Pa kaže: „Papa Franjo posjetu Sarajevu početi će susretom sa članovima Predsjedništva BiH Ivanićem, Izetbegovićem i Čovićem, koji će mu prirediti svečani doček uz vojne počasti, intoniranje himni i puštanje golubova mira.“
Apsurd potpuno ekvivalentan državi u kojoj
živimo. Golubovi mira u političkim rukama. Džaba sve, ali ni moja
drmnuto-pjesnička mašta ne može vizualizirati tu scenu. Šou da bude
sasvim na nivou, legendarnog Papu koji je gadno kritizirao talijansku
mafiju i korupciju u svim sferama društva, u BIH će dočekati domaći
politički mafijaši, čijem kalibru djelovanja nije dorastao ni Don Vito
Corleone glavom i bradom. Vesele im se tako skupocjena odijela obješena u
luksuznim vilama po sarajevskim Poljinama i mostarskim Barama. Kao
pauni će se gnijezditi u prvom redu, a tamo negdje u daljini gužvat će
se i safunjati u vrućini svi oni koji su i inače navikli na gužvanje. Po
bolnicama, uredima za zapošljavanje, socijalnim ustanovama. Ljudi bez
nade, bez posla, bez para, bez penzije. Čežnjivi da čuju utjehu, makar
kakvu, da izdrže. Da nastave. Šta da ti kažem moj Papa...lud smo narod,
ali fina zemlja.
Pokazat će zatim Papi tornjeve crkava,
manastira i džamija, hvaliti se suživotom i multikulturom koja egzistira
na tako malom prostoru, a čim mu avion zamakne nebu pod oblake, suživot
će nabiti na neku stvar, a život preostalih stanovnika ove mrtvaje
nastaviti rasturati na proste komadiće ničega. Jer suživot je kod nas
kad komšiji crkne krava, ili u prijevodu na moderni vokabular - ako umre
više onih u susjednom taboru nego što ih se rodilo, ako se odsele, ako
ih bilo kakvo sranje zadesi.To se zove radost! Firme koje su sjebali,
Papini domaćini neće mu pokazivati u ovom aranžmanu. Velika promaja dere
kroz njihove pustoši, a Papa je ionako stariji čovjek. Kako saznajemo, u
svečanom špaliru pozdravit će ga i onih Bakirovih 100 tisuća radnih
mjesta. Regularnom homo sapiensu nevidljivih, ali Papa će možda imati
više sreće.
Kažu, pozvali su naši političari Papu da pošalje
poruku mira, ovdje gdje čine sve da nastave nemir, jer samo nemir ih
održava u foteljama. Predmnijevam da će mu objasniti i kako to kod nas
fercera, po odličnom, starom receptu: "Ako je dugo mirno - ispali u zrak
neki spomenik, masakriraj groblje, porazbijaj pola Mostara:
lijevo-desno po želji, sprejom našaraj: „četnici, balije, ustaše, nož,
žica, srebrenica" & ostalu paletu finih epiteta. I mirna Bosna i
kršna Hercegovina, a materemi i slijedeći mandat.
Drago mi je
samo što Papa dolazi u šestom mjesecu. Sad kad je priroda najljepša
(naravno, ukoliko baš ovih dana ne odluče zapaliti šume endemske munike
da bi se domogli jeftinog zemljišta). Jer priroda je jedina kompenzacija
za izdržavanje ovog ludila. Zadnja stepenica koja te zadrži da ipak
ostaneš na braniku užasa. Da otpepaš papire stranih zemalja, iako si već
davno spakirao kofer. Da čuvaš ovo nebo i ove rijeke svojom ljubavi.
Sve između ionako je propalo. A tu ni dobri Papa ne pomaže.
Franjo, kralju, dobro nam došao. Ima jedna pjesma na jezicima našijeih
naroda koju ti parafraziram i u njoj sve poručujem – „Čuvaj ti naše
golubove i sirotinju, jer bogati se ionako za sebe pobrinu..“
Malo je ovdje kamenja da ih svežeš i suviše nam plitko more da ih pobacaš.