Balkanske države i Ukrajina čine „značajne investicije“ u svoje termoelektrane jer tako prodaju jeftino proizvedenu električnu energije Evropskoj Uniji, dok zemlje članice pokušavaju da smanjuju zavisnost od ruskog gasa.
Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Srbija i Ukrajina planiraju izgraditi novih 14,82 GW novih postrojenja na ugalj od kojih će većina biti dodatak na već postojeće elektrane, navodi se u studiji nevladine organizacije CEE Bankwatch.
Ove države su članice Energetske zajednice i većinu sredstava dobijaju iz EU fondova. Nove reforme bi trebale biti predložene od strane EU na sastanku u junu u Beču i da budu usvojene do oktobra 2015. godine. Ipak aktivisti kažu da su otkrili da EU nema namjeru da priča sa ovim državama o smanjenju emisija i zaštiti okoliša zbog uvoza električne energije.
Sporazum o energetskoj zajednici nema u principu neke restrikcije za uvoz električne energije, ali članstvo podrazumijeva da se moraju pridržavati neka ekološka pravila. Evropska mreža za klimatske akcije je pozvala Evropsku Komisiju da iskoristi svoj uticaj i da zaustavi ove zemlje od postajanja „osnovnih odlagališta prljave energije“.
Nova postrojenja na ugalj u Srbiji, Crnoj Gori i Ukrajini nisu dovoljno tehnološki napredna da se smanji emisija sumporovih oksida, a ove tehnologije u EU su mandatorne.
Trgovina
CER (Center for European Reform) je rekao da ove države imaju nepravednu trgovinsku prednost, a to je da nisu primorane da koriste skuplje tehnologije za smanjenje emisija koje se moraju koristiti u EU. CER želi da EU iskoristi trgovinski zakon i da se blokira uvoz iz ovih država na osnovu zdravlja i zagađenja koje ugalj predstavlja za Evropu.
CER je također dodao da zemlje članice EU ne bi trebale kupovati električnu energiju od država koje ne ispunjavaju standarde EU u pogledu zaštite okoliša. Srbija, Crna Gora i Ukrajina su članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) kao što je i EU.
Članovi WTO su u mogućnosti da nesmetano uvoze od drugih članova, osim ako to nije zdravstveno ili okolinski zabranjeno. U narednom periodu Evropska Komisija će razgledati situaciju i vidjeti da li su ispunjeni svi kriteriji za uvoz iz ovih država.
Zagađenja iz susjednih država mogu naškoditi ljudima iz drugih država i imati značajan uticaj na zdravlje i ekonomiju. The Health and Environment Alliance (HEAL) je pronašla da je u Srbiji više od 10.000 ljudi prerano umrlo zbog izloženosti ozonu i prljavštini u 2010. godini. HEAL također procjenjuje da zdravstveni troškovi u Srbiji zbog zagađenja iz postrojenja na ugalj iznose 4,98 milijardi eura godišnje. Srbija ima drugu najvišu stopu prerane smrti u Evropi.
Energetska unija
Prema CER-u Srbija, Crna Gora i Ukrajina znatno povećavaju korištenje uglja. To je dijelom i da se iskoristi plan EU o energetskoj uniji. Energetska unija je strategija EU na jačanje otpornosti na nestašice energije. Kao prvi dio plana je da se smanji ovisnost o ruskom gasu, a to mogu iskoristiti najviše ove države sa svojom energijom iz uglja.
Pitanja pristupanja energetskoj uniji
Planovi energetske unije su ipak na gasu, a ne na uglju. Glavni cilj strategije je da se EU okrene prema nisko karbonskoj ekonomiji. Prema tome može se zaključiti da sadašnja ulaganja u ugalj u zemljama Balkana mogu samo donijeti probleme u budućnosti.
Da bi pristupili EU ove balkanske države moraju da usvoje okolišne i klimatske politike. Procjena je da bi Srbija morala da potroši 10,5 milijardi eura da donese EU zakone i odluke. Srbija se nada ulasku u EU 2022. godine, a Crna Gora 2020. godine, a svoje emisije bi onda trebale smanjiti do 2030. godine kao i sve ostale države članice. Lideri EU su se nedavno složili da postave cilj smanjenja emisija od 40% u odnosu na svoje emisije iz 1990. godine.
Balkanske države još nisu usvojile politiku cijena uglja
Trenutna cijena emisione dozvole u EU košta 5 eura po toni i postojeće elektrane na gas i ugalj o ovoj regiji bi koštale vlast oko 575 miliona eura godišnje. Planirana nova postrojenja na ugalj bi dodatno koštali 133-317 miliona eura godišnje. Ako cijena emisione dozvole skoči na 30 eura po toni ugljen dioksida, što se i očekuje da će se desiti od 2025. godine, u ovom regionu bi se godišnje izdvajalo 790 miliona do 1,9 milijardi eura svake godine.
U pregledu se može vidjeti šta bi ulazak u Evropsku Uniju značio za balkanske države. Ovdje definitivno spada i Bosna i Hercegovina. Zamislite koliko bi godišnje morali izdvajati iz naših džepova da se plate sve emisione dozvole za naše termoelektrane, kolika bi bila cijena električne energije i koliko bi na kraju svi građani ispaštali.
Potrebno je više ulagati u obnovljive izvore energije i potrebno je smanjivati emisije na vrijeme. Naša država ima dovoljno potencijala da smanjuje korištenje uglja za proizvodnju energije, samo je potreban višegodišnji plan koji bi doveo do toga.
