Rundek Cargo Trio, bend nekadašnjeg frontmena jedne od najvažnijih grupa novog vala, Haustor, izdao je nedavno novi album "Mostovi".
Grupa će uskoro održati dva velika koncerta u Zagrebu i Šibeniku, a slijede i svirke po svim zemljama regije. Darko Rundek najavljuje jak tempo tijekom ljeta.
Novi album je 'friško' vani, hvali ga već i kritika i publika. Kako ste zadovoljni prvim reakcijama na "Mostove" i kamo nas oni 'vode'?
- Reakcije ljudi koje znam su odlične, bilo je par kritika koje su isto bile jako pozitivne. Izdao ga Menart, snimali smo ga u Povlju na Braču, gdje smo napravili svoj studio.
Tamo smo nas troje radili, ja sam bio snimatelj, čak sam se potpisao kao snimatelj na album i to me je veselilo tako raditi.
Ima 11 pjesama, jedna od njih se zove ''Mostovi'', koja je dala naslov albumu i ta pjesma, čini mi se, nekako najbolje sažima centralnu temu tog albuma koja je, tema povjerenja, pozitivnog odnosa prema životu i povezivanja. Nekako pokušavam podijeliti nešto što je meni intimno važno.
Na albumu se nalazi i pjesma "Vitamini" u kojoj progovarate o starenju, na koje se i u medijskim istupima sve češće osvrćete, ali i dalje neumorno stvarate...
- Kažu mudraci da se čovjek prvo namuči da odraste, izuči škole pa se onda ženi, diže djecu, pa onda mora svoje roditelje ispratiti na vječni počinak i tek onda mu možda dođe par godina mirne starosti.
Tako da, mirna starost je možda i naljepši period života, kad čovjek nije toliko rastrzan i ima manje teških obaveza. Naravno, život ima svoj luk, kao most između rođenja i smrti i to je isto tako jedan dio života - kao i svaki drugi dio života i on ima svoje bogatstvo.
Vjerojatno s nekim određenim iskustvom čovjek možda dublje razumije stvari. A s druge strane, opet, čuva se, pomalo otupljuje, tu su i navike koje, možda, pojedu puno vremena i nekako, čovjek se zna 'zavrtiti' u istim krugovima, ali ako se aktivno odnosi prema životu, onda to može biti vrlo bogat period.
Ne možemo se ne osvrnuti na razdoblje početka 80-ih, Haustora i drugih bendova koji su bili svojevrsna eksplozija inovativnosti i kreativnosti, prvenstveno na liniji Zagreb-Beograd. Kako je došlo do te 'eksplozije', gledajući iz današnje perspektive?
- Ja sam bio naletio na neki dokumentarac o kulturnoj revoluciji u Kini kad je Mao ohrabrio partijske vagabunde koji su bili revolucionarnije okrenuti, da bi razbucao birokratske strukture koje su u tom socijalizmu bile već jako okoštale.
Tako se čini da je nekako i u vrijeme nakon Titove smrti vjerojatno postojala neka potreba, koliko svjesna nemam pojma, da se obodre oni kreativci u društvu koji nisu opozicija koja bi išla prema tome da se ruši sistem, nego da se osvježi taj neki revolucionarni aspekt komunističke partije.
Čini mi se, kad sam vidio taj dokumentarac o kulturnoj revoluciji, da je to neka mini kulturna revolucija bila i kod nas. Tako da smo vrlo lako i brzo došli do mogućnosti da komuniciramo sa širom publikom, da izdamo albume.
Beogradski bendovi, koji su izdali "Paket aranžman", nisu čak ni imali dovoljno materijala da izdaju samostalne albume, bili su tu negdje na rubu pa su dobili priliku da izdaju zajedno taj album, da se pojave kao 'odrasli' bendovi.
To izdavanje albuma bilo je znak neke inicijacije u klub bendova koji imaju dovoljno svog materijala da izdaju album. U Zagrebu je već Azra rasturala, Prljavo kazalište isto, Film...
Mi smo se malo kasnije pojavili, bili smo na festivalu u Subotici, kada su se pojavili svi ti bendovi zajedno. Mislim da je taj festival bio jako važan jer su se bendovi uzajamno inspirirali, uspoređivali, natjecali na neki način.
Pa i to što je Jugoton izdao "Paket aranžman", i mi smo brzo dobili priliku da izdamo album i pod uvjetima koji su tehnički bili kao svjetski. To je sigurno pomoglo da se ta kritična masa novog vala stvori i da se prije svega na liniji Zagreb-Beograd napravi uzajamni kreativni poticaj koji je doveo do toga da se to 'zalaufa'.
Vremena su se promijenila. Hrvatska danas živi, čini se, u društvu koje potresaju podjele, prosvjedi, duboko sukobljene ideološke inicijative, čak i pokušaji onemogućavanja odigravanja predstava i održavanja rock koncerata. Što se, po Vama, događa danas u hrvatskom društvu?
- S jedne strane imaš taj globalizam koji ide na to da ne smiješ štititi svoju vlastitu proizvodnju jer si obvezan da pripustiš jeftine i loše proizvode bilo kome i time si, zapravo, uništavaš lokalnu proizvodnju.
Imaš i taj dug koji svima visi na vratu. Tako da se tu događa jedan oblik dužničkog ropstva. Ako ti ti dugovi vise nad glavom kao zemlji koja je dužna i sad smo svi odjedanput silno dužni, a s druge strane opet, da bi taj sistem zapadne demokracije u koji smo ušli funkcionirao nekako socijalno, cijelo vrijeme mora potkupljivati glasače dižući nove kredite.
To je jednostavno takav klinč u kojem smo u sličnoj situaciji kao i većina drugih dužnih zemalja. Cijelo si vrijeme na nekoj uzdi koja je malo kraća, malo duža.
A ipak, vidiš, opstajemo. Ljudi dalje žive, igraju nogomet, piju pivo, kave...Uvijek je manje-više bilo da čovjek misli prvenstveno na sebe, ako si stalno ugrožen, onda dolazi do gloženja, borbe.
Mislim da su jedan od glavnih uzroka, a čime se i bavi pjesma "Ima ih" na albumu, da je neko stalno stvaranje atmosfere ugroženosti, ti dugovi koji su jedan od načina da se proizvodi stalno osjećaj da nećeš moći vratiti...
I to je ta proizvodnja osjećaja ugroženosti koja truje život i proizvodi sve te fenomene. Opet, kako od toga pobjeći - prije svega sam - ne biti ništa dužan i gledati kako da živiš s manje i s time budeš zadovoljan.
Bolje nije ni u drugim zemljama regije, radnička klasa je, čini se, polako, doista 'otišla u raj' ili kamo već. Sputava li ovo o čemu smo govorili neke umjetničke, pa i glazbene snage, da doprinesu detektiranju stvarnih problema i nazivanju stvari pravim imenima?
- Nitko nas ne sputava, to su sve đavli od papira. Mi smo i dalje slobodni, samo to trebamo osjetiti. Ako to zaboravimo, onda nismo. Mislim da je i dalje sve moguće, sve je tu.
Osim toga, pitanje je to svakog ponaosob i ljudi da si stvore uvjete i život i za stvaranje kakvi im trebaju. Najbitnije je samo ne čekati da ti to netko drugi napravi, dakle da kreneš od sebe i od pozitiva oko tebe.
A s druge strane, opet, to konfekcijsko zatrpavanje prosječnim proizvodima, od auta, čaše, stola ili bilo čega, naravno da se prenosi onda lagano i na umjetnost i ona isto postaje nekakav proizvod među proizvodima, a to baš nije inspirativno.
Zaobići globalizam
Nakon pada Berlinskog zida i natjecanja ruskog i američkog bloka, kaže Rundek, ostala je samo jedna opcija, koja je dobila formu globalizma i u kojoj je na snazi zakon profita i sva snaga je u kapitalu.
Za razliku od vremena novog vala, kaže, pobuna je danas u tome da se artikulira odnos prema životu koji taj globalistički sustav zaobilazi.
"Ono što nam treba je da pozoveš prijatelje, da imamo što za jesti, da imamo krov nad glavom i da nekako s prirodom, planetom, svemirom probamo ući u odnos u kojem vršimo svoju funkciju, zbog čega si tu na ovom planetu sad u ovom trenutku".
Dramska muzika
Rundek piše i pjesme koje ne uglazbljuje i kazališni je redatelj, a već godinama se samostalno i kroz Rundek Cargo Trio bavi komponiranjem glazbe za kazalište, ali i film.
Zadnja kazališna glazba bila je za predstavu "Jugoslavija, moja dežela" Ivice Buljana, a i kolege iz benda, Isabel i Dušan Vranić Duco, općenito su kazališno angažirani.
"Svi troje imamo osjećaj za neku dramsku funkciju muzike. Tako da u zadnje vrijeme radimo to kao Trio i s velikim zadovoljstvom i nadam se, na zadovoljstvo onih kojima ta muzika služi".
Izvor: Al Jazeera
