članova Udruženja Zajedno je prihvatilo činjenicu da pate od nekog oblika psihičkog oboljenja što i jeste prvi korak u izliječenju. Naredni korak u procesu liječenja jeste pohađanje psihoterapije i redovno uzimanje lijekova. Veliki broj članova Udruženja svakodnevno dolazi na psihoterapijske grupe, muzičke,kreativne i sportsko-rekreativne radionice,dakle zauzeli su jedan aktivan stav prema činjenici bolesti i tako preuzimaju odgovornost za izliječenje”, kaže Marić.
Naša sagovornica kaže da je za psihozu prvenstveno karakteristično gubljenje kontakta sa realnošću, povlačenje iz socijalnih kontakata, javljanje tzv. sumanutih ideja i halucinacija.
“Stigma je jedan od najvećih problema sa kojim se susreću psihički oboljele osobe s obzirom da su zbog stigme lišeni svake prilike da pokažu svoje kapacitete i sposobnosti te da razbiju mit o psihički oboljelim osobama kao agresivnim i opasnim. Naime važno je naglasiti da zbog neznanja društvo izopštava psihički oboljele osobe te im ne dozvoljava da se ostvare i pokažu da ne moraju biti teret društva ukoliko im se pruži prilika”, kaže Tanja Marić.
NAŠE DRUŠTVO JE ZATVORENO
Ona kaže da su iskustva korisnika Dnevnog centra takva da u većoj mjeri govore o tome koliko je naše društvo bolesno (stigma je bolest zdravih), zatvoreno te nespremno za mjenjanje stavova vezanih za mentalno oboljele.
“Izuzetno veliki problem predstavlja to što pored nemogućnosti da se ostvare , često i loše terapije (koje su zabranjene u drugim zemljama), loše materijalne situacije te velikog boja drugih problema nemaju ni podršku i razumjevanje okoline već upravo suprotno i vrlo često su im ugrožena osnovna ljudska prava. Za resocijalizaciju je neophodno da oboljeli prevaziđu autostigmu. Tako će se smanjiti i stigmatizovanje koje dolazi iz sredine jer u što većoj mjeri sebe budu doživljavali kao vrijedna ljudska bića i u većoj mjeri će tako na njih gledati i ostali”, ističe naša sagovornica.
Iz Udruženja “Zajedno “ kažu da se obično smatra da kada neko boluje od organske bolesti da nije odgovoran za to i da nije sramota imati takvu bolest, a kada ima psihičko oboljenje onda je odgovoran za nastanak svoje bolesti i da je to sramota. Zbog tog razloga mnogi kriju psihičku bolest i kasno se javljaju na liječenje. To može da dovede do hronifikacije oboljenja i propadanja ličnosti oboljelog.
Kada su u pitanju planovi za budućnost Dnevnog centra njihove želje su proširenje kapaciteta za kojim su prepoznali potrebu.
“Namjera nam je uspostaviti bolju saradnju i potpisati memorandum o saradnji sa Klinikom za psihijatriju Banjaluka i Centrom za zaštitu mentalnog zdravlja Banjaluka, kako bi terapijske sadržaje u Dnevnom centru koristilo više pacijenata, a što bi imalo značajan uticaj na njihovo socijalno funkcionisanje i kvalitet života. Takođe, nastojaćemo uspostaviti saradnju i sa Univerzitetom u Banjaluci, odsjek za socijalni rad i psihologiju. Veliki značaj za Dnevni centar bi imalo i uspostavljanje prekogranične saradnje sa drugim Udruženjma iste ili slične misije kako bismo jačali kapacitete te unaprijedili rad Udruženja”, zaključuju iz Udruženja “Zajedno”.