Starica već godinama brine o svom unuku, čiji je otac poginuo u prošlom ratu u BiH. Nedugo potom njegova majka se preudala, a sina ostavila na čuvanje svekrvi.
"Otkako je otišla, više se nije ni javljala niti dolazila da vidi sina. Čula sam da se udala i otišla u Ameriku. Od tada, nas dvoje godinama preživljavamo kako znamo i umijemo", kaže Ahmetaševićeva.
Dodaje da je njen unuk završio osnovnu školu, a da se dalje nije školovao, te da nije sposoban za obavljanje bilo kakvog posla.
Jedini izvor prihoda za njih dvoje je skromna penzija koju starica prima i koja nije dovoljna da podmiri osnovne troškove života za njih dvoje.
Kažu da im najviše pomažu komšije i dobri ljudi, te nekolicina humanitarnih organizacija, od kojih povremeno dobijaju prehrambene proizvode i druge životne potrepštine.
Najveći problem za baku i unuka je stara i trošna kuća, koja svaki čas prijeti da se sruši.
Prije desetak godina za njihove potrebe je pokrenuta akcija izgradnje nove kuće, ali je obustavljena nakon što je ponestalo dovoljno novčanih sredstava, tako da je izgrađen samo prizemni dio objekta, koji nije adaptiran za stanovanje.
Nekolicina komšija Ahmetaševićevih nedavno je pokrenula humanitarnu akciju kako bi se prikupila neophodna sredstva za dovršetak izgradnje nove kuće za staricu i njenog unuka.
