Za Metju Vona snimanje filmova je preuzimanje rizika,
vjerovanje instinktima i ljubav prema onome što radiš. I, reklo bi se, to
radi veoma uspješno. Ovaj britanski filmadžija producirao je sada već
kultne filmove "Dve čađave dvocerke" i "Sneč", a potom se upustio i u režiranje filmova "U vrtlogu zločina", "Zvezdana prašina", "Fajter" i "X-men: Prva klasa".
Njegov novi film "Kingsman: Tajna služba"
uskoro stiže u bioskope. Nastao na osnovu priznatog stripa, inspirisan
špijunskim filmovima čiji je Von fan još od malena, ovaj film donosi nam
Kolina Firta u još jednoj neobičnoj ulozi.
Von otkriva da je Firt od početka bio savršen za glavnu ulogu, ali je isto tako znao da je uloga Harija Harta,
džentlmena špijuna i operativca tajne obavještajne organizacije,
predstavljala ogromni fizički izazov za Firta, jer britanski glumac nije
imao takve uloge tokom svoje značajne karijere.
Von je i
upozorio glumca da je potrebno da počne sa višemjesečnim rigoroznim
treninzima, pod nadzorom njegovog kordinatora, kaskadera Breda Alena. Priznao je da je sve to bilo rizično, ali se na kraju isplatilo.
Ovaj reditelj inače je poznat po izboru nepoznatih glumaca za glavne uloge u svojim filmovima. Aron Tejlor Džonson i Kloi Grejs Moric bili su na početku karijere kada ih je izabrao za film "Fajter” (Kick Ass). Oboje su postali velike zvijezde.
Što se filma "Kingsman: Tajna služba" tiče, Von se ponovo oslonio na svoje instinkte i izabrao nepoznatog velškog glumca Taron Egertona, koji tumači ulogu Egzija, teškog mladića radničke klase kojeg Hari Hart uzima pod svoje okrilje.
Von je želio da svoj film (Kingsman: Tajna služba) vrati nazad u to
zlatno doba špijunskih trilera – akcionih priča, kvalitetnog humora, sa
spektakularnom scenografijom i živopisnim likovima koji nastanjuju
potpuno koncipiran svijet. "Sve se svodi na emocije, humor i spektakl”, kaže Von.
Da li se sjećate špijunskih filmova iz svog djetinjstva?
O, da. Za mene, taj žanr su definisali Rodžer Mur i filmovi o Džejms Bondu, kao i filmovi poput "In Like Flint” i serije "The Man From UNCLE” i "The Persuaders”. Takođe sam volio filmove Harija Palmera. To su filmovi koji su podstakli moju ljubav prema špijunskom žanru, ali vremenom su postajali sve ozbiljniji i siroviji.
U ovom filmu pravite primetan kontrast kada je u pitanju lik Egzija, koji dolazi iz radničke klase i koji je pozvan da se pridruži vrlo ekskluzivnom klubu gospode špijuna. Kako je došlo do te ideje?
Pa, u isto vrijeme su se zbili neredi u Totenhemu (London), ja sam to gledao i stvarno se nervirao zbog toga što ljudi govore: "Ova djeca su užasna, treba ih strpati u zatvor.” Pomislio sam: "Zašto se niko ne pita zbog čega se oni bune?”
Ljudi se ne bude odjednom sa idejom da naprave nerede. Djeca nemaju
ništa. Revolucije i pobune se dešavaju kada nema šta da se izgubi i niko
ne sluša. Pozvao sam Marka i rekao: "Imam ovakvu ideju – da razvijemo priču o onim starim, džentlmenskim špijunskim organizacijama kojima zatreba neko mlad i nov...”
I dobili smo Egzijev lik. Onda sam i ja mogao nekako da kombinujem
engleski svijet kriminala i gangstera sa špijunskim filmovima koje volimo.
I tako je sve počelo. Mark je uradio strip i poslao mi rukopis - potom
sam ga pročitao i pomislio: "Od ovoga može nastati film”.
Semjuel L. Džekson je stvorio velikog i upečatljivog junaka sa ulogom Valentina. Možete li nam reći nešto više o njegovoj ulozi?
Da li je Sem bio planiran od početka? Ne, kada smo pisali scenario,
zamišljali smo momka u ranim tridesetim. Mislili smo da ćemo lik
izgraditi na onim mladim momcima koji postaju multi-milijarderi.
Razmišljali smo o planiranim glumcima za tu ulogu, a onda, dok sam radio
sa Džejn na scenariju i govorima koje Valentin ima, pomislio sam: "Treba mi glumac koji će iznijeti ovako duge govore, ali i da očara ljude dok to radi.”
Mislim da je Sem Džekson zaista fenomenalan glumac, uvijek sam govorio
da on može i imenik da čita, a da će to zvučati filmski i super.
Razmišljali smo o raznim glumcima i ja sam pomislio: "Zašto ne Sem
Džekson? Oduvijek sam želio da radim sa njim, a i svi misle su ti
tehnoliški geniji mladi momci, ali ne mora biti tako. ” I odjednom mi je palo na pamet da bi bilo kliše uzeti mladog glumca, Zamislite da je Kolinu protivnik Džesi Ajzenberg ili Džozef Gordon-Luit. Scena večere je ključna i da smo izabrali mlađeg gmuca, ne bi izgledalo fer. Pomislio sam: "Znaš šta, ovaj lik je Stiv Džobs, a ne Mark Cukenberg.”
Da li ste na sličan način razmišljali i kada je odeća u pitanju? To je veoma karakterističan izgled, naročito za Kolina sa onakvim odijelima...
Odjeća je izuzetno važna. Kostimografkinja Arijen Filips
je super. Rekao sam joj: "Želim da stvorimo modernog gospodina i, znam
da zvuči užasno, ali ako ja ne bih nosio tako nešto, neće se naći ni u
filmu." Upravo pokrećemo modnu liniju sa gospodinom Porterom. Sva odjeća
će biti dostupna, a od januara se može naći i onlajn. Arijen je sjajna
kostimografkinja, ali mislim da je bila iznenađena koliko sam ja bio
uključen u sve to. Rekla mi je: "Ti nisi Tom Ford", a ja sam joj odgovorio: "Da, znam!"
Bila je veoma ljubazna i prihvatila sve moje ideje. Želio sam
tradicionalni engleski kroj sa notom modernog, a Arijen je sjajno
prihvatila te ideje i sprovela ih u djelo.
Šta je sa spravama? Svaki veliki špijunski film mora da ima zanimljive uređaje. Da li je to bilo teško odraditi?
Teško je raditi sa spravama, jer sa modernom tehnologijom vi možete
kupiti šta poželite. I zato sam mislio da uvedemo taj retro stil. Zato
mi je i palo na pamet da cipela i upaljač eksplodiraju. Ako ste špijun, i
dalje bi bilo zgodno imati upaljač koji je i ručna bomba. Nije me briga
da li moderna tehnologija zaživjela ili ne. Mislim da je moja omiljena
sprava vjerovatno kišobran. Malo je veći i kada ga vidite, pomislite da
bi se mitraljez mogao naći unutar njega.
Možete li da sumirate iskustvo sa snimanja filma?
Moj stav prema snimanju filmova je da sam ja plaćen da se "igram".
Volim da radim ovaj posao. Kada ne snimam film, onda gledam filmove.
Moja ideja fantastične večeri uključuje dobar obrok, kvalitetnu flašu
vina i gledanja filma - onda sam u raju. To je jedan od razloga zašto
volim Sema Dzeksona, obojica smo sjedili potpuno oduševljeni i gledali
ono što smo odradili tog dana. On bi mi rekao: "Znaš, Tarantino je isti.” Sjedili smo tako i ponavljali: "Ovo je super.”
Svi ljudi kukaju kako je nešto teško odraditi, a ja im uvijek kažem: „Pa
vi pravite film! Da li znate koliko sreće imate? To je fantastično".
I to je bio slučaj sa ovim filmom
Mnogo sam se zabavljao simajući ovaj film, izazivali smo jedni drugo i vidi se pravi timski trud, tako da je sve bilo sjajno.
Izvor B 92
