<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

RTRS-pretplatom do negledanja

<p>RTRS gotovo niko ne gleda zato što ima nešto drugo bolje za gledanje. Jednostavnije, svaki segment RTRS-a je loš, odnosno negledljiv. Čak i Dnevnik koji je stvar navike bilježi sve slabiju gledanost. Bez obzira o kojoj oblasti je riječ, druge medijske kuće je bolje prezentuju korisnicima.</p>

13. april 2011, 12:00



Prema podacima MARECO INDEX BOSNIA, za mart, Radio Televizija Republike Srpske, drži fenjer na medijskom nebu Bosne i Hercegovine. Tačnije, sa share-om od 4, 77 nalazi se na sedmom mjestu. Nije čudno to što su ispred RTRS-a i Federalna televizija i BHT 1. Program ove dvije medijske kuće je gledaniji u oba entiteta poodavno.

Ono što bi trebalo da zabrine prve ljude RTRS-a, njihov menadžment, multimediju, pa i ostale zaposlene, je podatak da su privatne tv-stanice,a sa mnogo manjim finansijskim kapacitetima, poput bijeljinske BN televizije, banjalučke ATV, sarajevskog Hayata i OBN-a, gledanije.

Ono što bi, sa druge strane, trebalo da zabrine sve nas, konzumente, je pitanje-zašto plaćamo nešto što intenzivno ne gledamo? Jesmo li skloni bacanju para ili nas to, kao i većina drugih stvari koje se tiču naših života, naprosto ne dotiče?

Nevjerovatan je bezobrazluk inkasanata RTRS-a, koji ovih dana poput zulmaga krstare Srpskom i pokušavaju ljudima plijeniti stvari zbog duga od 7 do 20 KM. Ako niste dovoljno vispreni i pozovete se na osnovna ljudska prava, tražite nalog za ulazak u privatni posjed ili pretres, očas ćete ostati bez svog novog LCD sokoćala, jerbo niste RTRS-u platili uživanciju u tzv. programskim sadržajima. Da nije istinito...ne znam kako bi bilo? Srednjevjekovno-komično???

Prije bilo kakve analize, treba odmah reći kako su istraživanja o gledanosti kao i svugdje u svijetu uglavnom naručena. Shodno tome, onaj ko gubi može da se ljuti i dovodi u pitanje regularnost samog istraživanja. Ali u ovom slučaju, istraživanje, čiji su rezultati, usput budi rečeno, dostupni na svakom teletekstu svih ovih televizija, ne dovodi niko u pitanje, pa ni RTRS.

Sam istraživački tim MARECO INDEX BOSNIA član je  Gallup International & Associate. Kao metod istraživanja korišten je PeopleMeter - kontinuirano elektronsko mjerenje gledanosti TV-stanica. Što je još poraznije po entitetsku krovnu medijsku kuću, istraživanje pokazuje konstantan pad gledanosti programskih sadržaja. Tako je npr. RTRS bio na četvrtom mjestu po gledanosti u 2010., a onda se naglo strmoglavio.

Šta se to dešava se Dodikovim lučonošama ,,istinitih informacija“? Zašto je gledanost mizerna? Prvi odgovor, lakonski, možda je i najbliži istini. RTRS gotovo niko ne gleda zato što ima nešto drugo bolje za gledanje. Jednostavnije, svaki segment RTRS-a je loš, odnosno negledljiv. Čak i Dnevnik koji je stvar navike bilježi sve slabiju gledanost. Bez obzira o kojoj oblasti je riječ, druge medijske kuće je bolje prezentuju korisnicima.

Primjeri, primjeri...

U tzv. ,,udarnom terminu“ kada se prikazuju informativne emisije, gledaoci u Federaciji, ali i velikom dijelu Srpske gledaju FTV, BHT1, te lokalne televizije i njihove preglede dana. RTRS, umjesto informativne emisije, nudi 35 minuta Dodikovog ,,Mao Cetung“ marša po bestragijama pod nazivom ,,Srpska na pravom putu“ . Poslije ovoga ide rubrika ,,pljujmo po Federaciji i Zlaji“. Ko preživi, čeka ga božansko iskupljenje. Naime, RTRS je jedini emiter koji u informativnim emisijama ima svakodnevni link sa Bogom. Tako, bukvalno svaki ubogi dan, saznajemo u Dnevniku koji svetitelj je postradao, razapet, umoren i sl. Takođe dobijemo uputstvo šta tog dana nikako ne smijemo raditi, čega ili koga se moramo kloniti, u kom pravcu moramo usmjeriti svoje misli, kad, gdje, kome i zašto zapaliti svijeću... Sve ovo u 21. vijeku, u sekularnoj državi, na Javnom emiteru. Poslije ovog zilotiranja mozga ide rubrika ,,svijetkulturasportvrijeme“, gdje je u 3 minute skarabudženo sve-od Libije i Japana, do ciklona, Borca i Đokovića. Sve u svemu, iskustvo koje, kad ga jednom prođete, sigurno nećete htjeti ponoviti.

Za tinejdžere, tu je prevara od serije TNT. Totalno novi talas, nešto najdiletanskije što je snimila kamera. Ikada. Na svijetu. Koliko je gledano ovo, ovo ... od serije, svjedoče i riječi Ministra prosvjete i Kulture Srpske Antona Kasipovića, koji je istakao da nikada u životu nije čuo za takvu seriju. Ono, jeste da Ministar ima prečeg posla, ali je riječ o ,,projektu“ koji je RTRS sufinansirala, od naših para preko pretplate, i opet, od naših para iz Ministarstva. Prosto, čovjek ima utisak da ljudi žele biti negledani.

U svijetu umjetnosti, RTRS se bavi mrtvom prirodom i kuknjavom prastarih ljudi nad ,,nekulturom“. Informacione tehnologije pokrivene su copy-paste prilozima. Pa ko ćapi, ćapi. Muzika se zaustavila kod Bore Dugića. Filmska redakcija (ako postoji), pušta nam Svetog Georgija, svaki drugi vikend...
O svijetu rijalitija i tragičnom izletu RTRS-a u te vode svojim ,,edukativnim“ programom ,,Moj biznis“ ne treba trošiti puno riječi. Možete svu sramotu vidjeti ovdje.

U principu, sve gore pobrojano je ,,malter“ oko armature koja se zove Milorad Dodik. A Dodik je alfa i omega RTRS-a. Pokretačka snaga oko koje se vrti ova medijska kuća, kao kakav oronuli satelit. Dodik pjeva, Dodik otvara izložbe, Dodik pravi filmove, Dodik drži tribine, Dodik kumuje crkvama, Dodik ima performanse, Dodik daje svoje mišljenje o Fukušimi, Gadafiju, Lagumdžiji, komšijskim kravama, jabukama, kanalizaciji....I sve to isprati RTRS. Dodik se još jedino nije pojavio u vremenskoj prognozi, mada ni to nije isključeno, pošto i onako vedri i oblači u manjem dijelu Obora. Kada ovako postavimo stvari, zaprepašćuje činjenica da je RTRS uopšte među prvih 7 medijskih kuća.




Teorija unutrašnjeg haosa

E, sad, postavlja se pitanje zašto je ovaj sistem takav kakav jeste? Naprvu je jasno da njime vlada podvižnički mentalitet. Jasno je da ljudi odrađuju svoje plate i honorare glumeći poštare umjesto novinara, ali da li je strahovlada toliko moćna da jedan medij pretvori u stranačku radio-stanicu? Jeste. A, evo i zašto.
RTRS uopšte nije primarno medij. To je birokratska tvorevina koja kao tegleća marva živi na teretu budžeta. Od naših para. Samo što su te naše pare od pretplate, nekako precrnim tokovima novca, dospjele u Upravne odbore kojima rukovodi SNSD. A to ovoj partiji daje manevarski prostor za ucjenu. Oni zaključuju ovako: Niste naši telali, dakle, protiv nas ste, dakle nema para, dakle ima otkaza. Ono što hoću reći je da kao što svaka komercijalna televizija živi od svojih donora, banaka, provajdera, telekomunikacionih kuća i sl., isti slučaj je i sa RTRS-om, koji živi od naših para u tuđim džepovima.
Pošto RTRS moj novac neće dobiti od mene, nego od Skupštine, Vlade, Upravnog odbora...tu istu kuću boli briga za moje ili bilo čije mišljenje glede uređivačke politike i programske šeme, doli mišljenja ruke koja je hrani. Na toj ruci je trenutno istetoviran Miloradov portret.

U svemu ovome, novinar je na RTRS-u negdje između otirača i korova oko novih televizijskih dveri. U evolucionoj hijerarhiji ove medijske kuće, iznad novinara su kafe kuvarice, portiri, obezbjeđenje, konobar, čistačice, svi tonci, a visoko u oblacima su urednici koji imaju pravo uživo da se rukuju sa ministrima i da dotaknu Milu lično.
Inače, novinari na RTRS-u se dijele na dvije grupe - stalno zaposlene (one čija je sudbina zapečaćena brakom sa SNSD-om) i honorarce (ljude koji godinama rade pod nekim fiktivnim ugovorom, bez socijalnog i zdravstvenog, bez dana radnog staža, a koji će biti ili otpušteni ili će otići sami, jednom).

Evo kako to u stvarnosti funkcioniše: Menadžment ove kuće je nedavno odlučio da otpusti honorarne saradnike sa radija i televizije –kako ih isti ne bi mogli tužiti, dali su dječici da potpišu ugovore da su radili nekoliko mjeseci. Po potpisivanju, slijedili su otkazi. Ostatak honorarnih saradnika nije potpisao ništa. U prevodu, neće dobiti otkaze, ali rade na crno. Klasičan mobing, povreda radnih prava i sve što uz to ide. Ali, zar je stvarno nekoga briga?

Misterije, misterije...

Svaki totalitarni režim u svojoj biti želi imati nešto misteriozno, gotovo magijsko. RTRS, kao njegov telal, svojski se trudi u tome. Tako je prije neki dan ,,šapatom“ pao Draško Ignjatć, šef deska i jedna od umnijih glava Milinog medija. Unutarstranačka borba? Previranja na RTRS-u? Nepoćudnost direktoru Draganu Davidoviću i Upravnom odboru koji je, usput,  u tehničkom mandatu, svejedno je. Ono što je najvažnije je da jedna Javna kuća ovakve stvari radi ,,ispod žita“. Tako je transparentnost zamijenjena konspirativnošću i klasičnom kafanskom pričom. Kako god, ko dođe umjesto Ignjatića moraće žestoko da klima glavom i mlatara rukama. A Ignjatić će malo da se odmori u sektoru multimedija.
A tu je i slučaj Nade Arlov, jednog od prvih pera RTRS-a. Ona će, kako kafana bruji, postati portparol Ministarstva finansija. Ne treba posebno ni napominjati da je i ovo polujavna vijest.
Poenta svih ovih rokada je vrlo jasna i jednostavna. Svi vispreniji, u Milu zaljubljeniji, kao nagradu dobijaju otpust iz RTRS-a i prelaze na pozicije, najčešće portparola u Vladi Srpske. To im dođe nešto kao nagrada za klimoglavstvo.
,,Pa nećeš valjda dovijeka biti novinar, postaćeš i ti jednom portparol“, univerzalna  je maksima po kojoj se vode ambiciozniji u ovoj medijskoj kući.

To govori o prilazu poslu, bavljenju novinarstvom, profesionalizmu i želji za otkrivanjem istine.

Iz svega se da zaključiti kako čak i ruka na daljinskom  i najokorijelijeg SNSD-ovca  ne može tolerisati beskrajnu dosadu RTRS-a.
A gledanost i slušanost? Pa, dok je naših para od pretplate, zar mislite da to ikoga na RTRS-u zanima. A mi baš volimo platiti pa ne gledati!
Ko će za ovo odgovarati. Niko, naravski.

Najbolji pokazatelj RTRS ,,profesionalizma“ je Gojko Kličković, bivši premijer Srpske, paradigma za lopova i kokošara, koji je sve donedavno bio tako okarakterisan u vladinom mediju. Pojavljuje se on na tom istom RTRS-u u udarnom terminu i u prajm tajm emisiji, udarnom političkom tok šou Pressing i veselo dijeli plebsu savjete o sudstvu, pravosuđu i pravdi.

A možda je i to pravi odgovor zašto je RTRS negledan medij. Po svemu viđenom, on je zagazio duboko u 1993. godinu. Ljudi zdrave pameti u drugoj dekadi 21. vijeka zaista nemaju vremena ni potrebe za te arhaične revizionističko-nacionalističke budalaštine.

Jedino, pazite se zvonceta na ulaznim vratima! Sigurno nije ,,voda, komšija“!


Vezani tekst : Idem kući da gledam RTRS

Bakir Hadžiomerović prešao na RTRS