<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ovaj dokumentarac o mračnoj strani Japana pokazuje u kakvim uslovima žive mnogi njegovi stanovnici

Japan nisu samo mange, potrošačka elektronika ili bizarna klopa, Japan su i samoubojstva, nebriga za starije i život u internet kafićima… da, svaka medalje ima dvije strane!

22. mart 2015, 12:00

Priznajemo, imamo određenu utopističku viziju Japana kao zemlje bogate i neobične kulture, osebujnih i marljivih ljudi te časti i poštenja kakve ćete naći u rijetko kojem dijelu svijeta, a iako to nije potpuno netočno, ipak treba reći kako ova medalja ima dvije strane, a ona druga je ponekad daleko mračnija i morbidnija nego što mi ti možemo zamisliti. Izgleda kako korijen problema leži u samom društvu čiji su pojedinci postali toliko orijentirani na posao da se doslovno ubijaju zbog stresa i polaganog gubitka vlastitog identiteta. Neki ne idu toliko daleko, ali rade stvari koje su nama na drugom kraju svijeta potpuna nepoznanica i bizarnost prve vrste.

Kratki dokumentarac Shihe Fukade nazvan Net Cafe Refugees priča priču o ljudima koji žive u jednom od mnogobrojnih japanskih internet kafića (valja napomenuti kako to tamo nisu tri stola s računalima već ogromni kompleksi s privatnim kabinama) iz jednostavnog razloga jer si ne mogu priuštiti iznajmljivanje običnog apartmana. Jeftinije im je zakupiti tih kvadrat-dva gdje imaju računalo te dovoljno prostora da se izvale i odlože svoje stvari, a kako su takvi kafići obično opremljeni i WC-om s tuševima, jasno je kako su i higijenske potrebe potpuno zadovoljene. Tamo se i jede, uči, seksa, kuha i radi apsolutno sve drugo što bi bilo koji čovjek radio u normalnom stanu, samo se eto… nalazi u internet kafiću!

Inače, ovaj je dokumentarac samo jedan u nizu nedavnih kritičkih osvrta na modernu japansku kulturu koja proždire svoju djecu bez imalo krupula, a dio je većeg projekta nazvanog Japan’s Disposable Workers kojeg možete pogledati ovdje.. Drugi je segment posvećen problemu samoubojica (Overworked to Suicide), a treći se bavi umirovljenicima koji su prisiljeni svoje pozne godine provesti kao beskućnici (Dumping Ground). I bez ovih je kratkih crtica jasno kako u toj divnoj zemlji nešto opako ne štima, a iako ju mi i dalje volimo, jednostavno moramo razumjeti i njezinu mračnu stranu. Ako ništa drugo, čovjek barem dobije određenu perspektivu, prvenstveno kada zna kako normalni zaposlenici tamo negdje na dalekom Istoku rokaju po 200-tinjak sati prekovremenog bez ikakvih nagrada, pohvala ili povišica…



Net Cafe Refugees – kratki dokumentarac:

Izvor Idesh.net