Koliko i kako je ona funkcionalna, pokušali smo dokučiti u intervjuu sa Sabinom Ćudić. Saznajte i zašto je SNSD-u potrebna baš ovakva Bosna i Hercegovina, ali i o namjerama i aktivnostima “Naše stranke” u budućnosti.
Konačno su se sklopile kockice i vrijeme je da se formira vlast u Federaciji. Kako Vam se čini prezentovani raspored snaga, kao i ministarski tim?
Formiranje vlasti u Federaciji BiH je poput partije šaha odigrane na šahovnici, koju je ispred lidera SDA i DF-a postavio Dragan Čović. U šahu uglavnom pobjeđuje iskusniji i inteligentniji igrač. U ovom slučaju, Čović to nije morao neminovno biti iz dva razloga: prvo, za stolom nije imao ni konkurenciju ni otpor; drugo, za takvim je stolom, i prije nego je partija počela, Čović odredio nova pravila igre. A kada drugi učesnici pristanu, uz malo tragikomične pompe, igrati po tim pravilima, onda je ovaj ishod očekivan.
HDZ je, naime, kao stranka sa daleko najmanjim brojem glasova unutar koalicije, od početka tražio šest, dakle većinu ministarskih pozicija - uključujući i ministarstvo finansija čiji je budžet znatno veći od svih ostalih ministarstava zajedno. Svoje zahtjeve obrazložili su isključivo etničkim principom koji tumače na način da je HDZ jedini legitimni ''izraz političke volje hrvatskog naroda''. Pokušaj DF-a i njihovog predsjednika Željke Komšića da budu principijelni i relativiziraju takav stav je – vidjeli smo to na kraju – trajao cijela dva dana, a onda su prihvatili sve ono preko čega su rekli da neće preći. Pa tako HDZ nije dobio šest ministarstava, već 5 + 1, dok DF na kraju nije dobio ni 5 već 4. U toku pregovora koji su trajali šest mjeseci nismo čuli niti rečenicu od bilo koje stranke učesnice o tome koji program stoji iza ovih brojeva, već smo bili primorani igrati se male škole matematike (u kojoj 5+1 nije 6).
Uzimajući u obzir sve navedeno, obazriva sam prema mogućnosti da je tako formirana i tako struktuirana vlada sposobna i voljna donijeti Federaciji prijeko potrebne, a žustro najavljivane promjene.
Nije li poražavajuće bilo čekati pola godine na formiranje Vlade?
Neupitno jeste, posebno jer smo čekali na ovaj način. Ali bih pristala čekati i duže da su pregovori bili ne oko gore spomenutih matematskih igara bez granica, već da su u pitanju bile žustre rasprave oko programskih ciljeva i eventualnih neslaganja oko neophodnih koraka koje budući ministri i ministrice planiraju poduzeti. Skandalozno je to što nam nije skandalozno da, i nakon pola godine pregovora, imena budućih ministara saznajemo dan prije formiranja vlade, pri čemu su nam biografije, programi, planovi i ambicije budućih nosioca najvažnijih funkcija u državi potpuna misterija.
Šta očekivati od ovakve vlasti? Kad to kažem, mislim na međustranačka trvenja, koja će se sasvim sigurno prelamati i u (ne)radu Vlade?
„Etnički princip'' je ponovo pobijedio i sudeći prema toku pregovora jasno je da oni koji u taj takozvani princip vjeruju sa ovom vladom neće imati razloga za brigu. Razlozi zašto se vlada skoro rasformirala prije nego što se i formirala nisu ideološke ili programske prirode, već isključivo matematske.
Za razliku od SDA i HDZ, koji su decenijama vladali ovom zemljom i imaju direktnog moralnog, finansijskog i svakog drugog interesnog udjela u trenutnom stanju, DF je novi politički faktor u koji su mnogi polagali svoje nade. Nadam se da neće na kraju mandata eventualni neuspjeh objašnjavati činjenicom da su im bile svezane ruke od strane SDA i HDZ kojima su do sada ovoliko izlazili u susret. Ili da ovako kažem – ako im budu vezane ruke od strane očito jačih koalicionih partnera, nadam se da im neće trebati četiri godine da uvide svoju neproduktivnost unutar te koalicije. Nažalost, dosadašnja nagađanja o njihovim kadrovskim rješenjima nisu ni najmanje impresivna.
Slučaj SNSD-a i njegovog aktivnog bojkota na državnom nivou najbolje pokazuje kako se opstruiše vlast, a nerad je nagrađen visokim primanjima. Postoji li mogućnost za neki vid bojkota i na federalnom nivou?
Pročitala sam odličan podnaslov u prošlosedmičnom srbijanskom NIN-u, koji govoreći o Netanyaahuu, kaže “I kada ga pitaju od čega će da se živi, premijer Netanijahu odgovara u stilu – “a je l’ vi vidite šta Iran radi.” Situacija je vrlo slična u RS-u, kao i čitavoj BiH.
Postojeći sistem u BiH dozvoljava i gotovo ohrabruje (zlo)upotrebu ‘’domova naroda’’ i mehanizama ‘’vitalnih nacionalnih interesa’’ u stranačke svrhe. Po mnogim tumačenjima, SNSD želi da na sve načine pokaže kako je BiH nefunkcionalna država. Ja bih dodala da SNSD želi da dokaže kako je BiH nefunkcionalna bez SNSD-a. Ali SNSD također vrlo dobro zna da im je za opstanak neophodna upravo ovakva BiH.
To što njihovi kadrovi bojkotuju rad, ali ne i plate, tumačeći to kao borbu za interese RS nije previše novo. Ako uspijete definisati borbu za RS kao proporcionalnu borbi protiv BiH, kao što to čini SNSD, onda imate izgovor i alibi za dovođenje RS-a na rub ekonomskog ambisa. Na taj način SNSD uspješno skreće pažnju sa stvarnih problema građana – na imaginarne. BiH je stoga, ironično, njihova slamka spasa, koje se grčevito drže.
Naravno, ova vrsta zloupotreba i malverzacija nije strana Federaciji, o čemu sam ranije govorila.
Sad kada su formirane vlasti, na svim nivoima, svi se kunu u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Koliko je on provodiv u ovom momentu i šta će to značiti za građane konkretno?
Indikativno je da je neposredno nakon potpisivanja sporazuma blokiran rad Doma naroda. Svaki put kad se otvori evropski put, zagovornici etnički podijeljene BiH učine sve kako bi nas vratili u svoj čvrsti zagrljaj. Usklađivanje propisa sa evropskim normama moglo bi dovesti do smanjenja intenziteta nekih od ključnih problema s kojima se suočavamo: korupcija i općenito nefunkcionalnost državnih službi, otvorio bi se prostor za investicije i obnovu ekonomije, te bi se povećao stepen građanskih sloboda. Ekonomski prosperitet i visok stepen građanskih sloboda su dvije strane istog novčića, pa je stoga jasno zašto etno-nacionalne elite nemaju interesa u procesu eurointegracija.
Nemam pretenziju da u potpunosti poistovijetim političko-historijsku poziciju BiH za pozicijama Njemačke i Japana poslije rata, ali neke analogije se same nameću. Njemačka je, kao međunarodni protektorat, prošla kroz proces lustracije i denacifikacije. Japan je dobio funkcionalan ustav. Dosta je nerazumljivo zašto se međunarodna zajednica suzdržavala da sličnu stvar uradi u BiH i zemljama regiona – jer očekivati da će ove i ovakve elite same sjeći granu političke moći na kojoj sjede, protivno je kako razumu tako i interesima građana. Zato se bojim da je sporazum provodiv onoliko koliko EU bude smatrala da je provodiv. I samo ako EU i međunarodna zajednica općenito bude izvršila odgovarajući pritisak na trenutnu garnituru vlasti, SPP će biti provođen, pa možda i proveden. Naravno, u toku samog procesa bilo bi poželjno da sa naše strane imamo kompetente pregovarače koji neće samo klimati glavom već aktivno i maksimalno otvarati i koristiti mogućnosti za BiH unutar pregovora.
Može li se u ovakvom političkom habitusu govoriti o nekoj proaktivnoj ulozi "Naše stranke" na višim nivoima vlasti, barem kao korektiv?
Imamo naše predstavnike u Parlamentu FBiH, jednog u Predstavničkom domu i dva u Domu naroda FBiH. To nam otvara prostor da budemo korektiv vladajućoj garnituri. Planiramo biti konstruktivna opozicija, što između ostalog znači da ne ulazimo u kritiku odluka ili zakona bez da istovremeno ponudimo i rješenja. Tako ćemo djelovati na svim nivoima. Dosljedni principima socijal-liberalne politike za koju se zalažemo, analizirat ćemo prijedloge odluka i zakona vlasti nudeći alternativna rješenja gdje smatramo da su neophodna, jednako kao što ćemo pokretati i vlastite inicijative za sve one oblasti koje nisu uređene, a koja iz raznih razloga nisu u fokusu pažnje vlasti. Ne ustručavamo se postavljati pitanja koja svi izbjegavaju i nuditi odgovore koji smetaju određenim interesnim skupinama. Pa kada nas pokušavaju izbaciti iz komisija gdje zaustavljamo ilegalne gradnje, kada nam uskraćuju materijale i informacije – smatram to velikim komplimentom za naš rad. Istovremeno se ne ustručavamo, bez bilo kakve kalkulacije, podržati dobre inicijative i zakone bez obzira iz koje stranke dolaze.
Idu lokalni izbori i sasvim sam siguran da je to polje gdje će "Naša stranka" biti itekako aktivna. Ima li na pomolu nekih personalnih promjena, nekih novih rješenja? Hoćemo li vidjeti "Našu stranku" kako djeluje na širem polju. Da me pogrešno ne razumijete, njen rad se uvijek nekako veže za sarajevski Kanton.
Od objavljivanja rezultata proteklih izbora, mi smo u neprestanom procesu rasta na širem području BiH. Radimo na obnavljanju odbora u Banjoj Luci i Bosanskom Petrovcu, formiranju odbora u Prijedoru i Mostaru, radimo aktivno na jačanju odbora u Sanskom Mostu, Visokom, Zenici, Kaknju, Srebreniku, Gračanici, Kladnju, Tuzli i Doboj-Istoku.
Naša stranka je 2008. god. počela svoju djelatnost u svim dijelovima BiH. Imali smo lokalne organizacije u mnogim općinama, kako u Federaciji, tako u RS-u. Nakon nezadovoljavajućih rezultata 2010. godine, došlo je do promjene u rukovodostvu i bili smo postavljeni pred izbor: da održimo tu široku lepezu lokalnih organizacija širom BiH i doživimo finansijski i infrastrukturni kolaps, ili da zatvorimo odbore koji nisu davali rezultate i da jačamo odbore koji su od početka pokazali rezultate. Odabrali smo ovu drugu opciju. Na osnovu reorganizacije, na proteklim izborima smo ostvarili najbolji rezultat od osnivanja stranke. Određen broj onih koji nas kritikuju zbog tog što smo najviše radili na području Sarajeva, znaju da u protivnom ne bi uspjeli; drugi ne znaju, tako da kritike doživljavamo konstruktivnim i dobrodošlim, vođeni namjerom da i riječima i djelima budemo bosanskohercegovačka stranka. Sarajevski odbori su nam pomogli da opstanemo, sada je vrijeme da naši odbori širom BiH dokažu djelima naše opredjeljenje: ravnopravnost i dostojanstvo za sve državljane Bosne i Hercegovine. Nove ambicije i energija stranke će biti predstavljene i na kongresu koji ćemo održati u maju.
Razgovarao: Dragan Bursać
