Šokiran sam — šokiran, čujete li?!? — što je filmska verzija Pedeset nijansi sive E.L. James tako dosadna i prilična, erotična poput reklame za Pevec. Istina, knjiga je privukla 100 milijuna čitatelja na 52 jezika. No bila je sranje. Znam da postoje tri knjige (Pedeset nijansi sive, Pedeste nijansi mračniji i Pedeset nijansi slobodniji), no uspio sam dogurati tek do kraja prve. Literarna tortura nije moj đir. No James je barem dala naslutiti da se nešto može naučiti iz onga što spaja dominantne i submisivne. (Samo amateri kažu "sadist" i "mazohist.")
Na platnu, u režiji drugorazredne igračice Sam Taylor-Johnson (Nowhere Man) prema dezinficiranom scenariju Kelly Marcel, imamo priču o siromašnoj djevici koja studira književnost, Anastasiji Steele (Dakota Johnson). Ona pronađe savršenoga muškarca: Christiana Greya (Jamie Dornan), dvadesetsedmogodišnjeg napetog tehno-milijardera koji pokušava okončati glad na svijetu. Christian ima tek jednu manu — pali se na to da Ani pokriva oči i veže je u svojoj Crvenoj sobi bola, gdje je lisičinama veže za zid i bičuje ju. Što će, jadna djevojka?!
Prema ljubićkim standardima ovoga filma, odgovor glasi: pripitomiti ga u normalnog tipa koji će se maziti u krevetu, šarmirati njezine roditelje i raditi što ona kaže. Ups! Tko je sada dominantan? Umjesto večere i filma, Christian joj nudi ugovor prema kojemu želi Anu vezivati uz seksualne igračke poput butt plugova i genitalnih klješta. Budući da je riječ o konsenzualnoj ljubavnoj priči, Ana ne pristane na analni i vaginalni fisting. Teški su to pregovori. Christian zasladi dogovor tako da je oblači po visokoj modi, kupi joj računalo (reklame za Apple ne posustaju) i sportski automobil, vodi je na let helikopterom preko Sjeverozapadnog Pacifika i na zmajarenje — ooo, stalo mu je! — i poklanja joj prva izdanja Thomasa Hardya. Gdje su grubosti?
Budući da su filmaši zapravo stvorili Sumrak sa šiljcima umjesto vampirskih zubiju, nema ih. Nema potrebe zaključati baku. Redateljica Taylor-Johnson snima trljanje preponama i grickanje bradavica s pažljivim dobrim ukusom ravnateljice sa strogim uputstvima da ne dopusti žločestim klincima da divljaju. Zbog umirujućeg soundtracka, na kojem predu i uzdišu Beyoncé, Ellie Goulding i Sia, scene seksa (uglavnom sačuvane za kraj) djeluju poput starinskih spotova na MTV-u — samo sjaj, bez žestine. U filmu nema masnica, modrica i tjelesnih tekućina, iako nakratko vidimo Christianov alat dok lupa Anu po goloj guzici dok ne porumeni.
Ako još uvijek pratite, a neću vas kriviti ako ste prestali, ovakva Pepeljuga-pornografija nadomješta mračnije i krvavije fantazije iz knjige. Perverznjaci, žao mi je, scene s tamponom nema! Začudo, Johnson (The Social Network, 21 Jump Street), kći Melanie Griffith i Dona Johnsona (nije u rodu s redateljicom), svu tu bedastoću igra kao da je ozbiljna. Ona je jedina svijetla točka filma koji se bavi seksom, a odstranjuje sav užitak iz njega. Srećom, Johnson odiše drskošću majčinog nastašluka iz Working Girl i Ani daje osnovu živahne inteligencije kakve u knjizi nije bilo. Nažalost, partner Dornan, irski maneken koji je postao glumcem (prilično dobro igra negativca u BBC-jevoj seriji The Fall), uz nju glumi poput ciglenoga zida. Smušen ili od straha ili neugodnosti, Dornan nema pojma koga ili što glumi. Ne možemo ga kriviti: Christian nema nijansi. On je ljudska lutka Kena sa prljavim pomagalima koja ne koristi. Ne želi preplašiti curice svih dobi i spolova koje čekaju u redu pogledati ovu dezinficiranu splačinu.
Nekoliko ranih recenzija dalo je filmu prolaznu ocjenu jer nije tako prljav kako se reklamira. Kao da su zahvalni. Ja sam razočaran. Baš sam nastran! Prava publika Pedest nijansi sive želi biti kažnjena — dosadom.
Tekst je poreuzet sa portala rollingstone.hr
