Serđo Kanavero iz Grupe za naprednu neuromodulaciju u Italiji vjeruje da bi ta tehnika mogla da spase živote ljudi kojima je tijelo oslabljeno kancerom, ili oni sa oboljelim nervima i mišićima, piše magazin New Scientist.
Operacija je 1970. izvedena na majmunima sa djelimičnim uspjehom, budući da hirurzi tada nisu uspjeli da povežu kičmenu moždinu, pa životinja nije mogla da se kreće. Živjela je svega devet dana, poslije čega je imuni sistem tijela odbacio presađenu glavu.
“Mislim da sada u tehnčkom smislu imamo te mogućnosti, ali ako to čovječanstvo ne želi, neću to raditi. Ako samo ljudi iz Evrope i SAD misle da to nije u redu, to ne znači da ja neću pokušati negdje drugdje. Pokušavam da idem pravim putem, ali prije velikog poduhvata, želite da imate podršku ljudi”, kaže Kanavero.
Drugi hirurzi su skeptični.
Heri Goldsmit, profesor neurohirurgije na Univerzitetu u Kaliforniji kaže: “Ovo je tako ogroman projekat, da su mogućnosti da se on i ostvari veoma male. Ne vjerujem da bi bio uspješan. Procedura je suviše komplikovana”.
Patriša Skripko, neurolog Salinas Veli Memorijalnog zdravstvenog centra u Kaliforniji takođe je skeptična.
“Ako transplantacija glave ikad bude bila moguća, to će biti izvodljivo u izuzetno rijetkim slučajevima”, kaže ona.
