Satima i satima su u Minsku pregovarali lideri Rusije, Ukrajine,
Francuske i Nemačke. Rezultat – prekid vatre. Ništa više. Stanje u
Ukrajini je beznadežno: ta zemlja se raspada i za to su podjednako
odgovorne Rusija i Amerika, a ne treba zaboraviti ni samu Ukrajinu.
Napori Evrope uloženi u postizanje mira i njeno pozivanje na razum bili
su uzaludni.
Izjave naše kancelarke će uskoro biti zaboravljene. Jezik nije njen
medij. Evo primera: prošle godine je izjavila da Vladimir Putin „živi u
nekom drugom svetu“. U međuvremenu smo saznali da on tamo nije sam. Sa
njim je i Barak Obama. To je svet politike moćnih, u kome se Rusija i
Amerika sasvim dobro snalaze. Samo je Angela Merkel tamo stranac.
Kancelarka je precenila svoje snage u ukrajinskoj krizi. Ni Rusija ni
Amerika nisu spremne da odustanu od Ukrajine i najmoćnija žena Evrope
je tu nemoćna. Šta se desilo sa Ukrajinom? Ona je postala plen velikih
sila. Amerika i Rusija je razvlače na zapad i istok, dok ne pukne. Više
niko ne veruje da se podela Ukrajine može sprečiti. Najopasnija lekcija
ukrajinske krize glasi – granice u Evropi su promenljive. To je do sada
najteži poraz Angele Merkel.
Ukrajina je podeljena i Evropa mora da nauči da živi sa time. Konačno
smo dobili odgovor na zahtev koji je bivši predsednik Evropske komisije
Barozo postavio Ukrajini, kada je pre dve godine rekao da ona mora da
bira između Rusije i Evrope.
Zapadna Ukrajina će postati američki, a istočna ruski protektorat.
Rusija je već preuzela nove „narodne republike“, a jedan američki
general je najavio da će njegova vojska u martu poslati svoj bataljon u
Ukrajinu. To su oni čuveni ljudi za obuku, kojih se dobro sećamo iz
vazalnih država Južne Amerike.
Da li je postojao treći put, kojim čak ni Ukrajina nije htela da
krene? On je podrazumevao neutralnost, odricanje od ulaska u EU i, što
je još važnije, u NATO. Katja Kiping iz Die Linkea je pre samita u
Minsku još jednom ponovila: „Zašto Nemačka zadire u suverena prava
drugih država?“ Njenu izjavu je dočekala provala mržnje na internetu.
Ali ona je samo ponovila ono što je nemački ministar spoljnih poslova
Steinmajer izjavio u novembru: „Podržavam partnerski odnos Ukrajine i
NATO, ali ne i njeno članstvo u NATO-u“.
Izgleda da je Nemačka pravila račun bez Amerike, koja nikada nije ni
pomišljala da dozvoli ukrajinsku neutralnost. Američka vlada je ostavila
otvoreno pitanje o članstvu Ukrajine u NATO-u. Pre samo par dana Barak
Obama je govorio o slanju oružja u Ukrajinu. „Smrtonosnog odbrambenog
oružja“ – ma šta to značilo.
Živimo u doba politike opterećene moralom. Neizgovorena istina je da
SAD imaju sopstvenu ideju o ravnoteži u Evropi. I o tome se Evropa ne
pita. Sovjeti su 1962. tokom kubanske krize poremetili ravnotežu sveta,
kada su pokušali da instaliraju nuklearne rakete pred američkim vratima.
To nas je dovelo do ivice nuklearnog rata. Pokušaj da se od Ukrajine
napravi slična zapadna ispostava moći, naišao je na sličnu reakciju sa
ruske strane.
„Svet je ispao iz zgloba i traži se nova ravnoteža“, napisala je
književnica Daniela Dan. „Granice se od 1990. menjaju i ruše unutar
Nemačke, u sovjetskim republikama, između Češke i Slovačke, u
Jugoslaviji. Sada će i Ukrajina promeniti svoj oblik. Ako su dve strane u
Ukrajini toliko nepomirljive, kao što se priča, neizbežno je
demokratski uređeno razgraničenje. Verovatno ne i poslednje u narednih
četvrt veka.“
Spiegel, 12.02.2015.
Izbor i prevod Miroslav Marković
Peščanik.net, 13.02.2015.