Šta se dogodi kada umremo? Istraživači koji pokušavaju ogonetnuti ovu misteriju ne mogu se složiti koji organ radi najduže. U trenucima prije smrti središnju ulogu igra srce, tako barem kaže generalno prihvaćeno vjerovanje, dok novija istraživanja tvrde da prije nego što nastupi smrt mozak šalje masu signala srcu koji potom uzrokuje neopozivo oštećenje organa i njegovu smrt. Kada su naučnici blokirali te signale, srce je duže živjelo. Ko je jači? Srce ili mozak?
Dok naučnici ne utvrde činjenične podatke, ostaje nam samo da vjerujemo u priče onih koji su umrli, a onda se ponovno vratili u život.
Njihova iskustva mogla bi da se podijele u tri kategorije. Prva kategorija je ona u kojoj ljudi koji su doživjeli kliničku smrt nisu osjetili baš ništa. Ne znaju ni gdje su bili, ni šta im se dogodilo. Znaju da su zaspali, a onda se probudili. U drugu kategoriju spadaju oni koji su vidjeli "svjetlo" ili se susreli sa drugim ljudskim bićem. Treća grupa ljudi su oni koji su osjetili kako izlaze iz tijela, a potom su lebdeći mogli da vide sami sebe i ostale koji su okruživali tijelo.
Na društvenim mrežama je pokrenuta tema u kojoj ljudi pišu o svojim iskustvima sa smrću.
"Ležao sam na bolničkom krevetu, gledao u monitor koji je krenuo da pišti, sjećam se lica doktora koji su stajali pored mene. Osjećao sam kako raste napetost i da su u panici zbog nečega, ali nisam razumio šta se događa. Sve oko mene je postalo maglovito, a onda se sve pretvorilo u crnilo. Ničeg nije bilo. Bilo je nevjerovatno mirno. Osjećao sam spokoj. Sljedeće čega se sjećam je kako otvaram oči i čujem kako doktor govori 'Imamo ga'", kazao je čovjek koji je iskusio smrt.
"Srušila sam se jednog dana na času. Prestala sam da dišem, a krv je prestala da teče mojim venama. Osjetila sam kako padam u dubinu bez dna. Uhvatila me je panika, u sebi sam vrištala i tražila pomoć. Uskoro su me oživjeli, ali ne sjećam se tačno trenutka kada je smrt nastupila", napisala je jedna djevojka.
Zbog predoziranosti heroinom, jedan je čovjek umro, a onda je, kako kaže, osjetio da spava, bez sna.
"Srušila sam se prilikom radnog sastanka. Kažu da sam umrla. Jedino čega se sjećam je sat vremena prije tog nesrećnog događaja, a sljedeće sjećanje koje imam je ono kada sam se nakon dva dana probudila iz vještački izazvane kome", stoji u još jednom svjedočanstvu.
"Čisto, savršeno, neometan san bez snova", opisao je još jedan čovjek.
"Sjećam se vožnje u vozilu Hitne pomoći, ali osjećaj kao da ne potiče iz mog tijela. Definitivno najčudniji osjećaj koji sam iskusio. Bilo je kao da sam u snu, ali sam mogao da vidim svoje tijelo, bez svijesti. Vidio sam osoblje bolnice koje me je sačekalo, ljude koje do sada nikad nisam vidio. Bili su odjeveni u zeleno. Sjećam se njihove boje kose i izgleda. Kada sam se probudio, potražio sam ih i pronašao", stoji u jednoj objavi.
"Stajala sam ispred velikog bijelog zida, zida svjetlosti. Zid se prostirao gore, dolje, lijevo i desno, dokle god je moj pogled sezao. Sljedeće čega se sjećam je buđenje u bolnici."
"Bio sam na nepoznatom mjestu. Oko mene se širila gusta magla. Ugledao sam prijatelja s kojim sam u tom trenutko bio u svađi. Prišao mi je i počeli smo da razgovaramo. Sjećam se, rekao mi je kako još nije vrijeme da odem, da se moram truditi. Trebalo je da mu obećam kako neću odustati od borbe za život. Bezpogovorno sam obećao, a onda u trenutku bio vraćen u svoje tijelo", napisao je jedan od svjedoka koji je okusio smrt i povratak u život.
"Ne sjećam se nikakvog osjećaja lebdenja, nikakvog svjetla ili preminule porodice. Sjećam se bolnice koju sam gledao iz ugla iz kog je nemoguće gledati sa zemlje i tijela. Sjećam se da sam bio ljut jer niko nije želio da mi odgovori na postavljena pitanja", stoji u objavi.
"Vidjela sam, ne znam kako opisati, vidjela sam ništa. Mračnu i dugačku prazninu, ali sam imala osjećaj kao da je sve u redu, bez problema, bez osjećaja straha i slično."
