Na konstataciju novinara Neue Zürcher Zeitunga da politika ne igra samo ulogu u njegovim filmovima, već i da on sa političarima usko sarađuje, Kusturica kaže: "Ako ovdje želite snimiti uspješan film, ne možete mimoići političare. Mnogi umjetnici prave greške što prestanu da sarađuju sa državom, ako nisu saglasni sa političarima koji je vode. To je glupo. Ja od 1983. sarađujem sa političarima. Tada sam se obratio Cvijetinu Mijatoviću, koji je poslije postao predsjednik Predsjedništva SR Jugoslavije. Nakon toga sam dospio do Miloševića, Koštunice i Dodika. Ova metoda je upitna samo ako rezultat ne štima."
Performans sa bagerima uz zvuke Carmine Burane
Novinar lista Neue Zürcher Zeitung potom konstatuje da je Kusturica provokativan i da "zeza" i osvrće se na početak gradnje Andrićgrada. "Tada ste uz zvuke Carmina Burane pustili bagere na scenu.. Oni su takoreći sa svojim kašikama i na gusjenicama izveli balet u blatu. Vođstvo RS sjedilo je u prvom redu i sa strahopoštovanjem pratilo spektakl. Političari su sjedili, zaljubljeni u umjetnost i aplaudirali. Ali oni su bili nasamareni? Kusturica je na to rekao: "Ja sam Vam kao Gogolj, koji komično povezuje sa demonskim. Zabavljam se ali sam svjestan ozbiljnosti situacije." Na konstataciju novinara NZZ-a da političari to ne razumiju, Kusturica kaže: "Oni su to što jesu. Uglavnom reaguju pozitivno. Oni to ipak razumiju. Ali oni su tu četiri ili osam godina a moj kulturni centar u Andrićgradu ostaje", odgovorio je Kusturica u intervjuu i dodao: "Andrić je odrastao u Višegradu. Kroz prozor je gledao na višegradski most. On je shvatio bosansku sudbinu. Svejedno koliko visoko letiš, vezan si za djetinjstvo, za prostor na kojem si odrastao. Ugled tog titana želim iskoristiti za svoj kulturni i obrazovni centar. Zapravo, radi se o vaspitanju. To je jedini put da se konačno stavi tačka na međusobni pokolj. Iz Višegrada je mnogo msulimana raseljeno u prošlom ratu...."
Kusturica u Andrićgradu organizuje brojne kulturne manifestacije: Od 1983. sarađujem sa političarima
"..i ubijeno", dodaje novinar NZZ-a, na šta Kusturica replicira: "Mnogi su ubijeni, većina je protjerana. U drugim dijelovima istočne Bosne bilo je i gore. Višegrad je sada depresivan grad, između ostalog i zato što više nema muslimana. I šta je sad moja ideja? "Ja tim tvrdoglavcima želim nešto da ponudim protiv depresije. Kako se ponovo ne bi poklali. U svakom od tih ljudi je tako puno kontroverzi. U Bosni vam ne trebaju razne etničke grupe kako bi isprovocirali napetosti. Taj bijes nema veze sa različitim vjerama. On je, kako to Andrić opisuje, duboko pokopan kao u brdu, to je sedimentiran, nagomilan bijes. Kada izbije na površinu, on je poput požara. Moj povratak u Bosnu dešava se na tom poluotoku u Višegradu. Ovdje želim da napravim nešto dobro. U Bosni me napadaju za sve što nisam učinio. Najgore je, kako pričaju, što sam ispijao viski sa Miloševićem, kada je Srebrenica pala. To je čista izmišljotina, potpuno suludo."
Mozaik sa vučom konopaca
Novinar NZZ osvrće se i na mozaik u Andrićgradu na kojem Kusturica, Dodik i Chuck Norris vuku konopac na jednu stranu a druga grupa na drugu stranu. Ali ako se pomnije pogleda, samo se druga grupa trudi da povuče konopac. S tim u vezi Kusturica kaže: "Ja zezam? Ako Vi tako mislite, onda je to tako. Najveću borbu za Andrićgrad vodio sam sa Višegrađanima. Ali sada ti provincijalci imaju gradsku kafanu kao u Dubrovniku. Sada mogu da vide ljude, koji inače nikad u životu ne bi došli u Višegrad. Sada u srcu grada imaju turski dio sa minaretom. 5.000 islamskih zajednica ne bi bilo u stanju da to tamo izgrade. Ja jesam. Podignuću i spomenik sa Mehmed Pašom Sokolovićem, koji grli svog brata Makarija, pećkog patrijarha. Ako naši narodi ne žive zajedno, oni nisu dobri, to se uvijek tako pokazalo. Pogledajte Sarajevo, koje samo glumi multietničnost." Na pitanje novinara da li se zauzeo za ljude u Sarajevu tokom rata, Kusturica odgovara: "Tačno je da nisam digao gals. Ali sam upozoravao, kada je rat počeo. Za "Le Mond" sam rekao da moj grad gori i da je napadnut. Rekao sam i da je Alija Izetbegović general bez vojske. Napisao sam još nekoliko članaka dok nisam shvatio da je to totalno besmisleno. Ako nisi spreman da sam odeš u rat, onda bolje ćuti..." , kaže Emir Kusturica u intervjuu za švajcarski dnevnik Neue Zürcher Zeitung.
