Nikad bolje u gora vremena
Kad bi bilo ko znao odgovor na drugi dio gore postavljenog pitanja bio bi ili gatara na lokalnoj televizijskoj stanici ili najniži ekonomski savjetnik domaćih političara u poziciji. Ono što je sigurno jeste činjenica da su obje verzije znatno ljepše od onih u kojima se trenutno nalaze građani BiH.
Jedan od elemenata današnjih životnih i ekonomskih problema sigurno jeste i čvrsto vjerovanje da ekonomska kriza neće uticati na našu ekonomski šepavu državu te da nam je budžet pun. Ta vjera je govorila da nema bojazni od gubljenja poslova, te da nam je industrija na pragu takvog istorijskog zamaha da će se Kinezi zavući u najbližu mišju rupu. Međutim, u martu 2009. godine retorika se lagano počela mijenjati.
Prvi u nizu je bio nezaobilazni Premijer RS, Milorad Dodik, koji je za Večernje novosti izjavio kako mi „imamo posljedica zbog svjetske ekonomske krize, ali u RS nema recesije i vjerujemo da je neće ni biti. Imaćemo smanjenu stopu rasta, ali nećemo biti u recesiji“. U toj vijesti je naglašeno i da razvojni program do 2010. godine predviđa 667,6 miliona KM za podsticaj privredi (Razvojni program RS), a da trenutno na računima Vlade RS ima 560 miliona KM za projekte.
Mjesec dana kasnije Predsjednik RS, Rajko Kuzmanović, izjavio je na sastanku predstavnika opština i gradova Republike Srpske i Vlade Republike Srpske da su „Vlada Republike Srpske i republičke institucije (su) na vrijeme učinili prvi snažan korak jer su prepoznali veliku prijetnju koja dolazi sa svjetskog ekonomskog i finansijskog tržišta i brzo reagovali donošenjem, a zatim provođenjem mjera za ublažavanje negativnih efekata svjetske ekonomske i finansijske krize na Republiku Srpsku.“ Učinjeni koraci će očigledno ostati snažni i preventivni samo na listu papira. Ipak, možda su namjera kupovine dva aviona za „SkySrpska“ i izgradnja aerodroma u Trebinju neki od tih koraka?
Na isteku jeseni, odnosno nakon sjednice Ekonomsko-socijalnog savjeta u Banjaluci, nastavio se započeti krug demagogije kad se isprsio Rade Ristović, Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS, rekavši kako „stanje u RS još nije alarmantno“, te da je „Vlada RS (je) svojim podsticajnim mjerama i svemu što čini zaustavila dalju recesiju i svojim korektivnim mjerama održava postojeći nivo zaposlenosti“. Očigledno je ministar mislio na neki alarm koji obitava u nekoj drugoj zemlji na nekoj drugoj planeti, jer mu sve veći broj zatvaranja sitnih preduzeća očigledno nije predstavljao dodatni poziv na uzbunu.
Svuda pođi, samo MMF-u dođi
U onom istom intervjuu za Večernje novosti, premijer RS je jasno naglasio kako „BiH već više od četiri godine nema 'stend baj' aranžman sa MMF-om“. Očigledno je djelimično odobreni MMF (Međunarodni monetarni fond) aranžman predstavljao samo usputni poklon težak 1,57 milijardi dolara koji se ugovara uz jutarnju kaficu. U ovom trenu svako bi postavio pitanje - zašto je potrebna pomoć krvopije MMF-a ukoliko je budžet pun i ukoliko se sve što se moglo prodati prodalo?
Možda odgovor ima Ranko Milić, predsjednik Udruženja poslodavaca građevinarstva i industrije građevinskog materijala RS, koji je rekao kako „Vlada RS i sindikat vrše veliki pritisak na poslodavce da održe postojeći nivo zaposlenosti“, te da je „1000 radnika u RS ostalo bez posla zato što su poslodavci ugasili djelatnost kojom su se bavili, ali da se zapravo radi o prelasku u ilegalu, te da preduzeća i radnici nastavljaju da rade na crno“.
Drugim riječima, Vlada RS pritiskom na poslodavce pokušava da održi nižu stopu nezaposlenosti i da održi upliv love u budžet, a sindikat bez stvarnog uticaja pokušava da izvuče najviše što može dok ima Vladu na svojoj strani. A ko će, gospodo, sve to da plati? Prvu turu - vampir MMF, ko'ca mu njegovog, a sve naredne - narod.
Ekonomsko topovsko meso
Hrvatska je prije nekoliko dana odlučila da subvencioniše stambene kredite sa po 200 eura za svaki kvadratni metar ne bi li uspjela što brže da proda novoizgrađene stanove koji zjape prazni. Za to vrijeme, Republika Srpska ulaže novac u izgradnju puteva. Domaće političare najvjerovatnije ne zanimaju mala preduzeća.
Naime, mala preduzeća se nemilice zatvaraju, a dio budžetskog novca, odnosno dio plata predsjednika Republike Srpske, članova Narode skupštine, članova Vijeća naroda, zaposlenih u Višem privrednom sudu i još nekih usmjerava se na povećanje plata u institucijama osnovnog i srednjeg obrazovanja.
Koje su mogućnosti malog privatnog posla u RS, pokušalo se dokučiti u nedavnom razgovoru sa direktorom Društva za konsalting i usluge. Na pitanje Koje bi dodatne poticajne prakse Vlada RS mogla da preduzme u cilju povećanja broja privatnih preduzeća sa pozitivnom stopom rasta, njegov odgovor je bio isuviše vrijedan, tako da je ovdje prenesen u cjelini:
Mjere koje mogu biti preduzete u cilju poboljšanja uslova za rad privrednih društava su brojne. Mi bi istakli na prvom mjestu razvoj tržišta kapitala kao veoma bitnog segmenta koji služi za alokaciju kapitala od lica koji imaju višak novca do preduzetnika kojima je taj novac neophodno potreban za ostvarivanje privrednih poduhvata.
(1) Mišljenja smo da bi Vlada RS u narednom periodu najviše pažnje morala posvetiti upravo ovom problemu (kažem problem imajući u vidu trenutno stanje tržišta kapitala u RS).
(2) Drugi trenutno veliki problem u RS jeste ponašanje poslovnih banaka na koje bi Vlada RS trebala uticati u cilju povećanja lkvidnosti privrednog sektora tako što bi banke morale biti fleksibilnije prilikom odobravanja kredita privrednim subjektima, naročito onim sa dobrim kreditnim bonitetom.
(3)Konačno, neophodno je uticati na državne organe i organe lokalne samouprave da redovno izmiruju svoje obaveze prema privatnim privrednim društvima. Naime, u dosadašnjoj poslovnoj praksi našeg društva kao i u razgovoru sa klijentima utvrdili smo da pojedini državni organi, a naročito organi lokalne samouprave ne izmiruju na vrijeme svoje obaveze prema privatnim privrednim društvima i na taj način im stvaraju problem likvidnosti.
Posljednja marka i vruć krompir
Možda dodatni problem koji doprinosi ekonomskom neprosperitetu leži i u činjenici da mašinovođe ćire „Domaća privreda“ i dalje na mogu da nađu razliku između elemenata i cjelokupnog konteksta. Tako je premijerova rekapitulacija 2009. godine sa krize brzo prešla na institucionalna pitanja - „Zadnjih dana ove godine, mogu da kažem da smo uspjeli da održimo našu stabilnost u fiskalnom, političkom i institucionalnom smislu i po tom principu Republika Srpska, koja je imala efekata negativnih kretanja na globalnom ekonomskom planu, ipak nije doživjela dramatične gubitke“.
Dok se borba za opstanak nastavlja, kupovanje socijalnog mira doživljava svoj krajnji zamah u izbornoj godini, a za odbranu od vampira MMF-a niko nema ni luka, a kamoli kolca. Opcija koju i trenutno živimo jeste da dopuštamo da nas MMF uslovljava za novi kredit koji će biti dat na kapaljku.
Postoji i rješenje da glasamo za iste one koji se iz zimskog sna bude godinu dana prije novih izbora uslovljavajući komercijalne banke, kojima su oni dozvolili poslovanje, povlačenjem depozita ukoliko „odgovarajućim kreditima ne budu podržavali privredu Srpske”.
Vruć krompir se teško baca, uvijek je tako bilo i uvijek će tako ostati.
