Blijeda plava tačka je fotografija planete Zemlje koja je 1990 godine uslikana sa svemirske letjelice Voyager 1 sa rekordne udaljenosti od oko 6 milijardi kilometara od Zemlje. Zemlja je u fotografiji prikazana kao mala tačka (0.12 pixel in size) u tami svemira.
Gledajući sa ove velike daljine, planeta Zemlja možda ne izgleda nešto posebno interesantna. Ali za nas, stvari su već drugačije. Obratimo pažnju na tu tačku. To je ovdje. To je naš dom. To smo mi. Na njoj, svi oni koje volimo, svi oni koje poznajemo, svi oni za koje smo ikada čuli, svako ljudsko biće koje je ikada postojalo, tu su živjeli svoje živote. Sve naše radosti i patnje, hiljade "samouvjerenih religija," ideologija, i ekonomskih doktrina, svaki lovac i tragač, svaki heroj i kukavica, svaki tvorac i uništitelj civilizacija, svaki kralj i seljak, svaki mladi zaljubljeni par, svaka majka i otac, dijete puno nade, pronalazač, i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka "slavna zvijezda," svaki "vrhovni vođa," svaki svetac i griješnik u istoriji naše vrste živio je tamo - na trunki prašine suspendovanoj u sunčevoj zraci.
Zemlja je veoma mala pozornica u prostranoj kosmičkoj areni. Razmislite samo o rijekama krvi koje su svi ti generali i imperatori prolili, da bi u slavi i trijumfu mogli postati trenutnim gospodarima djelića te tačke. Razmislite samo o nebrojenim počinjenim okrutnostima stanovnika jednog krajička ove tačke nad jedva prepoznatljivo različitim stanovnicima nekog drugog krajička. Kako su česti njihovi nesporazumi, kako su željni ubijanja jedni drugih, kako su žestoke njihove mržnje.
Naši nastupi, naša umišljena samovažnost, zabluda da mi imamo neku privilegovanu poziciju u Svemiru, je dovedena u pitanje ovom tačkom bljede svetlosti. Naša planeta je usamljena tačka u velikom omotaču kosmičke tame. U našoj zabitosti, u svoj ovoj ogromnosti, ne postoji nagovještaj da će pomoć doći od nekud drugdje da nas spasi od nas samih.
Neko je jednom rekao da je astronomoja iskustvo koje čovjeka čini skromnijim, i da gradi ljudski karakter. Možda i nema bolje demonstracije gluposti ljudske uobraženosti od ove daleke slike našeg malog svijeta. Za mene, ona naglašava odgovornost da budemo humaniji jedni prema drugima i da čuvamo i njegujemo tu blijedu plavu tačku, jedini dom koji smo ikada poznavali.
