Rampa na početku šetališta na Banj brdu/Šehitlucima, koja onemogućava prolazak automobila do spomenika, došla je u fokus medija i javnosti. Naime, sa jedne strane vodi se kampanja da se rampa ukloni, jer bi se na taj način omogućilo starijim osobama prilaz spomeniku, dok se sa druge strane veliki broj građana protivi takvoj odluci.
Juče je i pokrenuta Anketa o Rekreativnoj zoni Banj brdo/Šehitluci kojom se želi ispitati trenutno stanje o posjeti ovoj zoni „sa ciljem popularizacije jedine preostale pješačke i rekreativne zone u gradu za aktivno i zdravo provođenje slobodnog vremena u prirodnom okruženju bez svakodnevne gradske buke“.
Redakcija portala BUKA dobila je rezultate Ankete koju su ispunili 1623 građana. 70 posto anketiranim ima između 21 i 35 godina. 90 posto aknetiranih je reklo da posjećuje Rekreativnu zonu Banj brdo/Šehitluke. Kao najčešće razloge odlaska na Šehitluke anketirani su odgovorili da idu zbog šetnje i zdravlja. Važno je napomenuti da su ovo rezultati prvog dana ankete, te da ona još uvijek traje.
Na pitanje da li vam se sviđa što je Rekreativna zona Banj brdo/Šehitluci čisto pješačka zona bez mogućnosti za prolaz automobila anketirani su u preko 90 odsto odgovorili potvrdno i takođe smatraju da ova zona treba ostati bez automobila.
Podsjetimo da je početkom februara tekuće godine temu o ukidanju rampe na Banj brdu/Šehitlucima pokrenuo Marinko Umičević, odbornik grada Banjaluka svojim komentarom na društvenim mrežama. Naime, na Facebook stranici odbornika napisano je da je prije nekoliko godina, donešena odluka da se zabrani saobraćaj na relaciji grad-spomenik, za šta je grad napravio rampu i zaposlio četri portira. On smatra da ova odluka ima mnogo negativnih strana i zbog toga je predložio da se saobraćaj na toj relaciji ponovo uspostavi.
„Odlukom o zabrani, sva starija lica, koja nisu u mogućnosti da pješače velikom rutom, bukvalno su odsječena od spomenika, zauvijek. Ljudi koji su gradili taj spomenik danas ne mogu pristupiti istom. Za četri portira godišnje iz narodnog budžeta izdvajamo 200.000 KM. To je orgoman novac koji se može utrošiti na stotine boljih načina. A, čak i nakon odluke, često možemo vidjeti bicikliste kako se spuštaju niz pješačke staze, često u velikim brzinama i bez previše obzira za šetače“, između ostalog napisao je tada odbornik Umičević.
Tihomir Dakić, koordinator programa transport u Centru za životnu sredinu rekao je da se prošle godine vodila ista priča da se rampa ukoloni, samo je onda Gradska uprava odustala. Dakić kaže da je ova „inicijativa“ za ulanjanje rampe rezultat ličnog mišnjenja, bez ikakvog pojašnjenja i istraživanja, te je stoga ne uzima kao relevantnu.
„Ljudi koji zaista vole prirodu po njoj se kreću pješice ili biciklom, dok oni lijeni bi prošli sve autom. Ideja se rodila u proljeće kada bi i lijeni ljudi htjeli da vide kakav je to pogled sa vrha Šehitluka, ali pri dnu staze postoji rampa koja ne dozvoljava prolaz motornim vozilima. Od rampe do spomenika je 3,2 kilometra, a prosječno kretanje čovjeka kada hoda je 4 kilometra na sat. Obrazloženje da čovjek sedmično nema 1,5 sat da se popne do vrha i nazad je čista promocija loših navika i nebrige o sebi“ kaže za BUKU Dakić.
On kaže da na Šehitluke ide već nekih 18 godina i to redovno.
„Sve vrijeme sam pratio razvoj događaja, ali sam i pokušao da doprinesem razvoju sporta i rekreacije. U ovih 18 godina su Šehitluke, ’sticajem okolnosti’, građani prepoznali kao sportsko, rekreativnu i turističku zonu. Praktično samu od sebe kakva je ona sada. Grad Banjaluka je minimalno ulagala u taj dio grada i ne postoji sadržaj koji prati taj i turistički potencijal. Od postavljanja rampe na ovamo svake godine se povećavao broj ljudi koji su gore trčali, pješačili ili vozili bicikl. Zahvaljujući građanima stvorena je prva i jedina Rekreativna zona u Banjaluci. Tu govorimo o hiljadama ljudi koji svake sedmice, a neki i na dnevnoj bazi pješače do spomenika ili do trešnjika“, ističe Dakić i dodaje da saobraćajnica koja vodi do spomenika, po svim standardima, nije predviđena za kretanje motornih vozila u oba smjera, tako da je suvišno govoriti zašto zabrana treba da ostane.
Dakić kaže da se rampa na Šehitlucima neće ukloniti i kaže da su to građani u anketi potvrdili.
„Ukoliko zamislimo da će se ukloniti, dobija se mogućnost da i lijeni ljudi dođu do još jedne kafane u prirodi, da se pije i bahati, jurca svojim skupim automobilima od mama i tata i ’pošteno zarađenim’ nizbrdo i uzbrdo, povećava se mogućnost saobraćajnih nezgoda, dobija se sve veći broj pretile djece i omladine, hroničnih bolesnika usljed nekretanja itd. Ono što bi grad izgubio, jeste hiljade i hiljade ljudi koji bi prestali ići na njima najdraže brdo, Banjaluka bi još jednom izgubila epitet Grad sporta, mladosti i kulture. Ali ovo je sve hipotetički, tako da mi je teško i zamisliti. Auti gore neće ići“, ističe on.
Dakić kaže da su Šehitluci zelena pluća Banjaluke, mjesto gdje možete da šetate, trčite ili vozite se biciklom bez bojazni da će vas udariti auto, mjesto gdje možete da se popnete iznad linije smoga i smrada našeg grada, mjesto gdje čujete cvrkut ptica i vjetra kako miluje grane, mjesto gdje možete da dočekate izlazak sunca i gledati njegov zalazak, mjesto odakle možete da se odmaknete od svih vaših problema i sagledati ih sa veće udaljenosti, mjesto za koje svaki stranac, turista, gost kaže da je predivno i da ga treba sačuvati, mjesto gdje se sa voljenom osobom zagrlite i ćutite, mjesto gdje se djeca bezbrižno igraju, istražuju, mirišu cvijeće, zdravo se uprljaju, izmore se pa poslije zdravo spavaju, mjesto gdje se rekreativci i sportisti bore sa sobom i tih 4 kilmetra najdraže im uzbrdice pa kada se popnu na vrh osjećaju se kao Rocky Balboa, mjesto gdje se psi bezbrižno igraju i druže jer ima prostora dovoljno za sve...
Kada govorimo o sportsko rekreativnoj zoni ali i turističkoj lokaciji potencijali Šehitluka su ogromni.
„Evidentno je da ovaj potencijal do dana današnjeg Gradska Uprava nije prepoznala, te građani od sada preuzimaju stvari u svoje ruke. Dovoljno se čekalo i davalo prilika. Ne smijemo zaboraviti da se na Šehitlucima nalazi spomenik palim Krajišnicima u II Svjetskom ratu i da se on raspada usljed nebrige nadležnih institucija“, kaže naš sagovornik.
Spomenik palim Krajišnicima je izgrađen 1961. godine i posvećen je Narodnooslobodilačkoj borbi naroda Bosanske krajine. Spomenik je jedan od simobola Banjaluke i predstavlja jedan od najvećih spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkoj borbi. Autor spomenika je poznati jugoslovenski i hrvatski vajar Antun Augustinčić.
ĐOKOVIĆI KUPUJU HOTEL
Prema pisanju domaćih i regionalnih medija Kompanija “Family Sport” otvoriće prestižni restoran “Novak” na najpoznatijem banjalučkom izletištu Banj brdu.
Otac poznatog tenisera Novaka Đokovića i vlasnik kompanije “Family Sport” Srđan Đoković u utorak je u pratnji najbližih poslovnih saradnika bio skoro gotovo tajnoj posjeti novoizgrađenom motelu na Banj brdu u Banjaluci. Ovaj mortel je inače u vlasništvu Gordane Tešanović, direktorke Doma zdravlja u Banjaluci i poslanice SNSD u Narodnoj skupštini RS.
Đoković je u Banjaluku došao u pratnji Duška Kalinića, supruga Tešanovićeve. Iako Đoković i Kalinić nisu željeli da komentarišu obilazak motela na Banj brdu, “Euro Blicu” je potvrđeno da je sve već dogovoreno oko preuzimanja motela.
Kakva će sudbina Ban brda/Šehitluka biti nakon otvaranja motela ostaje da vidimo, samo jedno je jasno, građani žele da ova zona ostane bez automobila.
