Hajnirh Himler, arhitekta "Konačnog rješenja", koje je rezultiralo zvjerskim ubistvima šest miliona Jevreja, čovjek je kojeg se rijetki žele sjećati. Ipak postoji jedna osoba koja žali za njim - njegova ćerka Gudrun Burvitz (85), zvana i princeza nacizma, koja još uvijek vjeruje da je on bio dobar čovjek.
Prije više od sedam decenija upravo je ona pisala o "predivnom" provodu u Dahau, kampu smrti, gdje je došla u posjetu ocu, a još uvijek je veliki zagovarač ideologija nacizma.
"Danas smo otišli u koncentracioni logor SS-a Dahau. Vidjeli smo sve što smo mogli. Vidjeli smo radove u vrtu, stabla breskvi. Slike koje su naslikali zatvorenici. Bilo je veoma lijepo," napisala je tada tinejdžerka Gudrun.
Decenijama kasnije ništa nije umanjilo njenu strast prema uvjerenjima koje je zagovarao njen otac, a zbog te strasti prema nacizmu, brojni je nacisti poštuju "gotovo kao božanstvo".
Ona je posvetila život pomažući preživjelim nacistima da izbjegnu ruku pravde, pa čak i sada, u 80-ima, smatra se kumom ekstremno desničarskih ženskih grupa, s namjerom da se zabranjena ideologija infiltrira u dječije vrtiće i škole kako bi sa njom upoznala mlade ljude.
Gudrun je imala 14 godina kada je ostala bez oca, a za razliku od većine djece očeva koji su služili Hitleru na visokoj hijerahijskoj ljestvici, ona se svog nije odrekla.
"Svake godine 24. decembra sa ocem sam se vozila kako bi vidjeli Hitlera u Muinhenu i kako bi mu čestitali Božić. Kada sam bila mala, davao mi je lutke. Kasnije mi je poklanjao bombonjere", ispričala je Gudrun, retka osoba kojoj su godine Drugog svjetskog rata ostale u najlepšem sjećanju.
U njenoj kući u Minhenu nalazi se rukopis napisan kao podsjetnik na Himlera. U njemu se, kako kaže, nalazi raskrinkavanje laži koje su Saveznici godinama govorili o njemu nakon rata. Nije iznenađenje da rukopis nikada nije objavljen.
Jedna od najvećih laži o njemu jeste način na koji je umro, tvrdi Gudrun. Ona vjeruje da su njenog oca ubili Saveznici koji su ga uhapsili nakon što se dao u bijeg obučen kao vojnik, obrijanih brkova i sa povezom preko očiju.
"Ja ne vjerujem da je popio otrovnu kapsulu. Majka i ja nikada nismo primili službeno obavještenje o njegovoj smrti. Za mene, njegova fotografija na kojoj se vidi mrtav, je retuširana", rekla je.
Ona je sada vodeća figura u grupi za podršku "Tiha pomoć" koja pomaže odbjeglim nacistima. 2010. godine njena grupa je finansirala obranu Semjuela Kunca, SS-ovca optuženog za u;estvovanje u ubistvima 437.000 Jevreja u kampu Belzec u Poljskoj.
Dvije godine prije nego što je umro u svom krevetu, stala je u odbranu Klasa Karela Fabera, Holanđanina koji je služio u SS-u u Holandiji gdje je ubijao Jevreje. Pomogla je u sprječavanju da se isporuči Holandiji iz Njemačke u kojoj je umro.
Pomogla je mnogim drugim nacistima da se infiltriraju u elitne njemačke društvene slojeve. A njenu grupu, koja broji svega nekoliko desetaka članova, finansiraju bogati industrijalci, pretpostavlja se njih 1.000 širom Evrope.
Njen se svijet raspao kada je Himler počinio samoubistvo u istražnom centru Saveznika u blizini Luneburga, 24. maja 1945. Gudrun i ostale članove grupe "Tiha pomoć" nadgleda Kancelarija za zaštitu Ustava, njemačka obavještajna služba koja se bavi dešavanjima u zemlji.
1950-ih je govorila kako će otići u SAD, gdje su "dokumenti o njenom ocu", kako bi dokazala da se nije ubio već je ubijen. Međutim, malo je vjerovatno da će joj SAD ikada odobriti vizu.
