<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Neki novi militanti

<p />Da Francuzi vole demonstrirati i štrajkovati – istina je. Ta im oblast posebno dobro leži. Sjetite se samo studentskih protesta 1968. ili onih novijih iz 2006. godine kada je Sorbona bila potpuno blokirana. Nema dana da vam u Parizu, na izlazu iz podzemne željeznice, ne tutnu u ruke neki letak – manifest, peticiju. <br />

16. oktobar 2009, 12:00

Baš, eto nekidan na danima kulturnog nasljeđa Francuske na ulasku u Saint Chapelle me dočeka nasmijano osoblje i ljubazno mi pored karte i prigodnog prospekta udjeli i jedan žuti A4 list papira. „Niko od nas nema ugovor na neodređeno vrijeme, uglavnom radimo na ugovore od nekoliko mjeseci do maksimalno 3 godine. Pored nesigurnosti posla, slabo smo i plaćeni“. Vrlo elegantno privlačenje pažnje javnosti na njihov problem.

Ali statiranje i dijeljenje prigodnih pamfleta, nije po svačijem ukusu. Tako u Francuskoj postoji veliki broj neformalnih grupa koje na originalan način privlače pažnju medija, nadležnih institucija i javnosti. Da bi iznijeli svoje stavove, ovi novi militanti ne blokiraju puteve niti bacaju kamenje, nego čine sve kako bi se o njihovim akcijama govorilo što više. Njihova ideja je djelovanje, prije nego dosadni sastanci i konferencije, i prije ukazivanje, a ne i samo rješavanje probema. Njihov je moto biti originalan, igrati na element iznenađenja i nadasve se zabaviti. Njihovo najvrijednije oruđe je Intenet putem koga se mobilizuju, organizuju i kreću u akciju. I zaista im to dobro polazi za rukom : tradicionalne sindikalne i političke organizacije ih sve više uzimaju za ozbiljno.

Uzmimo primjer Crnog četvrtka (Jeudi noir – ime inspirisano danom kada izlaze mali oglasi specijalizovani za nekretnine), grupe militanata koja svojim akcijama želi skrenuti pažnju javnosti na previsoke cijene stanarina, loših uslova stanovanja i sve zahtjevnijih stanodavaca (da biste iznajmili stan u Parizu stanodavac traži da imate, vi ili vaši roditelji, ukoliko ste student, 3 puta veća primanja od cijene stana, garanta sa velikom cifrom na platnoj listi i slično). Da privuku pažnju javnosti i medija, grupa Crni četvrtak ima razne metode. Jedna od njih je pronaći što šokantniji oglas za stan,  kao onaj za 16 m2 gdje mesečna stanarina iznosi 660 eura (oko 1000 eura je minimalna plata u Francuskoj) i u vrijeme posjete, doći organizovano, ali ne kako bi stan iznajmili, već u njemu napravili zabavu.

Na Internet stranici Crnog četvrtka možete naći i uputstva kako u njihovom stilu da napravite zabavu u stanovima čiju stanarinu sebi ne možete priuštiti: kupite male oglase gdje ćete pronaći inspiraciju (što manji stan, a što skuplji) ; Izaberite onaj u kome se nudi kolektivni obilazak stana, kako biste se u što većem broju mogli „iskrcati“; Ne zaboravite kasetofon, stereo liniju ili MP3 uređaj prikopčan na zvučnike, jer bez muzike nema prave zabave; Isprintajte letke, kako biste lakše prenijeli vašu poruku; Obavezno ponesite plastične čaše i piće (po mogućnosti šampanjac, zbog efekta); I posljednji touch - baloni, konfete itd; Da ne bi izvazvali sumnju, ulazite u stan u manjim grupama, neka zadnja grupa unese muziku, balone, konfete i naravno, piće i čase.

U toku izborne kampanje za Evropski parlament, aprila ove godine, Spasimo bogate (Sauvons les riches), zajedno sa političkom grupom Europe - Ecologie organizovali su između ostalih i sljedeće akcije : dodjelu diplome „tatinog sina“ Jean Sarkozy-u (sinu predsjednika N. Sarkozy-a), te „upad“ u hotel Bristol, u potrazi za pravim bogatašima. Pozvali su se i na rođendan generalnog direktora medijske grupe Lagardère i ispred jahte gdje se održavao prijem presretali uzvanice i uzvikivali: „Za vas nema krize?“
Inače, ideja za koju se zalaže ova grupa jeste da se uvedu kvote za maksimalna mjesečna primanja na EU nivou i da sve cifre preko propisanih budu naročito oporezovane.
Velika pobjeda kolektiva Spasimo bogate – njihova članica, Karima Delli, izabrana je u Evropski parlament.

Poziv i kramp (L’Appel et la Pioche) organizuje piknike u supermarketima kako bi skrenula pažnju na previsoke marže u maloprodaji, sve teže uslove života i nepravednu podjelu bogatstva. Operacija „piknik" počinje tako što jedan od članova ove grupe, u ulozi sasvim običnog kupca, puni svoja kolica - sokovima, bombonama, sirom, čipsom…U isto vrijeme u supermarketu su i ostali „zavjerenici“, kao i novinari spremni da na dogovoreni znak odlože svoje korpe i izvuku kamere i fotoaparate.   
Na znak, vade crvenu prostirku i na nju stavljaju hranu koju su prethodno „pokupili” u supermarketu. Uz obavezno puštanje muzike i maksimalnu buku kako bi se privukla pažnja kupaca, piknik može da počne. Pozivaju se svi prisutni da se „ogrebu“ o supermarket koji ionako to radi cijele godine od njihovih leđa. „Dame i gospodo, dođite da popravite vašu kupovnu moć!“ „Nije na nama da plaćamo njihovu krizu.“

Treba spomenuti i grupu koja nastoji ukazati na potrebu da se u zakonskim okvirima definiše mjesto stažista, mladih koji neplaćeni ili uz minimalnu naknadu rade u francuskim preduzećima. Na sebe su skrenuli veliku medijsku pažnju organizujući proteste stažista sa bijelim maskama na licu. Ali i druge grupe koje se na svoj, orginalan način bore za ženska prava, za zdravu životnu sredinu, protiv genetski modifikovane hrane, protiv invazije reklamnih bilborda, itd.

Eto, to su vam neki novi pravci kada je u pitanju organizovanje mladih Francuza. Neki primjeri možda nisu za naša područja, jer postoji opravdan strah, kada bi neko napravio „piknik“ u jednom od naših super, mega marketa, da bi narodna milicija mogla bez pitanja da bije.  Ali, ovo su, kao što rekoh, samo primjeri građanske neposlušnosti i borbe za svoje ideje, koji mogu jedino poslužiti kao nadahnuće, a onda, posebna je priča biti originalan i dovoljno hrabar.