Bijelog hljeba se nije odrekao ni lider Demokratske fronte. Za dva mjeseca koliko mu je trabalo da se iz fotelje kolektivnog šefa države smjesti u poslaničku, inkasirao je oko 4.500 maraka. Da je posao političara najunosnije zanimanje u BiH, potvrđuju i podaci Centra za istraživačko novinarstvo. U proteklih šest godina, njih 476 sa raznih nivoa vlasti, ne radeći ništa, dobilo je najmanje 8,5 miliona maraka. I to u zemlji u kojoj je skoro polovina stanovnika nezaposlena, a i oni koji jesu prosječno zarađuju oko 800 maraka.
Odavno nema sumnje da u bahatosti ne znaju za granice, pa su pojedini “bijeli hljeb” koristili čak dva puta. Rekorder među njima je SDS-ov, Mirko Okolić, nekadašnji poslanik u Parlamentu BiH i zamjenik ministra odbrane, koji je nakon obe funkcije primio naknadu od oko 110.000 maraka. Po visinu naknade u stopu ga prate Tarik Sadović iz SDA (60.301 KM), Ivo Miro Jović iz HDZa (59.947 KM), Drago Ljubičić iz SNSDa (59.446) i Momčilo Novaković iz NDPa (58.433), koji su nerad nakon ministarskih, poslaničlkih i delegatskih funkcija debelo naplatili.
Tu apsurdima nije kraj. Iako pravo na “bijeli hljeb” za razliku od državnog nivoa, u Narodnoj skupštini Republike Srpske traje šest mjeseci, SNSD-ov Uglješa Savić, uzmao ga je cijelu godinu. Pod izgovorom, da mu je produžen kako bi situiran otišao u penziju. Na njega i na sve bivše poslanike od 2010. godine građani Srpske potrošili su 700.000 maraka. Interesantno je da se privilegije nije odrekao ni bivši premijer Aleksandar Džombić (21.157), a u pauzi između ministarske i ambasadorske funkcije ni Ranko Škrbić nije bio bez plate (13.221 KM).
Šta god građani govorili, njihova je ipak posljednja. Iako se u jednom trenutku učinilo se da su političari spremni da se odreknu hljeba bez motike, jasno je da to neće ići tako lako. Nakon što su prijedlog za ukidanje naknada po isteku mandata podržali u Predstavničkom domu Parlamentu BiH, zapelo je u Domu naroda.
Sa opravdanjem da bi pitanje plata i naknada trebalo riješiti sistemski, što zahtjeva promjenu odredbe Ustava. A poznajući efikasnost u BiH, to bi moglo potrajati godinama. Do tada će se na bivše predsejdnike, premijere, ministre, poslanike, zamjenike i savjetnike sa različitih nivoa vlasti i dalje trošiti milioni. A može im se, jer su takav zakon sami pisali i sami usvojili.
