On je mislio pred maloljetnicom. Ustvari, to znate svi, nasamaren je „odličnim“ potezom lokalnog novinara, koji je konstruisao virtuelnu četrnaestogodišnjakinju na lažnom profilu, a na koju se narečeni M.B. „upecao“.
Da je bilo do policije, ko zna do kada i koga bi sve M.B., kako je sam u svom virtuelnom dijalogu naveo, „pipkao“, „dirkao“, „lizao“ i sl.
Ovako je „dolijao“ i masa je počela, kako to već biva, da daje oduška sebi na društvenim mrežama. Utrkivao se svijet da što zornije i na što više načina opiše zamišljene scene zlostavljanja, škopljenja i, na kraju, M.B. –ovog ubistva. Očekivano. Pedofil, pa makar to bio i pedofil u pokušaju, izazvaće najprimarnije osvetničke strasti i nagone kod gotovo svakoga.
Najmanje što policija može uraditi jeste da zadrži čovjeka sa ovakvom krivičnom hipotekom u pritvoru. A, tu su i materijalni dokazi.
Kad smo kod materijalnih dokaza, prilikom pretresa njegovog stana, pronađeni su računari, više mobilnih telefona, CD-ovi, intimno žensko rublje, seksualno pomagalo i pištolj.
Kad smo kod još materijalnijih dokaza, razgovor između M.B-a i izmišljene djevojčice je snimljen, spasen. A tu je i snimak njegove masturbacije na Skajpu!
Malo li je?!
Malo.
Već naredni dan, M.B. je pušten da se brani sa slobode, a u Okružnom tužilaštvu u Banjaluci su izjavili, pazite sad:
- Nakon ispitivanja od postupajućeg tužioca, a iz razloga što nije ispunjen, odosno ostvaren nijedan od posebnih uslova za određivaje mjere pritvora po Krivičom zakonu, M.B. je pušten i u nastavku krivičnog postupka braniće se sa slobode - rečeno je u Okružom tužilaštvu.
Kad se sistem pogubi
Naravno, da pred ovim zastaje zdrav razum. Ako je pedofilija bolest, riječ je o bolesnom čovjeku! Ako je pedofilija kazneno djelo, riječ je o nedvojbenoj namjeri kojom bi se počinilo zlodjelo! I za jedno i za drugo, koliko znam, postoje institucije.
Čak, ako ćemo pervertirati situaciju, pustiti M.B.-a samo dan nakon objavljivanja svih dokaza u medijima, isto je što i baciti čovjeka u kavez sa gladnim lavovima. Nije li moguće da policija primjenjuje ŠTAZI metodu, guranja osuđenika prema pobješnjeloj rulji i izbjegavanje direktnog kažnjavanja? Ako, kojim slučajem, radi tako nešto, onda je to opet protivzakonito.
Obrni, okreni, ovdje je riječ o neviđenoj peripetiji sa pedofilom u pokušaju koji je hmm..ako to možemo reći, na nekoj vrsti slobode. Sa obezbjeđenjem i daleko od očiju javnosti, to je sigurno. Takva vrsta „slobode“ nedvosmisleno više košta poreske obveznike od zadržavanja u pritvoru.
Hajdemo još pervertirati situaciju. Ako uzmemo u obzir prezumpciju nevinosti, ako pogledamo iz drugog ugla, onda su novinari magazina Press, koji su „odradili“ slučaj, zapravo za suda i kazne?!
Izgleda vam apsurdno. Pa, baš i nije.
Ako ćemo se držati slova zakona koje je primjenjivano u slučaju primjerice "Dva papka", zar nije logičnije bilo hapsiti novinare Press-a, nego potencijalnog pedofila? Zar nije važnije ko je šta nedozvoljeno snimao od samog sadržaja snimka? Tako su, sjetićete se, onomad govorile aktuelne vlasti. Jeste ludo, ali nam to zakon "dva papka" nalaže. Dakle, primjenom zakona "dva papka", pedofili i papci nisu isto tretirani pred zakonom.
Znači li to da će policija upasti u prostorinje Press-a, kao onomad u Klix.ba????
Nego, možeš li baš ti biti M.B.? Dakako da ćeš poskočiti kao oparen na pisca ovih redova. Ti to sigurno nisi, ti to nemaš u sebi,, urliče tvoje JA.
A, pazite sad, M.B. je državni uposlenik, zaposlen u kancelariji Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), koja se nalazi u centru Banjaluke.
Nije on socijalni slučaj, alkoholičar koji po parkovima masturbira na sve što se kreće. Ne, ne. On sjedi u svojoj klimatizovanoj kancelariji, sa novim LCD monitorom i jakim kompom i možda baš u pauzi skeniranja vaših dokumenta poseže za desnicom i otvara prozorčiće za čet sa kakvim djetetom.
Nemoguće?
Zapravo je najvjerovatnije da se baš to dešavalo.
Tu oko nas je na desetine, stotine potencijalnih pedofila, ubica, silovatelja, mobera...I ne, nije ovo kakav traktat o pozivu na linč. Moderne tehnologije su samo osvijetlile onu mračnu ljudsku storiju, onu tamnu stranu ljudskosti kojoj gravitira podosta jedinki. Ta priča traje od kada je svijeta i vijeka.
Dobro pogledajte sad sebe. E, pa, mentalno možda ne, ali fizički, situaciono i na svaki drugi način, ti monstrumi su najsličniji svima nama. Ne tamo nekim drugim ljudima. Ne nekim inim, posebno skrajnutim fizionomijama. Najsličniji su baš nama.
Koliko „poštenog“ svijeta, dok ovo čitate, onaniše nad porno sajtovima koji vrve maloljetnicima? Koliko se u ovom trenutku dešava silovanja, zlostavljanja, prebijanja i ubijanja???
I to najčešće, primijetili ste, od strane „finih komšija“ , „tihih ljudi“ , „dobrih domaćina“ „ljudi iz uzornih familija“...Tako komšije počesto opisuju zlotvore.
M.B. je tek paradigma vremena u kome živimo. Na vrijeme osujećena paradigma, koja je vrlo lako mogla postati realizovan zločinac.
E, tu smo kod poente.
Buđenje, drugovi u plavom!
Drugovi u plavom, dobro došli u svijet sajber-kriminala, prostitucije, dječije pornografije, piramidalnih prevara, virtuelnih dogovora stvarno dešavajućih obračuna bandi...
Ako sam zbog bilo čega optimističan i ako vjerujem bilo čemu, to je upravo rad sajber-policije. Nisam ciničan. Ukoliko dođu obrazovani mladi ljudi, koji su sposobni prepoznati i prevenirati ovakav vid kriminala, aktivna bitka tek počinje. Nažalost, to će se desiti u futuru trećem.
Do tada, policija lovi po Fejsu i Tviteru kojekakve grupe ljudi koje bi iz ovih ili onih razloga protestovali i borili se protiv lika i djela aktuelne vlasti... Od silne paranoje, ne stižu se rješavati slučajevi klasičnog kriminala, prostitucije, pedofilije...Od silnih zadataka, za koje im je plata vezana, tako policija rovari po društvenim mrežama, tražeći opskurne i manje opskurne protivnike vlasti. Jer, partokratska država ima partokratsku policiju. Logično.
Ko će ganjati te vesele čike u skupim odijelima koji iz svojih kancelarija onanišu na djecu?! Em je opasno po radno mjesto, em je neučinkovito (što ovaj slučaj zorno pokazuje).
A i kad se uhapsi osoba koja onaniše po Skajpu, nekako tužilaštvo nikako da se odluči, da l' je kriva ili je nevina, ili je kriv onaj ko ju je snimio ili...prolaze dani, idu godine.
Ostalo je novinarima da odrađuju predistražne radnje.
Ali, samo da znate, takvim stvarima se inicijalno ne bave isključivo i jedino novinari. I ovakve stvari su na rubu zakona!
Gdje je inkluzija psihologa, psihijatara, policije, pravosuđa, bijelih hakera i sajber ratnika novog doba?
Ili ćemo svi čekati na novinarske “navlakuše”, za koje se ne zna u potpunosti ni da li su legalne?
Dok sistem ne profunkcioniše, u brk će se smijati i državi i običnom puku svaki ološ i pjevušiti u sebi - Pedofilija, bolest najmilija.
Jer im društvo to omogućava. A, društvo smo svi mi. Ako se ne varam, mi smo vaspostavili ovakvu vlast i mehanizme njenog (ne)djelovanja.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
