<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Nele Karajlić, mjerna jedinica Sarajeva

Ima nešto u tom Sarajevu u tim Sarajlijama, koji su mjera svih stvari - Onih koje su u šeheru da su u šeheru i ništa više. Mimo toga ih ne zanima mnogo štošta.

16. februar 2015, 12:00

 Nenad Janković, poznatiji kao dr. Nele Karajlić, građanin Republike Srbije, rođeni Sarajlija, eto promovisao knjigu na Jahorini, pa se spustio u rodni grad. Knjiga se zove „Fajront u Sarajevu“, a Nele je napravio fajront u kafani "Luka" u centru grada. 

Preciznije, sa poznanicima zakupio objekat i cugao, zezao se. Doduše, ulazilo se i izlazilo na sporedni ulaz, i bilo je sekjuritija, al' štaš'. Povukla ga rodna gruda, jebi ga. I nije Nele jedini koji se spustio dolje, a prije toga se zaklinjao kako nikad neće. Nikad u životu. Sjetio se doktor novog primitivizma i „Nadrealista“, sjetio se da mu Aneks 7 garantuje povratničku slobodu kretanja. Zapravo, nije se ni sjetio baš Aneksa, niti mu je pao na pamet. Samo je kao slobodan čovjek sišao „dolje“ na piće dva. Pičkasto slobodan, ali - rečeno učinjeno.

Udario doktor na doktora

Fascinantna je reakcija čaršije koja je na društvenim mrežama orgijala tri-četiri dana. Svakovrsnih prijedloga za linč „četnika Neleta“ nije nedostajalo. Nego, ima tu i gorih stvari. 'Ajde što je obezbjeđenje čuvalo Jankovića od eventualne svjetine, nego što je, kako će se ispostaviti, čuvalo ugostiteljski objekat od...Ne, ne, ne, od svjetine. 

Od visoko pozicioniranih poltičara, koji istina bog nisu sa čaršijske kaldrme, ali su bili spremni da u nekoj bosanskoj verziji Kristalne noći krenu u osvetničku paljevinu. Bar deklarativno.

Dr. Emir Suljagić je tako na svom twitter nalogu emotivno-histerično rekao, pazite sad: „Mi koji smo preživjeli smo sve ovo zaslužili. Žao mi je samo onih ljudi koji su dali svoje živote da bi smeće koje je pozvalo ovo smeće i dočekalo u Sarajevu bilo živo

Boktejebo, udario doktor na doktora. Udario Nele bez diplome na dignitet i percepciju ovog sa diplomom. Zapravo, Nele je više udario na iće i piće taverne. A ovaj sa diplomom, opet, ne keca se i ne češe pretjerano na Neleta. Jok, on u akademskom i doktorskom duhu žali što je gazda kafane živ. I ne da žali, nego suptilno poziva ljude d'učine nešto. A, iz statusa je jasno da neće milovati vlasnika objekta. Linč, braćo! Ne Dejvid, nego onaj terenski!

I tako, dok struja i voda idu u nebesa, dok je Javni servis pred ukidanjem, dok umire ono malo privrede, dok muzeji bukvalno propadaju, dok se djeca ubijaju po ulicama, dok se pale automobili, dok u zrak lete sudije, advokati i tužioci, dok...mogao bih ovako još tri pasusa, eto najvećeg problema u Sarajevu!

Stig'o Nele. Stig'o čovjek koji je izdao raju, „Nadrealiste“, „sarajevski duh“, „njuprimitivse“, „Zabranjeno pušenje“...kurce- palce. 

Šta je uradio? Na početku rata zbrisao u Srbiju i tamo više-manje bio Kustin pajac.

Ne vidi ta „raja“ da je i ona kao  i Nele postala izmanipulisana, polugladna svjetina. Dakako, Nele nije gladan i ima prečih briga i veći novčani fond od raje koju „para kupit' ne može“, ali u suštini, istog su konfekcijskog broja. Janković je postao potrčko jednog egomanijaka, raja trči za feudalcem svojim koji je mrvicama hrani. Nele je ideologiju nepatvorenog neosocijalizma zamijenio poludesnim kvaziurbanim nacionalizmom. Raja je socijalizam zamijenila robovlasništvom. I Nele i raja su, tako, šetali svako u svom mikrokosmosu po impotenciji života. 

Pa se našli, na tih par sati, u tih par minuta, na istom tlu.

Sarajevo je još jednom pokazalo da je Vratnik i pokoji doseljenik mjera svih stvari, a „rođeni Sarajlija“, da je biće pretvorito, svakoj promjeni sklono, e da bi preživjelo u nekom većem svijetu. I ništa više od toga.

I tako se pljuvalo po jednom pajacu, koga je vrijeme pregazilo. Pljuvali su isti oni koje je to vrijeme takođe pregazilo. Našli se pljuvači i žrtva žlijezda, negdje između taverne „Konoba“ i tastatura, pa opičili. Pljuvači sa nostalgijom i bijesom konstatuju kako to nije više taj Nele, a Nele, kao miš iz lokala, zna da to nije više ono Sarajevo.

I toliko je tih priča ispričano na temu - Nema više onog, šta god to značilo Sarajeva, da je to bespredmetnost huda.

Samo, niko da se sjeti pa da kaže, 'ajde dobro, majku mu, što nemamo kako treba grijanja, što nas zajebavaju sa vodom, strujom i ostalim poskupljenjima, ali nije li malo čudno žuč lučiti mimo „Žuči“, na slobodnog čovjeka, dok nam zemljom hode ratni zločinci, krivi za smrti stotine, hiljade ljudi.

I ne, ne kriju se oni kao pajac Nele. Oni, pošteno, sa helikopterima, avionima, džipovima, jezde po BiH, dok ih svjetina orgazmično podržava. Nisu problem ovoj zemlji Glavaši, Krajišnici, Delići. A, i što bi bili? To su slobodni ljudi. Pravno gledajući, odsluženo nevina bića. Doduše, sa etiketom, ali slobodni. Nisu problem čak ni neosuđeni zločinci koji su po jamama, jarugama i jendecima ubijali žene i djecu, a sad pod skutima „svojih" nepresuđeno šetkaju. Ne, niko od njih problem nije.

Nekad se to definisalo kao „grad sa dušom“.

Problem je pajac, Janković, koga je Kusturica odgurnuo sa svoje sise, pa eto, promoviše knjigu od nemila do nedraga i uzburkava čaršiju.

Krpa našla zakrpu. I ne bi se grad toliko mrzio sa svojim bivšim stanovnikom da se nisu toliko voljeli. Samo što niti jedan nije prerastao sebe. Preciznije, ostali su na infantilnim pozicijama ljubavi i mržnje, romantike iz doba Olimpijade, začinjene ratnom mržnjom i poratnom ideologijom. Uz prstohvat začina filozofije pridošlica u vidu poziva na linč, eto divne porcije bljuvotine, toliko  mile & drage našoj čitalačkoj publici.

Nele je najobičnija mjerna jedinica Sarajeva. A, može i obrnuto.

Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar