U intervjuu saznajte da li gospodin Borenović doživljava BiH kao svoju državu. Dotakli smo se i lokalnih izbora, svih medijskih stega vlasti, ali i podmlađivanja partijskog.
Gospodine Borenoviću, Vijeće Ministara BiH je pred konstituisanjem, a stranke iz Republike Srpske okupljene u Savezu za promjene aktivno učestvuju u vlasti na državnom nivou. Ako se ne varam, u igri su tri ministarska mjesta i dva mjesta zamjenika ministra. Koje mjesto dobija PDP u ovoj konstelaciji snaga?
Ono što je najbitnije jeste da mi u Savezu za promjene imamo aktivnu saradnju. Pokazali smo jednu kompaktnost i do sada nema nikavih iskakanja iz nekih okvirnih dogovora. Istina je, dobićemo tri ministarska mjesta i tri mjesta zamjenika ministara. Mi ćemo to u Savezu za promjene dogovorno jako brzo imenovati. Važnije je da moramo krenuti odmah sa radom i nemamo niti jednog dana za gubljenje...
Ako nemate vremena za gubljenje, zašto se čekalo 4 mjeseca ili, da budem posve precizan, 136 dana sa konstituisanjem Vijeća ministara?
Pa dobro, opet ste vidjeli da je riječ o vrlo kompleksnim odnosima u Federaciji BiH. Očigledno, tu je bilo i pojedinih želja u partijama iz Republike Srpske, prvenstveno mislim na SNSD, da ovakva situacija što duže traje, ali u svakom slučaju, pokazalo se da su svi problemi riješeni. Preciznije, HDZ je insistirao da se paralelno konstituiše Federalna i državna vlast.
Kad smo kod HDZ-a, postoji li mogućnost da upravo ova partija na mala vrata uvede SNSD u Savjet Ministara BiH?
Ma, to je skoro pa nemoguće! Mislim da ne postoji politička ljubav tog oblika pa da sad npr. HDZ ustupi neku poziciju SNSD-u.
Ovih dana se Visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu i sigurnosnu politiku, Federika Mogherini, sastala sa svim političarima u Sarajevu, pa i predsjednikom vaše partije Mladenom Ivanićem, te izjavila kako se radi o „istorijskom danu“. Zbog čega tolika euforičnost i ima li ova izjava kakvu potku u realnosti?
Potvrđena je spremnost svih političkih subjekata u BiH da počnu raditi na evropskom putu naše zemlje. A, što će reći da svaki nivo vlasti počne ozbiljno raditi sve poslove koji se stavljaju pred njih u narednom periodu. Ogromna će biti odgovornost entitetskih vlasti, kao i Savjeta ministara na BiH nivou da se sprovede nekoliko ključnih ekonomskih reformi, kao i da se implementiraju zakoni o zapošljavanju.
Znači li to da dosadašnji sazivi nisu bili toliko evropski prilježni ili da nisu radili svoj posao uopšte?
Upravo tako. Ovo je i neka vrsta potvrde da dosadašnji sastavi nisu valjano radili svoj posao. Ovdje prvenstveno mislim na prethodni saziv koj nije dao odgovor niti na jedno ključno pitanje za neophodne reforme u društvu.
Visoka predstavnica Mogherini rekla je da više neće biti „uslovljavanja“ i da će EU samo pratiti permanentan put reformi u BiH. Da li to znači i da se EU „posula pepelom po glavi“ i priznala kako u proteklom periodu nije uradila bogznašta po pitanju približavanja BiH članstvu u ovoj organizaciji?
Ma, ne! Nije EU nikada posebno vršila neki pritisak. Po automatizmu, BiH je dio Zapadnog Balkana. Ona je geografski dio Evrope...
To nije sporno, ali Vas nisam to pitao...
Ma, da. Ali činjenica je da Evropa nikada nije nešto posebno pritiskala BiH. Ona je pokušala nekom vrstom podrške da podstakne domaće političke strukture u ovoj zemlji da sjednu za sto, da se dogovore i da se ozbiljnije počnu baviti dostizanjem evropskih standarda. Mi, nažalost, imamo potpuno izvrnute standarde u odnosu na Evropu. Kod nas je, to znate, posve normalno da vi kupite dva poslanika, što čini najveća partija u RS-u.
Kad smo kod Republike Srpske, predsjednik Milorad Dodik je rekao da Savez za promjene, uključujući i vašu partiju, radi na jačanju BiH. Zar nije to posve normalno? Sa druge strane, čini mi se, da je u Savezu za promjene prisutno određeno pravdanje, kao da je to nešto loše?
Gospodin Dodik je čovjek koji sve više i više daje besmislene izjave. One prije svega idu na štetu Republike Srpske. On je i sam svejstan da postaje političar prošlosti. Ovdje je samo pitanje da li će ljudi koji su izabrani raditi posao po ustavu i ispravno. Dakle, što bolje radimo svoj posao u institucijama BiH, to će biti bolje za Republiku Srpsku. Napomene radi, samo zbog politike Milorada Dodika i Željke Cvijanović koja je bila bazirana na blokadama, mi smo prošle godine iz IPA fondova izgubili 36 miliona maraka.
Hajde da kažemo da to sve stoji. Ali, pitaću Vas, nije li se narod, a prije svega ljudi koji su glasali za PDP i Savez za promjene, razočarao i u vaš rad?
Pa, pazite, bila su velika očekivanja i nas samih. Očekivali smo da ćemo na prethodnim izborima uspjeti formirati, prije svega vlast na nivou Republike Srpske. Međutim, da li zbog izbornih pravila, da li zbog stravično prljave izborne kampanje vladajućih partija na čelu sa SNSD-om, mi smo došli u situaciju da budemo egal sa vlašću. Sa druge strane, mi nismo partija koja će formirati tu istu vlast kupovinom poslanika...
Doživljavate li Vi sebe, gospodine Borenoviću, kao situirane ljude koji ne uživaju i ne participiraju u vlasti, ali koji su materijalno jednako dobro uhljebljeni kao i sama vlast? Naime, većina tzv. običnog naroda Vas doživljava upravo tako.
Tačna je ta jedna teza koja se vješto plasira uz pomoć pojedinih medija i pojedinaca u ovoj zemlji - da smo svi isti.
Čekajte, da li je sad po Vama ta teza istinita ili lažna? Ne razumijem najbolje.
Mi ne možemo nikako biti isti, jer smo mi dva potpuno različita koncepta, dva modela ponašanja. Jeste činjenica da smo mi svi jednaki narodni poslanici. Znači, imamo ista prava, iste obaveze u ovoj Skupštini RS-a, ali se ne možemo porediti sa ljudima na vlasti...
Ali kako? Vozite iste automobile, živite istim ili sličnim životnim stilom, narod ne mora da ulazi u dublje politikološke analize da bi to primijetio.
Ja mislim da tu treba mnogo više komunicirati sa ljudima i pokušati se predstavljati kao pojedinci, a ne nekakve grupe.
Pa zar upravo to nije Vaš posao?
To i radimo. Mislim da se pojedinci iz opozicije razlikuju od pojedinaca iz vladajućih partija. Znam da je to teško objasniti i iskomunicirati, ali naprosto teza da su svi političari isti nije tačna. Slažem se sa vama, svi mi imamo platu od 2500KM, ali isto tako sa tom platom se moramo ponašati odgovorno prema građanima, jer nas upravo oni plaćaju. Kako da podržimo kupovinu zgrade od nekoliko desetina miliona maraka, kako da podržimo stotine, milijarde pronevjerenih maraka, na raznorazne mahinacije... Dakle, postoji vladajauća većina u Skupštini koja podržava devastirajuće odluke i mi koji smo protiv. Nismo isti!
Onda se nameće logično pitanje, da li ste dovoljno i na pravi način protiv?
Ja sam predstavnik onog dijela opozicije koji smatra da treba biti mnogo radikalniji. Mnogo oštriji i snažniji u osudama.
Kad smo kod osuda, Vi ste na sva zvona osuđivali novi Zakon o javnom redu i miru koji je, kao što vidimo, usvojen. Gdje ste bili prošlo ljeto kad je njegov nacrt bio pred poslanicima? A, koliko vidim, veći dio poslanika je i dalje u istim foteljama. Kako niko iz opozicije tada nije ustao i rekao da ovaj nacrt Zakona ništa ne valja?
Činjenica je da ja nisam bio na toj sjednici Narodne skupštine, nisam bio niti na sjednici Odbora za evropske integracije, niti je tada bilo obrazloženje ovako kako je sada definisano. Podsjećam, tada nije bila predviđena bilo kakva zatvorska kazna koja je boldovala ovakav jedan drakonski Zakon. Ali to nikako ne znači da može proći ovakav jedan Zakon. Zato i imamo dva čitanja, da vidimo da li je određeno zakonsko rješenje...
Ma, gospodine Borenoviću, nisu to dva, nego četiri čitanja! Šta je sa Zakonom iz 2007. godine koji je narodski „u pet deka“ sa ovim Zakonom?
U pravu ste. Ili četiri čitanja. Zato smo mi uvijek insistirali da svako zakonsko rješenje treba da bude u skladu sa Poslovnikom. Svaki zakon koji se donosi po hitnom postupku je loš jer se može desiti da ispustimo određene članove zakona koji su dobri. A, kad imamo transparentan nacrt i prijedlog zakona, može se desiti da reaguju ne samo poslanici, nego i nevladin sektor. U ovom slučaju, mislim da su mediji dobro reagovali i pokazala i odgovornost, ukazujući na manjkavosti konkretno ovog Zakona.
A, mislite li onda da je logično to što ste, umjesto rasprave o Zakonu, bojkotovali skupštinska zasijedanja? Nije li to u namanju ruku neozbiljno i kontraproduktivno?
Bilo je tu rasprave unutar opozicije šta raditi. Da li pokušati iskoristiti sve poslovničke mogućnosti da Zakon skinemo sa tačke dnevnog reda i da ga stavimo u neku formu detaljne javne rasprave. Međutim, bilo bi bespredmetno raspravljati o Zakonu koji se u startu kosi sa svim evropskim normama.
Da, ali niste dobili ništa! Preciznije, narod vašim bojkotom nije dobio ništa.
I da smo kritikovali Zakon, ne bi dobili ništa.
Ali, zar Vam nije palo na pamet da bi kritikom približili ovaj i ovakav Zakon javnosti? Ne zaboravite da je u tom trenutku bio televizijski prenos zasijedanja, a postojao je i web striming.
Ja mislim da smo mi dovoljno uradili da približimo i pojasnimo taj Zakon i njegove reperkusije u javnosti. Da li je bila greška opozicije što nije iskoristila još tih nekih sat i po, pa da kroz diskusiju još više govori o nečemu što se već govorilo, to je već stvar pojedinačne procjene. Poenta je da je taj zakon na beskrupulozan način ušao u skupštinsku proceduru i tako je i usvojen. Taj zakon je prije svega netačan i vi svojim prisustvom dajete legitimitet jednom Zakonu i čitavom aktu usvajanja koji su netačni.
To ništa nije sporno, ali on je usvojen, postoji, egzistira i njegovu validnost više niko ne može osporiti.
Tu ste potpuno u pravu i sad se postavlja pitanje generalno rada Narodne skupštine Republike Srpske. Koliko god mi kritikovali, osporavali ili radili bilo šta, demokratsko načelo u Skupštini ne daje rezultat. Sve što mi kažemo, evidentira se u stenogramu i na kraju vladajuća koalicija na bazi kupljenih poslanika sve izglasa. E, to otvara ono pitanje da li mi koristimo sve resurse demokratskog ponašanja da bi obuzdali vlast, jer ovo što radimo u Narodnoj skupštini nije dovoljno.
Dakle, slažemo se da je ovakav rad opozicije neplodotvoran i naprosto impotentan. Postoje li neke druge metode koje bi ubijedile vlast da poštuje i uvaži vaše mišljenje?
Zato mi i imamo jednu permanentnu raspravu unutar opozicije sa jednim jedinim pitanjem - gdje je ta mjera demokratskog pritiska. Lično sam zagovornik one strukture opozicije koja je za mnogo žešće i radikalnije mjere. Naravno, u skladu sa demokratskim principima. Mi smo zatvoreni u 4 zida, kontrolisani od strane režimskog medija i to je tako. Vi imate situaciju da pojedini privatni mediji žele da preuzimaju signal i prenose sjednice Skupštine, a RTRS im ne dozvoljava. Mi se onda u očima ljudi stavljamo u isti koš sa vlašću koja donosi loše zakone.
Ali, nije li onda apsurd postojanja opozicije kao takve? Naime, Vaše neparticipiranje u kreiranju određenih odluka Vas, na neki način, amnestira od bilo kakve odgovornosti u očima ljudi koji su glasali za vas. Imate ista primanja, iste benefite kao i vlast, pa je posve logično da se obični čovjek zapita - Zašto je uopšte izlazio na izbore?
SNSD, ako je išta uradio, obesmislio je rad Narodne skupštine Republike Srpske. Postavlja se generalno pitanje - Da li je Narodna skupština samo jedan „protočni bojler“, jedna zgrada u kojoj određen akt, zakon, koruptivno ili kriminalno djelovanje, treba da prođe i dobije legitimitet ili je ovo stvarno mjesto gdje mi kao odgovorni ljudi treba da radimo svoj posao u skladu sa Ustavom.
Kad smo kod aktuelne vlasti, upravo je na Vanrednim sjednicama donesen set od, ako se ne varam, 14 novih Zakona, koji bi pokrivali gotovo čitavu ekonomsku oblast, od privrednih ušteda, do radničkih prava. Kako Vi gledate na sve ovo?
Nažalost, većina ovih Zakona je plod jedne vrlo vješte marketinške igre vladajuće koalicije koja stvara neku vrstu predstave kako se nešto ozbiljno radi u Republici Srpskoj, a apsurd je da isti ministar finansija u nekoliko godina donosi dva potpuno različita zakona. Prvo je povećao doprinose, a sad donosi zakon u kome će biti smanjeni ti isti doprinosi. Apsurdno je da vladajuća politička partija u jednom trenutku povećava doprinose i poreze, a sad ih smanjuje, da je prije par godina uvela fiskalne kase za sve, a sad određen broj ljudi oslobađa fiskalizacije, a u međuvremenu niko ne odgovara za štetu koja je načinjena. Zapravo, stvara se lažna slika kako je vlada ekspeditivna i kako želi popraviti privredni ambijent, ali nedostaje jedan zakon koji je ključan.
O kom zakonu je tačno riječ? Možete li pojasniti?
Da. To su izmjene i dopune Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama, koji je jedini prateći zakon koji može da izdrži sve negativne implikacije po budžete i po fondove, kada su u pitanju ova zakonska rješenja.
Dobro. A, šta ćete Vi uraditi po tom pitanju?
Pazite, kada imate posebnu sjednicu Narodne skupštine, na dnevni red može da reaguje samo predlagač akata, u ovom slučaju Vlada RS. Mi kao poslanici, čak i ako želimo, NE MOŽEMO predložiti 15. zakon tj. nacrt Zakona.
Nije li to onda recept da se sazivanjem posebnih sjednica uz najmanje proceduralnih stavki, najelegantnije uz skupštinsku većinu donose Zakoni?
Svakako! A, zašto kažem da nedostaje taj 15. zakon? Zato što je jasno da će primjenom seta ovih 14 Zakona biti manje novca u budžetu i fondovima. Kako to namiriti, nego primjenom Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama. Pazite, nevjerovatno je da aktuelna vlast sve do sada osuđuje prijedloge koje smo mi kao opozicija iznosili, a sada ih prihvata kao svoje.
Vratimo se na odnos BiH-Republika Srpska. Vi na neki način, kao opozicija, ipak kohabitirate u vlasti. Vlast ste, odnosno učestvujete u vlasti na nivou BiH, a opozicija ste u RS-u. Kako doživljavate ovo stanje u kome je Republika Srpska na neki način autistična i zatvorena, a sa druge strane ljudi koji participiraju u vlasti BiH, tretiraju se kao „izdajnici“? I što je najbitnije, da li Vi lično doživljavate Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu?
Bosna i Hercegovina je država u kojoj Republika Srpska ima svoje mjesto.
Ne, pitao sam Vas - da li Vi Bosnu i Hercegovinu doživljavate kao svoju državu?
Apsolutno ne! Ja doživljavam Bosnu i Hercegovinu kao zemlju u kojoj ja i moja porodica živimo i tražimo da dođe do određenih pozitivnih pomaka u interesu budućih generacija.
A, ne doživljavate je kao svoju državu?
Bosnu i Hercegovinu doživljavam kao svoju državu.
Sad ste rekli da je ne doživljavate. Morate biti precizniji.
Doživljavam je kao zemlju koja je definisana tako kako je definisana u kojoj Republika Srpska ima svoje mjesto, u kojoj ja kao Srbin imam svoje mjesto i ona je i moja zemlja. Ne može biti samo zemlja Bošnjaka ili Hrvata. Ona mora biti i zemlja Srba!
To Vas uopšte nisam pitao, niti sam pitanjem prejudicirao. Elem, možete li mi reći imena ministara ili zamjenika ministara iz Saveza za promjene, koji će participirati u ministarskom sazivu na državnom nivou?
Mislim da će to biti riješeno u narednih nekoliko dana i da ćemo unutar Saveza za promjene unutar dva/tri dana imati imena i tu neće biti nikakvih problema. Mogu samo reći da će dva ministarska i dva mjesta zamjenika ministara doći iz reda SDS-a i da će jedno ministarsko mjesto biti rezervisano za PDP, a zamjeničko ministarsko za NDP.
Da se sad okrenemo budućnosti. U narednoj godini će biti lokalni izbori, koji su ipak bazni i koji pokazuju stvarnu snagu i potencijal na terenu. Radite li vi iz Vaše partije i iz Saveza za promjene nešto po tom pitanju. Ko se prije i bolje spremi, uzeće lokal, to je svima jasno. Hoće li Vam se ponoviti 2012. godina, kada ste zbog nesloge izgubili Banjaluku?
Ova godina će biti godina ozbiljnih reformi i u političkim strankama. Unutar PDP-a 2015. je izborna godina i mi smo počeli aktivnosti na unutarstranačkim izborima. Krenuli smo sa opštinskim i gradskim izborima i tamo negdje u septembru bi trebao biti veliki sabor gdje hoćemo da idemo sa potpuno novom organizacijom prilagođenom potrebama. Jer, i mi se trebamo mijenjati. Očekujemo dosta novih mladih političkih lica u PDP-u.
Kažete da očekujete promjene i mlade ljude. Imate li nekog svog ličnog favorita za predsjednika stranke?
Pa pazite, ja mislim da se pokazalo da gospodin Ivanić ima najbolje reference za mjesto predsjednika partije.
Dakle, ništa od promjena?
Pa, ja mislim da sa ovime do sada možemo biti zadovljni kako gospodin Ivanić vodi stranku i kako se, prije svega, odnosi prema poziciji koju obavlja u zemlji.
Šta je konkretno sa lokalnim izborima?
Slažem se da je lokalna vlast i najbliža građanima i mi se nadamo da ćemo u okviru Saveza za promjene postići dogovor da idemo sa zajedničkim kandidatima na svim nivoima kada su u pitanju lokalni izbori. Cilj nam je, između ostalog, da se više ne dogodi u Banjaluci ono što se dogodilo 2012. godine.
Za kraj, evo vidimo došli su neki mladi ljudi u PDP iz nevladinog sektora. Neki su bili aktivni, slobodno mogu reći, politički mnogo aktivniji od većine političara. Konkretno. mislim na gospodina Nikolu Dronjka. Šta očekujete od njih?
Mi smo gospodinu Dronjku rekli, kada je on donio odluku da želi da uđe u našu partiju – Nastavi da budeš ono što jesi. Budi hrabar, budi spreman da radiš ono što si do sada radio beskompromisno, budi spreman da se nametneš svojim idejama unutar PDP-a i da na taj način uvjeriš što više mladih ljudi da se bave politikom. Nažalost, u ovoj zemlji se sve rješava politikom. I zato je bitno da što više ljudi uzme učešće u političkim strankama i na taj način da se bori za sebe i svoju budućnost.
Razgovarao: Dragan Bursać
