Emisija je pokrenuta od strane Udruženja "Metanoia" iz Sarajeva u saradnji sa radijom Balkan, Dnevnim centrom "Zajedno" i studentima psihologije iz Banjaluke. Osnovni moto emisije je “Ja nisam dijagnoza, ja sam čovjek”. Cilj emisije je destigmatizacija i društvena afirmacija osoba sa psihosocijalnim poteskoćama.
Glavnu riječ u emisiji imaju osobe sa psihijatrijskim iskustvom ili nekom od psihijatrijskih dijagnoza. Studenti master studija psihologije su tu da koordinišu i zajedno se dogovore o tehničkim detaljima emisije, i ništa više. Glavni tvorci emisije, od kojih zavisi njena struktura i teme su osobe sa psihosocijalnim poteskocama.
Za portal BUKA razgovarali smo sa Darkom Višićem, Janom Tanasić, Darkom Cerović, Draganom Rikalo i Mariom Maričićem.
Članovi tima koji radi na ovoj emisiji rekli su nam da neizmjernu podršku imaju od ekipe Balkan radija, gdje se naše emisije redovno emituju.
„Prvi put smo komunikaciju uspostavili 2012. godine i od tada intenzivno sarađujemo. Prva naša emisija emitovana je 2013. godine, nakon više od godinu dana pripreme. U ovom trenutku emituje se 2. sezona Glasa ludila u eteru Banjaluka. Do sada smo ugostili sjajne ljude i stručnjake u svojim oblastima kao što su dr Igor Krnetić, psiholog, zatim Milan Rakulj, pjesnik, članove benda Dubioza kolektiv, glumac Dejan Zorić i druge. Članovi ekipe su korisnici Dnevnog centra „Zajedno“, koji su imali ili imaju psihijatrijska iskustva, kao i studenti psihologije iz tri različite generacije. Zajedničkim snagama radimo na tome da napravimo mjesto gdje se različitost može ispoljiti bez dodatka lud ili normalan“, kažu za BUKU iz tima ove emisije.
Jana Tanasić rekla je da su osobe sa psihološkim teškoćama u kreiranju emisije uključene od samog početka, odnosno od samog osmišljavanja teme, pa do montaže emisije.
„Zajednički razmatramo teme kojima ćemo se baviti i razgovaramo o gostima koje ćemo pozivati. Od intervjuisanja gostiju, pa do osmišljavanja i snimanja sopstvenih kolumni. Kolumne su jedan od najinteresantnijih dijelova emisije, a snimljene su i emitovane bez ikakve cenzure. I mi ih ponekad čujemo prvi put tokom samog emitovanja. Psiholozi i studenti psihologije su tu da podstiču čitav proces rada“, kaže Tanasić za BUKU.
Na pitanje koliko ova emisija omogućava lakšu interakciju sa širom društvenom zajednicom Tanasić je rekla da upoznavajući različite ljude i razgovorima o sopstvenim iskustvima podstiče se doživljaj i iskustvo da su prepoznati u društvu, da nisu sami i izolovani sa svojim problemima, već da su suočeni sa poteškoćama koje na neki način dijele sa drugim ljudima, a čak i sa cijelim čovječanstvom.
„S druge strane, sama aktivnost i rad na postizanju i postizanje zacrtanih ciljeva stvara doživljaj samoefikasnosti, što za posljedicu ima smanjenje autostigmatizacije i omogućava lakšu interakciju sa drugim članovima društva. Emisija kreira poseban prostor za izražaj bez cenzure i bez mogućnosti da će to što bude izrečeno biti sankcionisano“, kaže ona.
Darko Visić rekao je da mu ova emisija puno znači.
„Ova emisija nama korisnicima puno znači jer je to jedan od rijetkih načina da se čuje i naš glas. Na ličnom planu nakon učešća mi se osjećamo ponosni i samopouzdano što utiče na našu autostigmatizaciju i tako indirektno i na društvenu stigmu“, kazao je Visić za BUKU
ISKUSTVO NA RADU
Dragana Rikalo rekla je da je u ovom udruženju oko godinu i po.
„Od tada mnogo toga se promjenilo, u mojim ličnim stavovima, pogledima na svijet, kao i u profesionalnim stavovima. Ovi ljudi me oduševljavaju svojom kreativnošću, borbom, pozitivnim stavom i pored svih problema sa kojima se svakodnevno suočavaju. To svakako motiviše i svima nam daje osjećaj smisla i vrijednosti. Ovo je grupa u kojoj ste prihvaćeni, onakvi kakvi jeste. Pored toga, posebno me srećnom čini kada zajedno našim gostima i slušaocima pokažemo da dijagnoza nije ’zarazna’ i kada ih podstaknemo da razmišljaju o tome šta znači ’ludo’ a šta ’normalno’“, kazala je Rikalo za BUKU.
Jana Tanasić, je rekla da kada se uključila u grupu, iskreno nije znala šta da očekuje.
„Bila sam uvjerena da nemam predrasude prema osobama sa psihosocijalnim poteškoćama, ali sam ubrzo shvatila da sam u sebi nosila društveni stav prema kojim su to osobe koje treba izbjegavati. Tek kada sam upoznala ove divne ljude koje smatram svojim prijateljima i čula njihove priče, shvatila sam koliko svi griješimo i uporno odbacujemo osobe sa psihosocijalnim poteškoćama, a oni nas opet objeručke i srdačno dočekaju i prihvate. To ih čini velikim u mojim očima. Oni su ljudi koji vas pozovu u svoj dom, porodicu i život... Sa kojima proživljavate radost kada su srećni, a tugu kada vidite koliko ih uporno gaze kroz život“, istakla je Tanasić za BUKU.
Ekipa radio emisije
Dodaje da se u njihovom društvu osjeća toliko slobodno, opušteno, prihvaćeno i srećno tako da mi je to više zadovoljstvo nego rad. Ponosna je na njih kada vidi kako kreiraju čitavu emisiju, otkrivaju skrivene talente i razvijaju svoje potencijale.
Mario Maričić kaže da rad i druženje sa ekipom tokom stvaranja emisija oplemenjuje i na ličnom i na profesionalnom planu.
„Ono što ja doživljavam jeste bezuslovno prihvatanje od strane ljudi koje društvo ne prihvata i koje gura u neke druge planove. Zanimljivo je to da smo se, kao društvo, izolovali od osoba koje itekako dobro prihvataju različitost, koji su podržavajući, nježni i iskreni prema drugima. Oni su tu, takvi kakvi jesu dijelom zahvaljujući svojoj patnji, a mi smo se kao društvo, zbog te njihove patnje izolovali od plemenitih kvaliteta čovjeka kojima društvo nekad teži. Izolovali smo se od hrabrih, snažnih, mudrih, plemenitih ljudi. U ovom malom kontekstu u okviru GLE Banjaluka, ja imam privilegiju da me baš oni uče o tome kako se iz patnje može rasti“, kazao je Maričić za BUKU.
Darka Cerović kaže da je rad i druženje sa ovim ljudima neprocjenjivo iskustvo.
„Ne mogu da govorim o radu jer mi to zvuči kao neka obaveza, a druženje sa njima to nije. Od njih se može naučiti mnogo. Slušajući njihove životne priče shvatite koliko su oni zapravo jaki, hrabri odlučni u borbi za životom. Kada sam tek počela da se družim sa njima, moram priznati da sam bila malo uplašena, pitala sam se kako sa njima pričati, kakve će biti njihove reakcije, sada posle godinu i po dana mogu reći da imam ljude pored sebe sa kojima mogu pričati o svemu bez razmišljanja da li sam rekla nešto pogrešno. Oni zaista dokazuju da nisu samo „dijagnoza“ , uvjerenja drugih ljudi ih čine takvima. Svako ko sa njima bude pričao više od 15 minuta će to shvatiti“, rekla je Cerović za BUKU.
STIGMA DRUŠTVA
Jana Tanasić na pitanje kakva je sudbina ljudi koji se nose sa psihosocijalnim poteškoćama rekla je da ona uslovno rečeno zavisi od pogleda i ponašanja društva prema različitim i teškim iskustvima koji su dio njihove biografije.
„Trenutno je takva da zbog etikete koja je nalijepljena na njihovo iskustvo i odobrena od strane društva ne mogu da pronađu utočište, posao, partnera i da su samim tim uskraćeni za kvalitetan život. Takva je da zavise od drugih ljudi, a da opet nemaju podršku u drugim ljudima. ’Glas ludila u eteru’ i slične aktivnosti stvaraju prostor da se pogleda iza te etikete i da se podstiče drugačiji pogled i ponašanje prema njima. Od naše tolerancije različitosti zavisi kakva će im biti sudbina u budućnosti“, objašnjava naša sagovornica.
Ponašanje šire društvene zajednice prema osobama sa psihičkim poteškoćama inicirano je predrasudama, strahom, neznanjem...
„Jedan od načina smanjenja stigme jeste direktno iskustvo pojedinaca u druženju i upoznavanju osoba sa psihijatrijskim iskustvom kako bi vidjeli da ’iza’ te dijagnoze postoji osoba. Ljudsko biće koje ima neke vrijednosti, planove, želje, koja ima neke talente. Putem radio emisije, njima je omogućen prostor za djelovanje, prostor da se i njihov glas čuje. Međutim, jedna radio emisija ne može sama promjeniti nešto što je dugi niz godina ukorijenjeno, pa je potreban kontinuiran rad kako bi se podstakla promjena. Zanimljivo je da gosti i slušaoci u različitim krajevima gdje se emituje ova emisija imaju sličan doživljaj. U Zagrebu su prije par godina, tokom emisije slušaoci pozivali i govorili kako je u pitanju neki eksperiment studenata psihologije i da sa ljudima koji su vodili emisiju ništa nije nenormalno. Da tu nema ništa ludo. Naši gosti, takođe kažu da nisu upoznali ’normalnije’ ljude. To je način. Druženje, dijeljenje iskustava, pružanje podrške, pružanje prilika“, objašnjava ona.
Naša sagovornica kaže da je najveći problemi osoba sa ovim poteškoćama strah, usamljenost, samoća i na kraju etiketa ludila od strane društva, koja sa sobom nosi niz negativnih posljedica. Pored toga prisutan je nedostatak podrške u porodici, prijateljima, društvu uopšte, kao i netačne i površne informacije koje se prenose u medijima kada se desi neki tragičan događaj dodatno podstiče sve o čemu smo govorili. Naravno, spisak problema nije konačan i može ga ponaosob dopuniti svaka osoba koja je doživjela ili proživljava slična iskustva.
„Pored toga, vrlo često dolazi i do autostigmatizacije. Dijagnoza često jeste etiketa, koju osoba prihvata kao dio svoje ličnosti, identifikuje se sa njom“, kaže Tanasić.
’MOJA DIJAGNOZA’ govori da sa mnom suštinski nešto nije u redu i da sam ja bolestan. Pošto sa mnom nešto suštinski nije u redu i pošto sam ja bolestan, nikad ni u čemu neću biti dobar i moj život je osuđen na propast. Na kraju krajeva ’MOJA DIJAGNOZA’ i potvrđuje moju bolest i moju suštinsku poremećenost’
Frajlih (u prevodu „Slobodan čovjek“) nam je ispričao priču kada je u svom naselju sjedio na klupi i pričao sa komšijama koji žive u blizini njegove kuće. Vodili su ugodan razgovor o raznim temama i u jednom trenutku, sagovornici su ga pitali gdje živi. On je pokazao u pravcu svoje kuće na šta su mu oni rekli: „Tamo živi jedan ludak!“. On se nasmijao i rekao kako je eto, baš on taj ludak. Na to su oni zinuli i otišli, zanemarivši prethodni ugodan razgovor.
„Ova priča ilustruje ono sa čime su suočeni ljudi koji su nekada propatili. Takođe, govori o tome kako se ovaj čovjek nosi sa svojom prošlošću, sadašnjošću, predrasudama i izbjegavanjem. Nastavio je sam uživati u prirodi na klupi i odlučio da ovu smiješnu priču ispriča u okviru svoje kolumne ’Šizofreničar priča’“, kaže naša sagovornica.
PLANOVI
Za sada planovi su im da nastave sa snimanjem emisija i dalje, da dovode u emisiju goste sa kojima će se družiti.
„Cilj je da GLE Banjaluka ide kontinuirano i da bude konstantan prostor na kojem se ljudi mogu izraziti i gdje mogu reći ono što žele, gdje mogu ispričati svoju priču, želje i snove bez cenzure i bez bojazni da će biti sankcionisani. Isto tako, cilj nam je da dopremo do većeg broja ljudi kojima bi ovaj koncept bio zanimljiv“, kažu iz tima emisije.
Važno je napomenuti da se emisija emituje svake posljednje srijede u mjesecu, u 17 časova, na talasima Radija Balkan.
Zvanična FB stranica GLE Banja Luka
Zvanični Youtube kanal GLE Banjaluka na kojem možete poslušati emisije.
