<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Mladen Bosić konačno nekog pobijedio

Događaj od prvorazrednog neinteresovanja

'Ajde neka je i Mladen Bosić u zadnjih 6 godina, nekada, negdje, nekoga pobijedio.

11. maj 2015, 12:00

Na jučerašnjoj Izbornoj skupštini SDS-a, Mladen Bosić ponovo je izabran za predsjednika ove političke partije. Konkretno, Bosić je dobio podršku 266 delegata, dok je za njegovog protivkandidata Miću Mićića glasalo 167 delegata. 

Ova vijest je poput kineske petarde- žabice pucnula na medijskom nebu Republike Srpske. 

Izbori u SDS-u desili su se u sjeni krize u Kumanovu, Dana pobjede, vikend roštiljanja i nisu pretjerano zasvrbili bilo koga. Preciznije, blage veze narod nema da se desila nekakva Izborna skupština.

Pirova pobjeda “malog Dodika”

Pa, šta konkretno znači ovaj Bosićev reizbor? Prvo i najbitnije, čovjek je u narednih par godina zacementirao poziciju prvog SDS-ovca. Drugo, vrlo pragmatično, izborna skupština SDS-a usvojila je izmjene Statuta stranke, kojim je između ostalog, predviđeno ukidanje mjesta zamjenika predsjednika. 

Mladen Bosić je ovim unutarstranačkim aktom otklonio eventualnu opasnost u budućnosti i scenario po kojem bi neki novi potpredsjednikom izašao Brčaku na crtu. Kao dugogodišnji potpredsjednik, ove partije baš Bosić zna odakle može “promaja da bije”. Jednom “mali Dodik”, uvijek “mali Dodik”. 

Pažljivije oko moglo je zapaziti potpuno i totalno ignorisanje Miće Mićića od strane Mladena Bosića. Bosić je vidno ljut. Više od trećine  partijskog rukovodstva, glasalo je protiv njega. I nije to problem. Problem je što će dobar dio od te trećine napustiti SDS i preći u redove vladajuće koalicije ili će unutar SDS-a direktno djelovati protiv Bosića..

Sve u svemu, na demokratskiji, što ne reći i plišaniji način, Izborna skupština SDS-a bila je sa stanovišta spektakla loša kopija Sabora SNSD-a. Bez pompe i bez medijske pažnje. Možda su zato izostale SF “Deklaracije o nezavisnosti Srpske” i ostala čudesa. 

Ali nije izostala sama Deklaracija. Osim opštih mjesta gdje se SDS zaklinje u Dejton, borbu protiv korupcije, etička načela i norme, nema se tu Bog zna šta pročitati. Dakle, Deklaracija koja jednim okom gleda u SNSD, a drugim u glasačko tijelo SDS-ovo.

Mada, ima jedna stavka u kojoj se veli, kako programski ciljevi i rad SDS-a trebaju težiti ka inkluziji u EU. Paradoksalno, najzdraviji politički stav iz Deklaracije u sveopštem povampirenom euroskepticizmu narodnom, kao i u trapavosti EU po hiljadama pitanja na Balkanu, mogu biti upravo kamen oko vrata SDS-u.

Neki bi naivno zaključili kako je SDS" konačno stasao u demokratsku partiju", no to, dakako, nije  tačno. Tačno je da ovaj SDS ima identičnu infrastrukturu, i filozofiju rada kao i SNSD. Samo, eto nema harizme Milorada Dodika i to je jedina razlika što je ova potonja partija jača u Republici Srpskoj. Mladen Bosić će stoga još dugo, dugo biti "mali Dodik", koga tek veća propast ekonomska i trzavice unutar SNSD-a mogu staviti u funkciju "velikog Dodika". Uz napomenu da je sve svoje udarne ljudske kapacitete prebacio na državno političko bojište o Bosiću se nema bog zna šta reći. Kao kada bi na silu pravili hiperpopularnost čokoladi "Bato".

SDS po Mićiću

Ali. Mnogo je zanimljiviji razvojni put neprikosnovenog kneza od Semberije, eonskog gradonačelnika Bijeljine i čovjeka za koga kažu da nikada nije izgubio bilo koje izbore-Miće Mićića. Preciznije, biće interesantno vidjeti da li je ovo politički početak kraja u Miće, a pogotovo "mićinih". Zašto kažem Mićinih? O njima malo dockan.

Ako pogledate baš taj politički profil Miće Mićića, on i jeste i uvijek je bio klasični lokalni političar. Kao što rekoh gospar od Bijeljine. Po zakonu logike, koja nije najčešća na Balkanu, Mićo će se vratiti na svoje navijek isto gradonačelničko radno mjesto i bez svake sumnje dobiće naredne lokalne izbore. Jedini ko bi mu mogao zakuhati čorbu je Mladen Bosić i SDS-ova većina, ali to je malo vjerovatno. Na poslijetku, Mićić je i dalje SDS-ov igrač, samo je u trenutku pobrkao ulogu na terenu. To bi vam bilo kao kada bi se Marko Pavić iz Prijedora preselio u Palatu predsjednika RS-a. Dakle, intrigantno zvuči,ima elemenata za naaku priču ali ne ide.

E, sad "mićini". Najveća kolateralna šteta sa imenom i prezimenom u ovim SDS-ovim izborima je Obren Petrović, prvi čovjek Doboja, na koga je vlast sa medijskim pamfletašima udarila sve u 16. Od optužbi da je poturica, pa do nabacanih poluvijestica kako je proćerdao humanitarnu pomoć namijenjenu za saniranje štete od prošlogodišnjih poplava. Obren se trenutno može pouzdati samo u SDS-ovu bazu dobojsku. Odavno njega ne njuši ni oficijelna vlast niti većina SDS-ovog establišmenta. Stoga će biti zanimljivo u Doboju narednih mjeseci.

Pod "mićinim" se kriju i sve one SDS-ove partijske ćelije od Bijeljine, Birča do Kozarske Dubice i Doboja koje su podržale originalnog Miću. Očigledno, bazi iz ovih krajeva se ne sviđa nikako politika Mladena Bosića, pa su svoje nezadovoljstvo "suptilno" pokazali kandidovanjem gradonačelnika Bijeljine za Bosićevog megdandžiju.

Za glavare i oni koji glavarima teže sa istokaRS-a, to je donekle i jasno. Zaboravio je SDS, po njima, svoju izvornu bazu. A, ona je oduvijek bila na potezu Pale-Foča-Zvornik-Bijeljina. No, realnost govori da je baš na toj transferzali  liderstvo oličeno u jednoj osobi najdominantnije. Jednostavnije rečeno, narod je zamijenio Radovana Karadžića za Milorada Dodika. To što glavaši nisu na vrijeme promijenili stranački dres, zapravo, jedini je razlog njihove frustracije.

Na kraju, Mladen Bosić može zahvaliti baš medijskoj apatiji, što nije proglašen autarhom poput Milorada Dodika. Velim, odistinski on jeste apsolutistički tip lidera, ali sjena drugih događaja u kombinaciji sa pogrešnim protivkandidatima, stvorili su sliku o "jednom novom, demokratskom SDS-u".

Realnosti radi ova politička partija, osim konzumiranja vlasti na državnom nivou ne radi bog zna šta i apsolutno jedina strategija joj je čekanje do besvijesti da se desi neki kuršlus u rukovodstvu vladajućeg SNSD-a. Ova strategija do sada se pokazala jalovom do besvijesti.

O trenutnom položaju SDS i Bosićevom reizboru najviše govorio izjava Milorada Dodika, koji kaže da je jako zadovoljan Mladenom Bosićem i njegovom pobjedom. A, i kako ne bi bio. Od nekadašnje zajedničke platforme na BiH nivou do sadašnjeg djelovanja u lokalu ove dvije partije se jako dobro razumiju.

U Dodikovim očima, bitnost Mladena Bosića mjeri se važnošću vinske mušice. Što je realnost.

Suma sumarum-Mladen Bosić je dobio unutarstranačke izbore, ali ih je SDS izgubio. Po ko zna koji put.

Možda zato nikoga i ne zanima Izborna skupšrina SDS-a niti rezultati iste.



Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar