Podsjećamo, novi Zakon o javnom redu i miru proširio je pojam javnog prostora i na društvene mreže, čime je polučio ozbiljne sumnje o tome kako će vlast u Republici Srpskoj pokušati na sve načine da kontroliše korisnike interneta.
Mi smo oslovili jednu od vodećih stručnjakinja za društvene mreže u Hrvatskoj i izvršnu urednicu Netokracije Miju Biberović kako bismo dobili što relevantnije mišljenje o načinima i potrebama regulisanja društvenih mreža u svjetlu donošenja Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske.
Ona kaže za BUKU kako na ovakve situacije ne može gledati kao da su crno-bijele te da ona ne bi odmah ovo okarakterizirala kao čisti pokušaj da se društvene mreže kontroliraju.
„Društvene mreže možda nisu fizička javna mjesta i kao takva nisu pripadala pod Zakon o javnom redu i miru, ali su postale mjesta na kojima se javnost okuplja, što se ne može poreći. Nerijetko se aktivnosti na njima pretaču u stvarni svijet, u fizički javni prostor” tvrdi Biberović.
Nadalje, ako bi se ovdje govorilo o pokušaju “kontroliranja” društvenih mreža, to bi značilo da su one u potpunosti izvan svake kontrole te da se na njima mogu bez problema odrađivati razne kriminalne radnje.
”Međutim, i same društvene mreže imaju svoja pravila, na koja mnogi (pre)često zaboravljaju (ili nisu niti znali da postoje, iako su na njih pristali kreiravši profil). Kako je Facebook najaktivnija i najraširenija društvena mreža, najviše ću se zadržati na njoj i izdvojit ću samo neka od pravila koja se mogu pronaći ovdje:
https://www.facebook.com/communitystandards
Ona ističe kako i Facebook navodi da mu je sigurnost glavni prioritet te da zadržava pravo ukloniti sadržaj ili čak kontaktirati nadležne organe ako zamijete rizik od fizičkog nasilja ili direktne prijetnje javnoj sigurnosti.
”Prijetnje i organiziranje nasilja u stvarnom svijetu putem društvenih mreža nisu dozvoljene, a ni planiranje i “slavljenje” radnji koje mogu rezultirati financijskom štetom, krađom i vandalizmom. Tu su i druge problematike, kao što je zlostavljanje, uznemiravanje, govor mržnje (ali jasno izdvaja iz toga humorističan sadržaj) - sve to Facebook ne dozvoljava i toga bi se korisnici trebali pridržavati” kaže za naš portal Mia Biberović.
„I kod spomenutog prijedloga zakona i kod Facebookovih pravila, problem je provedba”, tvrdi ona.
„Naime, Facebook ima toliko korisnika (prema posljednjem izvješću, 1,4 milijarde mjesečno aktivnih) da je nemoguće procesuirati sve prijave od strane korisnika. Nešto od toga se radi automatizmom (recimo, eksplicitan sadržaj algoritam odmah prepoznaje i ne može se ni postaviti na ovu društvenu mrežu), ali ponekad taj automatizam nije dovoljan” kaže.
Iako Facebook poziva da se prijavi ono što krši pravila, predlaže da se i neželjen sadržaj “sakrije” kako ga korisnik više ne bi vidio ako ga uznemirava.
„Recimo, u Hrvatskoj smo imali slučaj otvaranja Facebook stranica na koje su se postavljale fotografije ženskih osoba, najčešće maloljetnih, koje su preuzete s njihovih osobnih profila i bez njihova znanja i dopuštenja postavljene na Facebook stranicu kako bi se komentiralo njihovo ponašanje i način odijevanja. Možete samo zamisliti kakve je to psihičke posljedice imalo na djevojke. Tu su prekršeni razni propisi, i zakonski i od društvene mreže, stranica i sadržaj na njoj više su puta prijavljivani Facebooku, ali tek nakon prijava policiji i nakon medijskog pritiska stranice su uklonjene” kaže naša sagovornica.
Ona kaže kako kod provođenja spomenutog zakona problem može biti otvorenost za slobodnu interpretaciju.
”Prvo, što su točno javna mjesta na društvenim mrežama? Postavke privatnosti na njima znaju biti ponešto komplicirane, a posebno u slučaju Facebooka. Je li javni dio društvenih mreža samo onaj sadržaj koji je dostupan apsolutno svima (Public)? Prijateljima nekog korisnika? Prijateljima prijatelja? Određenoj grupi ljudi?”
Mia Biberović- foto by Marina Filipović Marinshe
U kontekstu organiziranja događaja putem Facebooka, ranije spomenuto “rezultiranje štetom”, koje i Facebook brani, može se dovesti u vezu s prijedlogom zakona u kojemu se javno mjesto proširuje i na društvene mreže.
Odnosno, ako se na društvenim mrežama, primjerice, poziva na narušavanje javnog reda i mira i to se dogodi negdje u fizičkom prostoru, odgovorni će biti i oni koji su pozivali na demonstracije.
"No, što pozivanje znači? Kreiranje Facebook događaja? Klik na gumb “invite” putem kojeg pozivate prijatelje da se priključe događaju? Čak i ako ne odete na njega, a odgovorili ste da ćete ići, na profilu će vam stajati da ste posjetili događaj (osim ako to ne uklonite). Ako dođe do nereda na prosvjedima, hoćete li biti procesuirani?” pita se ona.
„Previše je tu nepoznanica na koje sada nemamo odgovor, ali svakako zabrinjavaju.” ističe Biberovićeva.
Krivična vs. prekršajna oblast
Podsjetimo, u Hrvatskoj je početkom 2013. dosta prašine digla izmjena Kaznenog zakona dakle zakona koji reguliše krivična a ne prekršajna djela.
U njima su se precizirale neke postojeće stavke, koje se tiču krivičnih djela uvrede, sramoćenja, klevete, javnog poticanja na nasilje i mržnju, odnosno način na koja se ta kaznena djela mogu izvesti. Do tada je bilo samo navedeno “ko pred drugim za nekoga iznese”, a sad je precizirano gdje se to sve može iznijeti - mediji, kao što su radio, televizija, štampani mediji, ali i mreže. Dakle, do tada nije bilo posebno precizirano putem kojih se kanala ta djela mogu napraviti, ali čini se da je zakonodavac smatrao da je i to bilo potrebno dodati.
„Iskreno, nisam sigurna zašto je to potrebno, jer su ta kaznena djela kažnjiva, gdje god napravljena, ali sad su nam i kanali posebno navedeni u zakonu. I da, to su kaznena djela, a ne prekršaji, kao što je u zakonu o javnom redu i miru, što znači da su kazne ozbiljnije. U Hrvatskoj u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira stoji “na ulicama i drugim javnim mjestima”. navodi Biberović.
Što se tiče mogućnosti ili nemogućnosti utvrđivanja identiteta osoba na društvenim mrežama, napomenut ću da Facebook u svojim pravilima nalaže da korisnici moraju koristiti svoje pravo ime i prezime, ono koje se nalazi na njihovim identifikacijskim dokumentima. U suprotnom, mreža zadržava pravo da deaktivira profil korisnika, što se nerijetko i događa.
Mnogi ipak i dalje ne koriste pravo ime i prezime, ali to ne znači da izvršna vlast ne može doznati neke informacije o njima, ako za to postoji valjan razlog. Velike tehnološke tvrtke prikupljaju razne podatke o nama, čega možda nismo ni svjesni, a i dužne su ih predati vlastima ako one to od njih zatraže i ako za to postoji opravdanost.
Kako to može stvoriti problem s povjerenjem od strane korisnika, mnoge su tvrtke odlučile biti transparentne i podijeliti detalje o tim zahtjevima s javnosti.
Dostavljanje informacija od Facebooka
Izvršna vlast BiH je od Facebooka u prvoj polovici ove godine zatražila 6 puta dostavljanje informacija, a u 66,67%, odnosno u 4 navrata, neki su podaci otkriveni
https://govtrequests.facebook.com/country/Bosnia%20and%20Herzegovina/2014-H1/
U Hrvatskoj su te brojke veće:
https://govtrequests.facebook.com/country/Croatia/2014-H1/
Na Twitteru još nismo zanimljivi, jer zahtjeva nije bilo:
https://transparency.twitter.com/information-requests/2014/jan-jun
Mia Biberović kaže da je teško donošenje novog Zakona o javnom redu i miru u RS ne gledati kroz prizmu nedavnih događaja odnosno prošlogodišnjih februarskih protesta u BiH.
”Kako je podnositelj prijedloga MUP, očito je da je bilo problema u procesuiranju osoba koje su možda i prekršile zakone tijekom ne tako davnih prosvjeda ili tijekom drugih kažnjivih događaja koji su “započeti” na društvenim mrežama, pa ovim potezom žele to precizirati. No, bojim se da ovaj pokušaj preciziranja može donijeti samo nove probleme, a otvara se mogućnost i za zlouporabu akata koji su i dalje nedorečeni” tvrdi.
Pravosuđu je u pravilu teško držati korak s tehnologijom, a ovakvi pokušaji mogli bi donijeti razne nove probleme. Posebice ako će se svaki slučaj svoditi na nečiju subjektivnu procjenu, odnosno procjenu osobe koja je ovlaštena kažnjavati.
„Jesu li svi policajci i suci upoznati s postavkama privatnosti na Facebooku? Što znači kad nečiji status vide prijatelji, cijela javnost ili samo prijatelji prijatelja? Što je sa zatvorenim i tajnim grupama? Privatnom grupnom dopisivanju? Na koji se to točno način narušava javni red i mir na društvenim mrežama i kako se utvrđuje da je upravo određena radnja na društvenoj mreži uzrokovala narušavanje reda i mira u fizičkom svijetu?” pita se Mia Biberović.
Za kraj naša sagovornica ističe kako bi se više pažnje trebalo posvetiti educiranju javnosti o postavkama privatnosti, o opciji “Sakrij sadržaj” ili blokiranju drugih osoba na Facebooku te drugim mrežama, nego o predlaganju ovakvih izmjena zakona.
Jer za razliku od stvarnosti i javnih prostora, na internetu uvijek postoji gumb x koji možemo stisnuti, pogotovo ako ne želimo da nas neko uznemirava.
