U danu kada je Mjesec pomračio više od pola Sunca i napravio astronomski spektakl, u danu kada je ravnodnevnica obilježila početak proljeća, nestao je "Kosmos".
Može, a bogme i ne mora sa znakovima navoda. Naime, tog 20. marta 2015. god. u dubinama svoje agonije, nakon 57 godina postojanja, implodiralo je jedno od posljednjih preduzeća koje je krasilo Banjaluku. "Kosmos". Nestao je čitav jedan kosmos sa ljudskim sudbinama, pričama pojedinaca, druženjima, sastancima, uspjesima, pobjedama i proslavama. Kolabirao je bivši jugoslovenski gigant koji je proizvodio i remontovao najsavremenije vojne sisteme. Vazduhoplovno-remontni zavod. "Kosmos".
Dakako, ponos Banjaluke, radničkih ruku djelo, izvozio je najsavremenije oružje, oruđe i navigacijsku opremu diljem svijeta. Nekad bilo. A onda, od poluprivatizacije, do neuspješne transformacije, ostao je na grbači kljakavog entiteta, koji osim pustih obećanja nije znao šta će sa "Kosmosom" i egzistencijom nekoliko stotina radnika. Bukvalno tako. Nekoliko stotina duša zavisilo je od dobre (zlo)volje vlasti u zgradi Vlade i konstelacije zvijezda na dan ekvilibrijuma.
A zvijezde su nekako u tom pomračenju prognozirale kraj, dok je Vlada svojim katatoničnim stavom aminovala isti.
Ima li šta gore? Može li se reći išta više no da je "Kosmos" našao svoje upokojenje među mastodontima na groblju samoupravljanja gdje su već ležali "Jelšingrad", "Čajavec", "Medicinska elektronika", "Fruktona"...?
Može gore.
Način na koji je otišao "Kosmos" u dan ekvilibrijskog pomračenja vrijeđa dostojanstvo čovjeka, vrijeđa zdrav razum i vrijeđa formalnu logiku.
Da su se Samjuel Beket i Montipajtonovci udružili, ne bi mogli napraviti veću tragikomediju od one koju su nam ponudile banjalučke ulice tog 20. marta na vratima proljeća.
Sunce je već pokazalo kako izgleda poluzatamnjeno i negdje oko 12 časova kolona nevoljnika, njih više od 100, okupila se na trgu Krajine. Nezadovoljni, ogorčeni i obespravljeni ljudi, koji su od države, pod čijom jurizdikcijom su još barem formalno, tražili pokoju platu i nešto neizmirenih obaveza.
Da prežive.
Ne, nisu tražili svojih 11 plata i dvije godine radnog staža, kao što im i dolikuje i pripada. Ne, nisu tražili anarhiju i nerede! Ne, nisu zahtijevali smjene sve te silne administracije koja im kao Atlasima leži na leđima i na slamku ispija krv. Tražili su siću na ivici dostojanstva.
A, šta su dobili?
Dobili su apsurd neprevaziđeni. Ne samo da je vlast digla ruke od njih. Okrenula im je leđa i uprava „Kosmosa“. Prvo su demonstrante, njih više od pola zaposlenih, nazvali šačicom izmanipulisanih. A, onda je menadžment tu, na kojih par stotina metara, u okviru Sajma za zapošljavanje, postavio svoj štand, nudeći valjda nova radna mjesta (sic!). E, sad, postavlja se pitanje, hoće li novozaposleni odmijeniti demonstrante, hoće li raditi nekakav novi, svemirski posao ili će se svi zajedno ugurati u halu i čekati bolja vremena.
Sve je to lijepo, ti novi poslovi i čuda, ali ima jedna mala začkoljica. Niko nije rekao potencijalnim radnim junošama da će imati sve osim dvije stavke. Neće imati platu i radni staž!
E, sad možete opsovati, pa da idemo dalje.
Entropija dobojska
Hajmo se vratiti na početak, prije pomračenja, prije solsticija, prije dana.
Jutro 20. marta.
Negdje sabajle vlast je mobilisala RTRS, koji je, to svi znate, (p)ostao zvanični medijski promoter određenih aktivnosti, da pregrupiše svoje snage i uputi se za Doboj. Zašto? Pa zato što lokalni SNSD uz pomoć dijela biračke organizacije, tzv. baze, želi da raskine ekonomski Savez ovog grada sa turskim opštinama. Ako ćemo biti do kraja iskreni, SNSD, sve sa svojim RTRS-om hoće u danu pomračenja nekako volšebno da smijeni gradonačelnika Obrena Petrovića i optuži ga za velikosrpsku panizdaju. Čovjek je kriv! Što je živ i što traži pomoć za ruinirani grad od onih koji hoće pomoći. A, takvih je malo.
Kriv zato što pripada SDS-u, kriv zato što je razumno shvatio da mu uz Evropsku Uniju jedino može pomoći narečeni Savez turskih opština, ekonomska organizacija, kojoj i pretekne.
Tako joj je preteko pa su prošle godine u doba najvećeg potopa zajedno sa bišćanskim roniocima i kajakašima prvi pritekli u pomoć poplavljenim Dobojlijama. I nikome tada nisu smetale turske gumene čizme, lanč paketi, čamci, higijenski paketi, hrana, prva pomoć, šleperi robe...
Niko se nije pitao dal' je pomoć označena krstom ili polumjesecom. I to je normalno.
Ali eto, godinu dana poslije, povampireni isfrustrirani i instruisani ljudi koji poput teledirigovanih zombija marširaju Dobojem, hoće smjenu gradonačelnika, jer sarađuje, eto sa "zlim Turcima".
Spin vlasti i zloupotreba medija su potpuni. Gotovo da mogu likovati. Zapravo, likuju. Jednim udarcem, poput slona u staklari, uništili su budućnost Doboja. Na nečiju jadnu i perverznu dobrobit.
Dvije dezintegrisane muve, koje ljudima zovu
A, gdje je tu "Kosmos"? Gdje su banjalučki radnici koji protestuju i traže osnovna ljudska prava? Gdje su ljudi, ti obični mali ljudi, koji su namjesto duvanja 57 svjećica na rođendanskoj torti duvali u pištaljke i uzvikivali "Lopovi" ispred gradske Uprave i zgrade Vlade?
E, vidite, njih nema!
Ukoliko niste bili na pomrčini podnevnoj u centru Banjaluke, ukoliko niste entuzijasta koji bjesomučno surfa netom i društvenim mrežama, za vas protesti radnika "Kosmosa" i nisu se desili. I ne, ne treba sebe da krivite. Zašto i bi? Živite ionako iskonstruisane živote, umnogome slične životarenju radnika "Kosmosa".
Ali sedma sila (sila, kako to smiješno i jadno zvuči), osujetila je svaki vaš pokušaj da saznate istinu.
I zato velim, RTRS, kao vlasnik autorskih prava na cenzuru i pojedine proteste, iskoristio pola svoje udarne informativne emisije Dnevnik 2, da pojasni narodu "zašto nećemo u turski Doboj", a negdje između 53 i 55 minuta ovlaš i neprimijetno u 90 sekundi osvrnuo se na nevoljnike "Kosmosa", više ih etiketirajući kao neke subverzivne razmažene zavjerenike, nego kao čemer ljudski koji je i indigo realnosti u kojoj živimo.
Tako je "Kosmos" tu, pred našim UV impregniranim očima i polugluvim ušima, nestao. Tek tako. U jednom danu, u par sati. Od nekadašnjeg ponosa i giganta koji je postao davljenik što se za slamku hvata, napravi se "Kosmos" u... pa ništa. Entropijom novinarske nebrige i združenog zločinačkog poduhvata u režiji SNSD-RTRS, poput mjehura od sapunice nestao je. Iščezao. Rastočio se.
U "Kosmosu" je bilo zaposleno 250 radnika. Kažem bilo jer ne znamo da li je više od polovine demonstranata u danu pomračenja uopšte zaposleno. Firma je u vlasništvu Republike Srpske i posluje sa nebom, zvijezdama, horoskopom i nadanjima. A i to sve manje. I da, prima nove radnike.
Pa, ko shvati, shvati.
