<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ljudi su najveći ekonomski potencijal u BiH

Ljudi su najveći ekonomski potencijal, ali u BiH taj potencijal ostaje u najvećoj mjeri neiskorišten.

26. februar 2015, 12:00

Jedna od ključnih prepreka većoj iskorišćenosti ljudskih resursa u BiH jeste nemogućnost nalaženja zaposlenja, zbog čega su mnogi ljudi odustali od traganja. Kao rezultat toga, Bosna i Hercegovina ima najnižu stopu učešća na tržištu rada u Evropi, sa samo 44 odsto radno sposobnog stanovništva. Da bi se bilo šta promijenilo po pitanju zapošljavanja u BiH, prvi zadatak je, svakako, identifikovati uzroke problema.

Doc. dr Vanja Šušnjar Čanković, profesorica Visoke škole “Banja Luka College”,  kao moguće uzroke neiskorišćenosti i neadekvatne razvijenosti ljudskih potencijala u BiH identifikuje korupciju pri zapošljavanju, neusklađenost obrazovnog sistema sa potrebama savremenog tržišta rada, odliv mozgova, neprepoznavanje neformalno stečenog iskustva, obespravljenost radnika, paradoksalne formalne procedure regrutovanja, obrazovanje koje “zapostavlja suštinu i više se bavi luksuznim stvarima”, partokratija i “turbotajkunizam”.

Kao stručnjakinja u oblasti upravljanja ljudskim resursima, doc. dr Šušnjar Čanković kaže da ljudi, kao jedini misaoni i kreativni element organizacije, svojim znanjem, vještinama, iskustvom, idejama, ponašanjem i energijom doprinose uspjehu svojih preduzeća, a sam način upravljanja ovom najznačajnijom organizacionom aktivom povećava produktivnost i služi kao pouzdan predviđač konkurentske prednosti organizacija. Međutim, opšti ambijent i kultura u tranzicionim uslovima, smatra ona, ne cijene znanje, niti prepoznaju rad kao vrijednost.

“Mnogo više se vrednuju finansijski resursi, laka i brza, tačnije instant zarada, te formalne kvalifikacije, umjesto stvarnih znanja i vještina pojedinaca. Društvo malo ulaže u nauku, istraživanje, razvoj, obrazovanje. Mediji obiluju temama poput štrajkova radnika zbog neisplaćenih zarada, uskraćivanja osnovnih prava zaposlenih, velike stope nezaposlenosti u kojoj propada neiskorišćeno znanje i mladost...”, kaže doc. dr Šušnjar Čanković za Buku.

Među mnogobrojnim problemima u oblasti zapošljavanja, doc. dr Šušnjar Čanković izdvaja zapošljavanje putem političke pripadnosti, nepotizma ili mitom. Takođe ističe da se zapošljavanje po „nacionalnom ključu“ često pretvara u nezakonito odobravanje zapošljavanja pripadnika određenog konstitutivnog naroda koji ne ispunjavaju uslove za bavljenje datom djelatnošću i to u javnoj administraciji. Podsjeća i da ima slučajeva kada se ljudi izjašnjavaju da su druge nacionalne pripadnosti samo da bi dobili određenu poziciju.

Objašnjavajući trenutnu situaciju na bh. tržištu rada, doc. dr Šušnjar Čanković kaže da je “kruto tržište rada deformisano jer ne obavlja svoju funkciju koja se ogleda u obezbjeđivanju odgovarajuće ponude i potražnje, cijene rada, konkurencije i valorizovanja rada kao društvene vrijednosti.” Dodaje da je mobilnost i otvorenost tržišta rada niska, te da se produbljuje jaz između potreba tržišta rada i obrazovnih profila za čije školovanje se izdvajaju ogromna sredstva iz budžeta, što stvara “čitav arsenal deficitarnih zanimanja i hiperprodukciju nepotrebnih kadrova”.

“U bolesnom društvu izopačenog sistema vrijednosti koji njeguje život bez rada, poltronstvo, privilegije, korupciju, nema ni etičkog poslovanja, ni radnih mjesta, ni konkurentnosti. Visok udio sive ekonomije i rada na crno u ukupnom društvenom radu znatno umanjuje legalne tokove zapošljavanja, te rezultate privređivanja i ekonomske efekte”, zaključuje doc. dr Šušnjar Čanković.

Cjeloživotno učenje uslov je opstanka

Govoreći o obrazovnom sistemu u BiH u kontekstu zapošljavanja, doc. dr Šušnjar Čanković kaže da on nije usaglašen sa evropskim standardima i potrebama savremenog tržišta rada, a da institucije i preduzeća nemaju dovoljno stručnog osoblja za rad sa novim tehnologijama. Dodaje da su “prošla vremena kada se obrazovanje završavalo izlaskom iz školskih klupa”.

“Oni koji nisu spremni na doživotno učenje i usavršavanje ubrzo će se suočiti sa činjenicom da su njihova znanja i sposobnosti zastarjeli i da ne odgovaraju vremenu u kojem žive. Nijedna ozbiljna organizacija neće trpiti takav teret, jer bez jedinstvenih vještina postajemo potpuno zamjenjivi i kako kažu najpoznatiji švedski akademici, „nalazimo se u direktnoj konkurenciji s više od dvije milijarde Kineza i Indijaca“.

Cjeloživotno obrazovanje, upozorava doc. dr Šušnjar Čanković, uslov je opstanka u struci. Zbog toga ističe da mladi ljudi moraju stalno raditi na dokvalifikaciji i ovladavanju drugim vještinama. Jedan od razloga visoke stope nezaposlenosti u BiH, napominje ona, upravo je nedostatak radne snage sa određenim vještinama.

“U BiH je blizu 40 000 visokoobrazovanih bez posla, među kojima su magistri i doktori nauka. Istovremeno, ne smijemo zaboraviti da je u BiH sporna ne samo funkcionalna, nego i elementarna pismenost velikog broja stanovništva. Dakle, sistem cjeloživotnog učenja je od krucijalnog značaja za kontinuirano prilagođavanje baze ljudskih resursa potrebama tržišta rada”, zaključuje Šušnjar Čanković.

U bh. medijima svakodnevno se mogu vidjeti oglasi za poslove u inostranstvu, u zemljama kao što su Norveška ili Njemačka, kojima nedostaje stručnog kadra u određenim oblastima. Pored informatičara, najveći odliv visokoobrazovanog kadra bilježi se u zdravstvu. Primjera radi, RS je za tri godine napustilo više od 340 ljekara i specijalista. Liberalizacija viznog režima za građane BiH prijeti ubrzanim i masovnim odlaskom mladih i obrazovanih u zemlje Evropske unije

“Odliv mozgova iscrpljuje bazu kvalifikovanih ljudskih potencijala zemlje i stavlja tržište rada pred još jedan izazov. To je ozbiljan razlog za brigu, pogotovo ako se uzme u obzir da ništa bolja situacija nije ni sa sposobnošću zemlje da privuče talente”, kaže doc. dr Šušnjar Čanković.

Ona naglašava da naš obrazovni sistem mora biti usaglašen sa realnim i aktuelnim potrebama našeg jako malog tržišta. Međutim, država iz godine u godinu finansira isti broj studenata svih fakulteta, ne praveći razliku između deficitarnih i suficitarnih zanimanja.

Mnogi poslodavci odmah žele kompletnog radnika

Dodaje da bi i sama preduzeća mogla imati važnu ulogu u borbi protiv nedostatka određenih vještina, tako što bi počela primjenjivati korektivne obrazovne programe i podržavati obuku i cjeloživotno učenje, bilo da ih sami obezbjeđuju, ili da stipendiraju svoje zaposlene kako bi stekli neophodna znanja formalnim obrazovanjem.

S tim u vezi, doc. dr Šušnjar Čanković navodi pozitivne primjere poput inicijative Fabrike obuće „Bema“ koja je sa Univerzitetom u Banjoj Luci osmislila cijeli jedan studijski program za školovanje nekolicine svojih radnika. U pitanju je Tehnološki fakultet i smjer obućarske tehnologije.

Pored mnogobrojnih reformi obrazovanja, i dalje ima mnogo propusta, od kojih doc. dr Šušnjar Čanković kao najvažniji izdvaja nedostatak prakse. Zbog ograničenog radnog iskustva, mladima je još teže da pronađu zaposlenje. Iz razloga što su često spremni da prihvate privremene aranžmane u cilju dobijanja nekog početka u životu, mladi se često nađu na sivom tržištu koje nudi malu ili nikakvu obuku. Opšte mišljenje je da pristup prvom poslu zavisi od toga da li ste “unutra”, a istraživanja navode korupciju i nepotizam kao glavne prepreke kod zapošljavanja mladih. U tom kontekstu, mnogi mladi ljudi osjećaju da nemaju budućnost i samo jedan od osam mladih ljudi (uzrasta 16 do 24 godine) ima posao u poređenju sa jednim od troje mladih u Evropskoj uniji.

“Savremeno obrazovanje bi trebalo da priprema mlade ljude i za život i za posao, što najčešće nije slučaj. Mnogi poslodavci odmah žele kompletnog radnika, nisu spremni da ga uvode u posao, obučavaju, ulažu u njegov razvoj, što je besmisleno. Takođe, ima mnogo mladih ljudi koji imaju određeno iskustvo stečeno dugogodišnjim volontiranjem u nevladinom sektoru ili humanitarnim organizacijama, ali im to lokalni poslodavci ne priznaju jer nije formalno”, kaže doc. dr Šušnjar Čanković.

Dodaje da postoje i ozbiljni poslodavci koji itekako cijene neformalna znanja i praksu stečenu volontiranjem, ali da je takvih još uvijek malo. Izražava nadu da će biti više onih poslodavaca koji će zapošljavati na osnovu toga šta stvarno znate i koliko ste voljni da radite, jer “odaje se utisak da sad najmanje konkurišemo sa našim stvarnim kvalifikacijama, a zapošljavanje i zadržavanje nekompetentnih ljudi nije ljubaznost, već surovost po sve, i tog kanidadata, i sve druge kojima je zauzeo mjesto, i po poslodavca, ali i društvo u cjelini”.

Stručnjak za tržište rada, Miroslav Vukajlović, direktor agencije za zapošljavanje “Spektar” ukratko sumira ključne probleme zapošljavanja u Republici Srpskoj i BiH: “Tržište rada je nefunkcionalno i ne daje jednaku šansu za učesnike, već privileguje određene grupe i pojedince. Imamo nizak nivo investicija, kako stranih, tako i domaćih. Privreda nam je nekonkurentna, čak i u odnosu na privrede iz okruženja. Imamo dugo vremena visok stepen nezaposlenosti, odnosno malu zaposlenost. Udio crnog tržišta je ogroman i onemogućava razvoj. Mobilnost radne snage praktično da do sada nije ni postojala. Nastavljen je proces odlaska kvalitetne radne snage iz RS i BiH, a taj trend je posebno uzeo maha u poslednjih godinu dana.”

Potreban novi pristu problemu

Centralni problem, prema mišljenju Vukajlovića,  jeste nejasna odgovornost za tržište rada, kojim se do sada niko ozbiljno nije ni bavio na prostoru RS i BiH. On smatra da je potrebno promijeniti cijeli pristup ovoj problematici.

“Za početak, oni kojima je dodijeljena odgovornost i koji po toj osnovi i imaju najveću odgovornost i moć, trebaju započeti sa traženjem rješenja”, kaže Vukajlović za Buku.

Iako se situacija čini prilično beznadežnom, Vukajlović smatra da bi BiH svoje slabosti mogla donekle pretvoriti u prednosti, u smislu da “ozbiljnije države ne mogu tako lako implementirati određena rješenja zbog niza ograničenja.”  

“Ako bi postojala iskrena želja za traženjem rješenja, spremnost na mukotrpan rad i odricanja, mogli bi kreirati rješenja koja mogu u relativno kratkom vremenskom roku donijeti radikalno bolju situaciju za sve aktere na tržištu rada, prije svega za nezaposlene”, mišljenja je Vukajlović.

Razlog za optimizam jeste i pomak koji se desio prilikom nedavne posjete Visoke povjerenice za vanjsku i sigurnosnu politiku Evropske unije i potpredsjednice Evropske komisije Federica Mogherini. Tom prilikom, ona je najavila da će u martu na sastanku ministara vanjskih poslova EU dati preporuku da za Bosnu i Hercegovinu na snagu stupi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, nakon što su oba doma Parlamentarne skupštine BiH potvrdili deklaraciju Predsjedništva BiH o evropskoj opredijeljenosti države.

To bi trebalo da pokrene realizaciju reformi koje su trpile zbog političkog zastoja, posebno u oblasti ekonomsko-socijalne sfere u skladu sa ranijim Sporazumom o rastu i zapošljavanju.

Prema Sporazumu o rastu i zapošljavanju, Bosna i Hercegovina treba usvojiti set reformi tržišta rada kako bi se povećalo stvaranje novih radnih mjesta, uključujući i revitalizaciju procesa kolektivnog pregovaranja, smanjila destimulacije kod zapošljavanja i posebno, promovisalo uključivanje mlade populacije u radnu snagu.

"Reforme se moraju dešavati kako bi BiH imala perspektivu za bolju budućnost. Razlog za reformu nisu nikakvi zahtjevi Bruxellesa već 60 posto mladih koji su nezaposleni zbog kojih se mora riješiti to pitanje i provesti reforme", istakla je Visoka evropska povjerenica za vanjsku i sigurnosnu politiku.