<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nečujni glas razuma

Petorica bajkera iz Čačka u subotu su na sarajevskoj Baščaršiji nameravali da pojedu ćevape, ali su umjesto guštanja i legendarnog kulinarskog specijaliteta dobili porciju batina.

02. juni 2015, 12:00

Svi misle o promeni sveta, ali niko ne razmišlja o promeni samoga sebe, davno je rekao veliki Tolstoj karakterišući neke maligne pojave tadašnjeg ruskog društva, a njegovo univerzalno zapažanje danas je, čini se, aktuelnije nego ikad.

Petorica bajkera iz Čačka u subotu su na sarajevskoj Baščaršiji nameravali da pojedu ćevape, ali su umesto guštanja i legendarnog kulinarskog specijaliteta dobili porciju batina. Povod za brutalni napad, kako tvrde, bilo je to što je jedan od njih na sebi imao majicu sa zvaničnim grbom države iz koje dolazi. Nesrećni Čačanin tako je, zbog komadića odeće, dobio teške povrede lica, dok su njegovi prijatelji imali više sreće, pa su tog sunčanog subotnjeg popodneva, uz salvu uvreda, prošli "samo" sa lakšim ogrebotinama i podlivima. Pretučeni bajker nakon svega je prevezen na bolničko lečenje u Istočno Sarajevo, dok su njegovi sugrađani napustili BiH sa masnicama i, što je još bolnije, gorčinom, poručujući da više nikada, čak ni turistički, neće dolaziti u Sarajevo.

Od kraja nesrećnog rata pa sve do sada iz tog istog Sarajeva, iskreno ili ne, konstantno stižu poruke o toleranciji i multikulturalnosti, ali kada se dogodi ovakav incident zvanična osuda i policijska istraga uglavnom izostaju. Jednostavno i kao po nekoj matrici, napad se pripiše huliganima, pijanim navijačima ili šačici ekstrema i problemu je kraj. Pojavi se, tu i tamo, pokoje "objašnjenje", kao što je bilo ono da su pretučeni srpski bajkeri, usred Baščaršije, došli sa majicama "velike Srbije" i da su "raju provocirali nacionalističkim pesmama", što je, složićete se, sigurno smešno čak i autoru tih nebuloznih besmislica. Međutim, Tolstojev citat s početka ove priče baš tu dobija svoju suštinsku poruku i smisao.

Da ne bude zabune, priča o "ovom Sarajevu" nema nikakve veze sa ogromnom većinom ljudi iz najvećeg grada BiH koji su, znam to, ogorčeni onim što se događalo u subotu. Jedina zamerka jeste što se taj trezveni glas ljudskosti i raje, kao i onaj iz Banjaluke, Mostara i drugih gradova u BiH, gotovo ne čuje. Nažalost, (ne)dela neandertalaca, bolesnika i psihopata uvek su glasnija i mnogo veća od njih samih. Tu je, možda, naš najveći problem, ali o problemima nekom drugom prilikom, jer ovo u Sarajevu bio je incident.


Izvor: Press