Postoji fudbaler Ognjen Vranješ. Čuo sam za njega i to je to. Reprezentativac Bosne i Hercegovine. Kalibra Viktor Troicki-Ako dobro igra sve pet, ako ne, nikom ništa. I tu bi se trebalo završiti mejnstrim interesovanje za jednog sportistu koji nije amater, a nije ni superstar modernog gladijatorstva
Kad ono, međutim.
Ognjen, kao i svaki sportista, poglavito fudbaler, ima tu osobinu da se tetovira. Pih, vrlo važno. Ta, pogledajte cijeli svijet. Sve su vam to premreženi hodajući epitelni ćilimi. E, sad u Bosni i tetovaža je pitanje života i smrti.
Vranješ, dabome, nije konsultovao ni PR stručnjake, ni politikologe, ni sociologe ni Krug 99, kad je utetovirao u kožu Republiku Srpsku. A, i što bi? Fudbaler, patriotizam, mladost-ludost, ovo ono...
Melanom “Republika Srpska”
Prvo se svrnjega natuštila sarajevska-zenička mahala sa militantnim odjelom "Fanatikosa", koji istina bog cijene "usluge" Vranješa, ali sa druge strane ne vole genocidni bumerang u njega na koži mu. Odriču ga se i ne mogu podnijeti Ogijevo travnato prisustvo.
Zeničko Bilino Polje ga dočekuje dobodošlicom: "Ognjene, cigane, odlazi iz svetinje".
Za one željne fakata, Vranješ tada uopšte nije imao Republiku Srpsku na nadlaktici, nego sat?!
Kakav sat?
Pa dečko, svjestan nevjerovatnog pritiska, prepravlja uradak u tetovažu sata. Ova tragikomedija koju Ogi bukvalno osjeća na svojoj koži nastavlja se furioznom brzinom.
Džaba sat, džaba sve, kad Fanatikosti vrište: 'Ognjene zakasnio si, tvoj sat je otkucao''.
Peče tetovaža i gnoji nacionaliste gore od melanoma kakvog.
Da li je zaista otkucao sat Vranješu u BiH repki, vidjećemo. Ono što sad vidimo, kad smo kod gledanja je nadrealna tetovaža, kombinacija uratka Pink Flojda iz spota Tajm i nekog “Alisa u zemlji čudesa” nadrealizma.
Elaboracije radi, Vranješ, standardni reprezentativac BiH, sve tako pretetoviran nastavlja svoj život u Turskoj, gdje igra solidno za Gaziantepspor i to bi bilo to.
Malo sutra. Tačnije, malo juče.
A, malo juče su osvanuli čudni plakati po Republici Srpskoj na kojima stoji: “"Ognjene izdajice, prešao si granice“. Dakako, uz napise ide i propratna slika saobraćajnog znaka sve sa Ogijevim likom, koji je prekrižen. Da li navijači iz Republike Srpske poručuju Vranješu da je u krenuo u suprotnom smjeru, da li je neku granicu prešao, pregazio, vrag će ga znati. Tek, ni nacionalistički konglomerat iz Republike Srpske nije ostao dužan Ogiju za pretetoviranje.
Gdje prestaje logika, počinje tetovaža
'Ajmo ostaviti na miru malo Ogija. Dosta je njemu i njegove muke. Nego, pogledajmo percepciju klasičnih nacionalista u našem vilajetu kroz, kako to slovoklepci vole reći, ‘prizmu’ , jedne obične budalaste tetovaže.
Bošnjački nacionalista u Republici Srpskoj vidi jedino i isključivo “genocidnu tvorevinu” koja će na onaj, a bogme i ovaj način kad-tad biti izbrisana sa lica zemlje. Doživljavaju ovaj entitet kao neku vrstu mikro Levijatana, koji apsorbuje i ovaploćuje sva zla ovog svijeta. Bumerang nesreće, sa nesrećnim i od Dodikove vlasti obespravljenim ljudima na ivici bijede, postaje u očima radikalnog Fanatikosa, tek regrutni centar budućih koljača i genocidaša. Ni uncu manje, ni uncu više. Kolektivni krvoloci pravoslavni sublimirani u par kvadratnih centimetara nečije istetovirane kože. Mjerna jedinica zajedničke krivice.
SrBski patrijota i nacionalista gleda sat koji izdajnički otkucava i koji se na kukavički način iz “Herojske otadžbine za koju se ginulo”, transformisao u pičkasti amblem prolaska vremena i prelaska granica nekakvih.
SrBski naratvi je još većma zanimljiviji od bošnjačkog nacionalističkog pokliča “Ognjene cigane, odlazi iz zemlje”. On u sebi sadrži upozorenje amblemičnog, saobraćajnog vizuala koji veli da je Vranješ prešao granice. I zaista, epistemološki i jeste.
Ognjen, preciznije njegova ruka metaforički može biti i sat i Republika Srpska odjedared. Ognjenove noge mogu trčati i zabijati golove i na stadionu Borca u Banjaluci i u Zenici i u Rusiji. Ognjen može, opušteno biti “Republikosrbijanac” i reprezentativac Bosne i Hercegovine. Ognjen je inkorporirao entitet i državu u jedno!
A, to se NE SMIJE! Tu je on prešao granice nacionalističkih Rubikona. Tu je on zašao u opasne sfere normalnosti, normalnosti kao najvećeg neprijatelja i zla svega svetog u prosječnog domaćeg nacija. Od Banjaluke, do Zenice. Od Mostara do Bijeljine.
Tu je Ogijeva miška zasvijetlila u mraku ograničenosti i izvukla iz jazbina golu bijedu ogrnutu samo ljiljan zastavom ili ocilnom trobojkom.
I nema ta gologuza bijeda ništa i nikoga u životu do li onog drugog tu na stotinjak kilometara taman istog gologuzana kao i on da ga iz navike i hobija mrzi. Toj i takvoj bijedi ne smeta kriminal, epske pljačke, malverzacije, pronevjere, otpuštanja, jad i čemer...
Ostali su na fudbalskom terenu svog ludila gledajući tetovažu Republike Srpske, koja se pretvara u nebeski sat.
Ako ćemo realnim kantarom, Ognjen je mlad, naigraće se gdje god, Bosna i Hercegovina ovako kljakava opstaće, a i i Republika Srpska sa njom i u njoj. Političari, koji decenijama indukuju naci virus, pogađate, preživjeće i mutirati dalje i dalje u nove superbakterije naših života.
Nekako mi žao radikalnih Fanatikosa i lokalnih srBskih naci golaća. Zaboraviće na « slučaj Vranješ » i moraće čekati novi povod za svoje verbalne ejakulate.
A, vrijeme leti, život ide, mladi odlaze, fudbalska sezona je završena, nema izbora, Zmaj od Šipova nije pobijedio u « Parovima », političari su već u Palma de Majorkama, Nasi se vraća kući...Kamo dalje, rođače, fašisto ? Teška su vam vremena došla.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
