Magacin kabare iz Sarajeva sutra obilježava četiri godine rada. Ekipa Magacin kabarea u protekle četiri godine uradila je mnogo toga kada je pozorišna scena u BiH u pitanju, veliki broj aktivnosti i predstava su iza njih.
Od svog osnivanja do danas, Magacin Kabare razvio se u teatar posvećen ispitivanjju aktuelnih društvenih pitanja čime postavlja standarde za aktivizam kroz različite forme umjetnosti. Magacin Kabare u osnovi svog rada, koristi kabaretsku formu kao sredstvo osnaživanja savremenog bosanskohercegovačkog društva, te doprinosi razvoju dijaloga propitujući teme sa kojima se svakodnevno susrećemo.
O obilježavanju četiri godine rada, pozorištu u BiH, aktivnostima Magacin Kabarea i drugim temama za BUKU smo razgovarali sa Emirom Kapetanoviće, koji je reditelj i izvršni direktor Magacin kabarea.
Sutra ćete obilježiti četiri godine rada Magacin Kabarea. Kad se osvrnete iza sebe, kako biste ukratko opisali ove četiri godine?
Kada bih morao opisati protekle četiri godine i svesti ih na jednu riječ, ta riječ bi bila : adrenalin. U četiri godine rada jurili smo iz projekta u projekat, bez predaha, ali opet nadam se da će i naredne četiri biti iste jer ne znam kako bih normalno funkcionisao bez toliko adrenalina.
Magacin kaabre, foto: Facebook
Koji projekti su obilježili Magacin Kabare i na koje projekte ste najviše ponosni?
Teško je izdvojiti bilo koji projekat, jer smo radili veliki broj različitih stvari kroz različite formate i medije. Međutim izdvojio bih web seriju Patriot koju smo radili sa Jolie Pitt Fondacijom koja govori o diskriminaciji u bosanskohercegovačkom društvu. Tu je i projekat SIT DOWN komičar koji uz podršku Američke ambasade obišao deset gradova BiH i govorio o nepristupačnosti kulturnih institucija osobama sa invaliditetom, te projekat „Govorimo o mogućnostima“ koji je Mali Magacin Kabare realizovao zajedno sa Unicefom. Riječ je o inkluzivnim filmskim radionicama za djecu.
Posebno sam ponosan na projekat Mali Magacin Kabare kroz koji je u posljednje tri godine prošlo preko dvjesto djece i koji sada broji nešto više od stotinu djevojčica i dječaka koji pišu scenarije, dizajniraju kostime, snimaju i režiraju filmove koji govore o razmišljanjima i problemima djece iz njihove perspektive.
Sa kojim problemima ste se suočavali i kako ste se borili sa njima?
Budući da smo u veliku priču krenuli sami sa malim timom za početak smo morali da naučimo da radimo dva tri različita, dijametralno suprotna posla. Nakon toga je sve bilo lakše. Ne moram spominjati koliko je teško baviti se umjetnošću na ovim prostorima, ali inat je bio taj koji je prevladao sve poteškoće.
Kako je kultura kod nas uvijek na marginama društva, pa i interesovanja, koliko je teško baviti se ovim pozivom kod nas?
Jednako kao i svakim drugim pozivom u Bosni i Hercegovini. Pogotovo ukoliko imate velika očekivanja i želju a država vam pruža male mogućnosti. Međutim kao i u svakom pozivu, i u ovom ima izuzetaka koji su dokaz da je nemoguće moguće.
Često je u Vašim predstavama prisutna satira, politička satira i komentar na društvo u kojem živimo. Koliko je važno da se kroz teatar progovara upravo o tim problemima? Da pozorište bude društveno angažovano?
Mislim da je važno da pozorište bude društveno angažovano, ali da istovremeno problem koji tretira tretira iz perspektive pozitivnog ishoda, da uči i priča ljudima da je moguće pronaći izlaz iz problema. Kad smo već kod problema, imam problem sa društveno angažovanim teatrom u kojem nas plaše našim problemima. Kao da nam toga već nije dosta kući, na ulici, u medijima.
Ima li neka tema koja Vam je neiscrpna i zanimljiva? I koja?
Podjele među narodima Bosne i Hercegovine. Naši ljudi su toliko usavršili pronalaženje i isticanje različitosti jednih među drugima da su postali vrhunski komičari. Toliko energije ulažu u besmislice, toliko redova troše na fejsbuk prepirke i komentare na portalima da su pojedinci do sad mogli imati barem dva romana. Pa makar neke koristi od toga. Sa druge strane, isti ti narodi su pasivni kada su neke druge, bitnije stvari u pitanju.
Kakav je, prema Vašem mišljenju, položaj umjetnika kod nas. Posebno mislim na glumce i druge pozorišne radnike, jer u BiH imamo mnogo glumačkih akademija, ali ima li posla za sve?
Položaj svih stanovnika Bosne i Hercegovine reflektira se i na položaj umjetnika u bh. društvu. Mišljenja sam da se upornošću može „izmisliti“ posao ukoliko ga nema međutim zbog specifičnosti zanimanja umjetnici teško mogu pronaći stalno zaposlenje. Primorani su da se prijavljuju na biro za nezaposlene radi zdravstvenog osiguranja a onda ih taj biro skine za dva mjeseca radi crkavice od honorara koji su krvavo i pošteno zaradili. Jedino rješenje koje trenutno država ima je savjet zaposlenika biroa koji kaže „Plati nekoga da te zaposli i da ti da otkaz pa dođi opet na biro“. Nadam se da će čim prije regulisanje statusa slobodnih umjetnika doći na dnevni red naših političara.
Scena iz mjuzikla "Jedinac", foto: Haris Čalkić
Možete li nam reći nešto više o planovima za narednu godinu?
Nakon dvije godine pauze, uslijed velike zainteresovanosti mladih, javila se potreba da ponovo pokrenemo projekat “Šeret”. Šeret je takmičenje stand-up komičara amatera koje je održano prije dvije godine u organizaciji MK i koje je bilo uzrok nastanka i uspjeha velikog broja mladih stand up komičara te ubrzanog razvoja stand up scene koja je već sada prisutna u svim gradovima BiH te na više mjesta u Sarajevu. Ovaj Šeret će biti puno veći od prethodnog i uključivaće radionice za sve mlade koji su zainteresovani za ovaj vid umjetnosti. Ne bih da zaboravim napomenuti i produkciju novih kabarea koji će biti, do sada najbritkiji, najopasniji i koji će pokazati šta smo sve naučili o našem društvu u protekle četiri godine.
Imate li neku poruku za građane BiH za 2015. godinu...
Ponukan posljednjim dešavanjima predložio bih raji iz Federacije da „posude“ svoje Fejsbuk profile i IP adrese stanovnicima RS-a da se malo našale u ovim teškim trenucima, a da se ovi sjete raje iz Federacije kada i tamo stupi na snagu isti zakon. A ne sumnjam da neće. Moramo zajedno pružiti otpor pritisku koji je sve veći na sve nas. Moramo održati slobodu govora u Bosni i Hercegovini.
Razgovarala Maja Isović
