Inače, kao svaki marljiv i odgovoran čovjek Igor Radojičić ustaje ranije kako bi se pripremio za radne pobjede. Uredno obavlja higijenu, pranje zuba, uha, grla, nosa, objedovanje, listanje sajtova i elektronske štampe, jutarnje tvitovanje i slično.
Ali tog jutra ustao je nešto kasnije, umorniji nego što je lijegao, san mu na oči nije dolazio cijele noći i tek je pred zoru usnio neke grozne more kako ga debeli vepar ganja po sali narodne skupštine (koju je nekoć predsjedavao), a ne može da utekne van jer na vratima stoji zmija sa plavom grivnom i sikće na njega riječima: - Papak, papak, papak...!
Nije ni ustao a latio se sanovnika, ali takve grozote nije bilo opisano ni u jednoj knjizi tumačenja snova.
Protrljao se po bradi, koju je njegovao dva-tri mjeseca, pomislio je da se obrije ali je tu misao odmah odbacio jer mu je koliku-toliku ozbiljnost i dostojanstvo odavala jedino ta duga brada.
Nekoć dok je imao samo španjolku nije djelovao toliko mudro, ali otkada nosi dužu bradu Igor i sebi ali i drugima odiše čudesnom filosofskom i političkom zrelošću, a to mu je bilo potrebno u posljednje vrijeme kada se činilo, da je bivši predsjednik Narodne skupštine RS i visoki funkcioner SNSD-a odbačen od svog partijskoga vožda i kolega.
Igor je navukao papuče i otšetao do toaleta. Pogledao se u ogledalo. Oči mu bjahu crvene od nespavanja a sjede kose na glavi kao da je imao za barem stotinjak vlati više od prethodnoga dana. Sve u svemu imao je izgleda očajnog čovjeka koji je napušten od cijeloga svijeta.
Kroz glavu mu prođe slika noćne more, debeloga vepra i zmije koja je siktala na njega. A onda iz susjedne prostorije Igor začu glas svoje ljepše i intelektualnije polovine:
- Igi, dušo. Znaš li šta se priča o tebi po klubu naše svete partije?
- Ne znam, molim te mi kaži, nervozno će Igor.
- Pa priča se kako si ti jedan od onih papaka iz afere Papak i kako...
Igor u sekundi porumeni a onda, suzdržavajući se da ne pukne, kroz zube procijedi onako za sebe:
- E nećete vi meni iza leđa intrige vezat. Sad ću da vam j... mamu!
Hitro se obuče, okrenu broj svoga vozača pa kad uđe u kola reče:
- Vozi me direktno kod predsjednika, ima nešto da mu velim!
Nije ni ušao u kancelariju svoga vožda, već je krenuo da obasipa rafalnu paljbu:
- Kako vas više nije sramota. Zar sam ja to zaslužio. I ne da me niste udostojili neke pristojne visoke funkcije i novoga mandata, već ste počeli i papkom da me nazivate.... A plavuša nezaslužno postade vaša desna ruka...
- Statni, čekaj, polako..., predsjedniku Mili bi čudo kakav je nastup prema njemu toga jutra imao Igor, te mu ponudi jabukovaču i cigaretu. Smiri se Igore, gdje gori. Nije valjda dotle došlo?
- Jeste predsjedniče, kako nije. Meni dani teku bez funkcije, a naučio sam da budem odgovoran, aktivan i da se zalažem za entitet i državu. Ne mogu ja više ovako, zacvili Radojičić.
- Ma popij jednu jabukovaču, ova je napravljena od voćki sa moje plantaže.
- Ma neću predsjedniče, a i ne smijem, pijem ljekove za smirenje i bolove u želucu i glavi! Nego došao sam da vam kažem da više neću biti član vašeg poslaničkoga kluba a vi sad gledajte sa svojim papcima kako ćete u skupštini da preglasate opoziciju, stade Igor da zanovijeta.
- Igore, brate po partiji i ideologiji, nećeš mi valjda ti u leđa nož zabadati, osta Mile zatečen.
- Bome 'oću, a eno sam već na tviteru svom jutros napisao da više nisam član poslaničkog kluba SNSD-a, pa ti vidi šta ćeš!
- HM, hm, hm... ne bi Mili jednostavno, pa se u razmišljanje dade. A šta bi ti Igore moj da budeš, reci mi onako iskreno koja bi funkcija zadovoljila tvoje apetite, a da se više papkom ne osjećaš.
Igoru se napokon povrati svjetlost u obraze i oči, te sav zatreperi.
- A znate vi, voždu moj, šta ste mi nekoć obećavali. Ili da budem na čelu glavnoga grada Srpske, ili da budem na čelu vlade entiteta. Treće ne postoji, dragi moj vožde.
Mile se zamisli, ispi jabukovaču, te mu kroz uzdisaj reče:
- SNSD-a mi, jako si konkretan nema šta. Al' kad je tako, smislićemo već nešto. 'Ajde ti lepi moj Igore, briši onaj svoj posljednji tvit, pa se strpi par dana, a ja ću već smisliti način da zadovoljim političke potrebe tvoje.
Igor poleti da voždu ruku poljubi, ali ovaj ustuknu, te ovaj umalo ne pade na patos poljubi vazduh. Kada je krenuo ka vratima umjesto pozdrava vožd ga još jednom napomenu:
- Ne zaboravi da i na Fejsbuku status promjeniš!
- Hoću, hoću..., veselo će Igor - Hoću, vožde, kako neću!
