<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Maja Manojlović Dobrijević: Nisu svi u prilici da odu, pa se bore s vjetrenjačama

Buka intervju

“Svjedoci smo pada svakog kriterija, kako moralnog tako i umjetničkog”, rekla je za BUKU Maja Manojlović Dobrijević.

09. februar 2015, 12:00

Operska pjevačica iz Banjaluke Maja Manojlović Dobrijević za sebe kaže da djeluje na nekoliko muzičkih frontova, kao solo pjevač, umjetnik, vokalni pedagog, studijski muzičar.  Završila je Akademiju umjetnosti u Banjaluci, odsjek solo pjevanje, ali ne krije svoje afinitete prema pop/rok muzici.

Pored solo pjevanja koje je završila, Maja treba da završi i petogodišnje studije etnomuzikologije, a kako kaže ostala su joj samo dva ispita i onaj završni rad, koji se “vuku” od kako je rodila sina Vuka, prije 4 godine. Ove godine slavi 10 godina rada kao vokalni pedagog u svom pjevačkom ateljeu “MaMa VOX”.

Sa njom smo za portal BUKA razgovarali o muzici, njenoj karijeri, muzičkim počecima i drugim temama.

Majo, šta je za tebe muzika?


Najljepši i najkreativniji posao na svijetu. Nekad bijeg od stvarnosti.

Možeš li se sjetili svojih početaka, kada te je muzika privukla?

Moji muzički počeci, kako to biva, bili su u dječijem horu. Hor u kojem sam pjevala bio je nekoliko godina i prateći hor na „Đurđevdanskom festivalu“, a sjećam se da smo horske dionice snimali na Radiju Republike Srpske. Tada na muziku nisam gledala kao na potencijalnu profesiju, nisam čak ni bila od one djece koja su bila forsirana od strane dirigenata, jer sam se sama sklanjala od mogućih solo tačaka. Bila sam vrlo stidljiva i više sam voljela da pjevam sama u sobi.



Kada si shvatila da je muzika ne samo hobi, nego i tvoj životni poziv?

To je bilo kada sam upisala SMŠ “Vlado Milošević”. Tada mi je bilo jasno da je muzika sve, samo NE hobi, jer sam kao i ostali učenici provodila sate vježbajući i učeći. Nisam imala klavir u kući, tako da sam nakon obavezne nastave ostajala da vježbam u školi. Nakon toliko godina rada i usavršavanja, nažalost, muzika kao umjetnost, umjesto da je posao od kojeg se dostojanstveno živi i uživa ugled, nije ništa drugo nego hobi. Povremeno se bavimo onim za šta smo se školovali, a ako sami sebi ne izmislimo način kako to da predstavimo, neće se drugačije ni desiti. Svjedoci smo pada svakog kriterija, kako moralnog tako i umjetničkog.

Koliko je teško kod nas baviti se muzikom, uopšte umjetnošću?

Zavisi kojom i kakvom muzikom se bavite. Zna se koja je muzika unosna finansijski. Ako se bavite, za naše uslove, nekomercijalnom muzikom mnogo je teže, jer se sistematski dvadeset i više godina grade neki drugi standardi. Za umjetnost tu ima najmanje mjesta. Ono što je jako važno za reći, jeste da publika postoji, ali je ignorišu sa obrazloženjem da za umjetnost i kulturu nema novca.

Na koji svoj rad, nastup, pjesmu, angažman si naročito ponosna? Čega se rado sjetiš i što te podsjeća da nisi pogriješila u izboru?

Zaista ne postoji ni jedan nastup, koji sam imala, a koji bi doveo u pitanje izbor moje profesije. Ponosna sam na svoje anganžmane u Narodnom pozorištu, na predstave u kojima sam igrala. Naročito sam ponosna na projekat u kojem sam učestvovala, odnosno u kojem i dalje učestvujem - opereta “Orfej u podzemlju”. Ponosna sam takođe i na zadnji projekat koji sam radila u Digital Boyler produkciji, studio cover pjesme “Zovi me” benda Sopot iz Banjaluke. Opet smo pokazali da Banjaluka ima šta da ponudi i pokaže, a u zajedničkoj akciji domaćim snagama ispričali smo jednu lijepu i pozitivnu muzičku priču. Posebno sam ponosna i na učešće na EXIT festivalu na Fusion Stage-u, a binu sam dijelila sa bendom Alexandia iz Banjaluke.

Nastup na EXIT-u



Banjalučka publika? Koliko je ona zainteresovana za rad domaćih umjetnika, muzičara, bendova?

Banjalučka publika je odlična i prati dešavanja, postoji kritična masa. Nekad i vrlo često mediji kreiraju tu kritičnu masu i publiku, forsirajući ono što se “prodaje”. Zbog takvih muzičkih sadržaja, publika ostane uskraćena za one kvalitetne. Ali srećom društvene mreže olakšavaju potragu za muzičkim blagom.

Kakva je, po tvom, mišljenju, banjalučka muzička, ali i cjelokupna kulturna scena?

Banjaluka je mali grad, često premalen za ono što umjetnici plasiraju, pa ga (grad Banjaluku) moraju nerijetko i napustiti da bi promovisali svoje ideje. Nisu svi u prilici da odu, pa se bore s vjetrenjačama. Po mom mišljenju, muzička i kulturna scena su razvijene i imamo šta da ponudimo, mislim na svaku sferu, od banjalučkih bendova, samostalnih umjetnika (iako ne postoji status samostalnog umjetnika, kao ni “Zakon o kulturi”), slikara, glumaca…

Šta ti slušaš? Možeš li nam dati neke prijedloge?

U duhu našeg projekta, mogu samo da poručim slušajte domaće. Interesujte se šta to vaše kolege ili prijatelji rade.

Maja sa porodicom

Kakvi su ti daljni planovi za rad?

Nemam običaj da planiram. Postoje neke ideje, ali su još uvijek u radnoj formi.

OBRADA PJESME “ZOVI ME”

Maja je nedavno objavila novi video singl, i to uz podršku članova rok sastava Neuro i metal benda Tanker, a riječ je obradi pjesme "Zovi me" sastava Sopot.

"Čula sam pjesmu dok je još bila u radnoj verziji. Od prvog momenta pjesma je postala moj favorit na albumu, a moja prva misao je bila: 'Želim pjevati prateće vokale na ovoj pjesmi. Tako je i bilo. Bekove sam otpjevala, a kada sam dobila ideju da radim covere pjesama banjalučkih bendova, pjesma 'Zovi me' je bila 'pod moranje'. Mislim da smo uradili dobru stvar", rekla je Maja povodom objave ovog singla.

Vezan tekst

Peđa Bajović: U svojoj komediji ne štedim ni političare ni one koji su ih birali!