<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kako je moja baba sakrila tenk

<p>Jedino rješenje je da se broje popadale glave nakon rata. Tad bi se možda i došlo do broja nelegalnog oružja. Stranci su posijali, a žetva je bila traljava i mudra jer treba nas što više učiniti krvoločnima.</p>

25. februar 2010, 12:00

Jedno vrijeme strani vojnici u Bosni i Hercegovini, uz mnoštvo plakata, reklama na televizijama i radio postajama, vršili su žetvu oružja koje je u godinama rata upravo posijano donacijama i trgovinama stranaca.

I danas se redovito na sastancima domaćih političara i stranih vojnih dužnosnika naglašava kako je od iznimne važnosti očistiti zemlju od nelegalnog naoružanja. No, redovite su isto tako vijesti o zaplijeni oružja, o pucnjavama iz nelegalnih pištolja i pušaka, a bilo je i raketa.

Ono što su posijali stranci dok je trebala svaka pucaljka zaraćenim stranama, ostalo je u kućama, stajama i pod stablima, a žetva je bila samo akcija na papiru. Kad su kod moje bake došli ušminkani vojnici EUFOR-a, s vrata su upitali ima li kakvu pušku, a na njezin niječan odgovor uputili su se dalje u žetalačkom pohodu.

Baka je zaboravila da je djed kao dječak u Drugom svjetskom ratu zakopao njemački 'šmajser', no on nije opasan. Prvo, jer djed ne zna gdje je točno zakopan, a drugo jer je na široj lokaciji mogućeg ubojitog blaga sada voda. S druge strane, bakina krava Brizulja je mogla biti privezana uz tenk, ali su stranci povjerovali starici.
I tako su ušminkani strani vojnici praćeni nasmiješenim prevoditeljima, proveli žetvu nakon čega su oblijepili državu plakatima kako je država sigurna jer je natrpana stranim vojnicima. I dok im se pokoja puška ukazala kao ćoravoj kokoški zrno, naši su narodi ostali naoružani do zuba. I ne samo da se kriju nekakve puškice i pištoljčići nego policija uspije pronaći stotine kilograma eksploziva, arsenal oružja dovoljan za brigadu i rat s prilično mnogo krvi. A ne iznenađuje ni vijest da se nekom zoljom razvali nešto.

Neke procjene govore da je u BiH više od pola milijuna cijevi, a budući da znamo kakve su u nas procjene, brojka je zasigurno veća. Da znamo koliko u BiH ima stanovnika mogli bismo procijeniti koliko tko oružja ima. Ali kako se u nas igra jednaka igra i s brojkama i s glavama, ostat će nepoznato koliko je 'vojnika' u zemlji.

Jedino rješenje je da se broje popadale glave nakon rata. Tad bi se možda i došlo do broja nelegalnog oružja. Stranci su posijali, a žetva je bila traljava i mudra jer treba nas što više učiniti krvoločnima.

Domaći su nas učinili gladnima, pa korištenje oružja mijenja svrhu. Gladni pucaju na site, nedužni na razbojnike. Puc-puc država puna je pucnjeva. Sreća pa moja baka nema onaj tenk.

Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.bitno.ba