Da bi pričali o umjetnosti i njenom uticaju na društvo. U tom smislu je Rijeka poseban izazov. Grad koji, gledajući ga, iz neke druge perspektive kao da ima sve što je potrebno da bi sutra postao evropska prijestolnica kulture. A da li je zaista tako u KUPEK-u # 125 posvjedočio nam je Antonio Kiselić Ledinsky, riječki umjetnik, LGBT aktivist, čovjek.
Naš riječki gost vjeruje da je kultura jedan od alata kako svijet učiniti boljim mjestom, a znate da je naša parola da je um(j)etnost najjača politička opcija i već time zaključujemo opravdanost Antonijevog gostovanja.
U tri tematske cjeline zaokružujemo priču aktivističkog djelovanja mladog čovjeka i njegovo promišljanje o gradu u kojem živi, državi, okolini. Kako se iz običnog team buildinga na Plitivičkim jezerima rodila ideja da se umjetničkom formom izvrši inkluzija na prostor Bukovice i Dalmatinkse Zagore te se pokuša inicirati spontanu suradnju i komunikaciju otuđenih ljudi tih prostora, koji ne samo da su udaljeni jedni od drugih već i od svakog značajnijeg izvora neke vrste kulturnog sadržaja.
Riječ je o projektu „Canadian Patent 142,352“ koji se nazivom oslanja na Teslin izum, a metaforički, patent kroz prirodne vodiče tj. prostor oko nas mijenja samu zajednicu. Šira ideja projekta jest da iskomunicira sa stanovništvom, posebice mladima pruži dodatni sadržaj, van osnovnog, školskog obrazovanja.
Problem centralizacije te raspodjele novca iz državne kase, ali i nevladinih fondova. Je li Rijeka spremna za kandidaturu prestonice evropske kulture 2020. godine o kojoj se dosta govori?!
Iz nekog drugog grada, život u Rijeci djeluje pomalo idilično, da li zbog težine industrijsko - rokerskog naslijeđa šta li, ali Antonio svjedoči da je to zabluda i govori o problemima sa kojima se susreće kroz još jednu sferu angažmana - u pitanju je LGBT aktivizam.
Sve to uz muzičku podlogu koju za 125. izdanje čine Pasi, Valter Kocijančić & Mandrili, Barbari, Franci Blašković, My Buddy Moose i Jonathan...Simbolično. Melodije Istre i Kvarnera.
KUPEK # 125 poslušajte ovdje
