U izvještajima ruskih i američkih medija navodi se da je centralna tema razgovora bila Ukrajina, odnosno traženje načina da se mirnim putem riješi sukob na istoku te zemlje, a SAD bi, kako se pretpostavlja, trebalo da upotrijebe svoj uticaj u Kijevu kako bi privoljele tamošnje rukovodstvo da poštuje mirovni sporazum iz Minska.
Prema nepotvrđenim informacijama, koje je Moskva odbacila kao netačne, Rusija bi za uzvrat trebalo da izađe u susret Vašingtonu i pomogne da se riješi situacija u Siriji.
Iako su razgovori Kerija i Lavrova tek nagovještaj da bi odnosi dvije supersile mogli da se normalizuju, posjeta Moskvi Kerijeve pomoćnice za istočnu Evropu i Evroaziju Viktorije Nuland prije tri dana, nastavak je pojačane diplomatske inicijative.
Nuland je sa zamjenicima Lavrova, Sergejem Rjabkovom i Grigorijem Karasinom, razgovarala o konkretnim koracima za podršku sporazumu iz Minska, istakavši da SAD žele da pomognu da se učvrsti krhko primirje.
Keri je tokom boravka u Sočiju rekao da bi sankcije Rusiji mogle da budu ukinute ukoliko u potpunosti bude sprovodila Minski sporazum, dok je za Moskvu njegov dolazak ocijenjen kao potvrda da je Rusiju nemoguće izolovati u međunarodnoj areni.
Moskva je u razgovorima sa američkim diplomatama ponovila stari zahtjev - da se političko rješenje za ukrajinski sukob traži u direktnim razgovorima Kijeva sa predstavnicima pobunjenih regiona Donjeck i Lugansk.
Ovo neočekivano intenziviranje saradnje Moskve i Vašingtona nije naišlo na odobravanje u Kijevu, pa je ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk izjavio da "Soči nije dobro mjesto za odmor i razgovore sa ruskim predsjednikom".
Važan faktor u promjeni politike Vašingtona prema Moskvi mogao bi da bude i ekonomska šteta koju trpe njegovi saveznici u Evropi zbog uvođenja ekonomske blokade prema Rusiji, odnosno zbog kontramjera Moskve.
Kao značajan razlog, pojedini analitičari navode želju američkog predsjednika Baraka Obame da okonča drugi mandat u Bijeloj kući kao mirotvorac, ali i nespremnost Amerikanaca da se žrtvuju za Ukrajinu.
O tome je govorio bivši američki ambasador u Rusiji Majkl Makfol, koji je ocijenio da je u Americi i Evropi "malo onih koji priželjkuju da ratuju za Donbas i Krim".
Ukrajinska vojska pokazala se nedovoljno snažnom da bi silom pokorila pobunjenike u Donbasu, pa su pregovori i eventualno zamrzavanje konflikta ipak izgledniji nego nastavak vojnih operacija bez podrške Zapada.
Osim problema Ukrajine, Moskva i Vašington imaju još pregršt međunarodnih pitanja koja mogu riješiti samo kroz međusobnu saradnju, a terorističke prijetnje su jedna od tih tema.
Saradnja u borbi protiv terorizma nije prekidana ni u posljednjih nekoliko mjeseci tokom kojih su odnosi dvije zemlje ušli u hladnoratovski režim.
Ali dok se na jednoj strani međunarodne arene pojavio nagovještaj da bi Moskva i Vašington mogli ponovo postati partneri, na drugoj strani, u vezi sa krizom u Makedoniji, retorika se zaoštrila.
Moskva je optužila Vašington da koristi opoziciju i "ukrajinski scenario" kako bi uz organizovanje "obojene revolucije" oborila sa vlasti premijera Nikolu Gruevskog, zbog njegovog odbijanja da se priključi antiruskim sankcijama i namjere da učestvuje u projektu izgradnje gasovoda "Turski tok".
Analitičari na Zapadu i u Rusiji saglasni su da je Makedonija novo poprište borbe Vašingtona i Moskve za uticaj u Evropi, a tako nešto nagovijestio je u martu Keri, kada je rekao da se Balkan nalazi "na linije vatre" između dvije sile.
