Naime, ovaj 78-godišnjak, bivši urednik u "Playboyu", tokom posljednjih 50 godina proputovao je cijeli svijet i posjetio sve zemlje. Štaviše, išao je i u one krajeve koje smatraju opasnim zonama poput Jemena, Iraka, a prošao je i policijsko saslušanje na Kubi.
Tokom svih ovih godina desilo mu se mnogo toga: bio je više puta opljačkan, hapšen, a jednom čak i skoro linčovan. Njegova strast prema putovanjima seže još od najranijeg djetinjstva, piše Daily Mail.
"Već sa šest godina sam počeo prikupljati poštanske marke, želio sam da imam poštansku marku iz svake zemlje na svijetu", kaže on. Kasnije je došao na ideju da u svom pasošu ima pečat svake zemlje na svijetu. Tako je i krenuo u svoje pedesetogodišnje putešestvije.
"Želio sam da vidim zemlje i ljude koje možda nikad ne bih imao priliku vidjeti", kaže on.
Kao mladić Podel je koristio svaki odmor za jednu avanturu. Štaviše, kada mu je bilo 28 godina postavio je rekord najdužeg automobilskog obilaska svijeta. Međutim, kako je bivao stariji, nije želio da samo projuri kroz neku zemlju, već je želio da je potpuno istraži.
"Kako sam dolazio u neke poznije godine, želio sam da svaka moja avantura i putovanje bude grandiozno. Tada sam već bio obišao 90 zemalja svijeta i shvatio da ne bi trebalo da bude problem da obiđem i ostalih 106, koliko ih je zvanično priznato", kaže on.
I dok nije svako putovanje bilo jednostavno i bez ikakvih problema, Podel kaže da je uživao u svakoj sekundi provedenoj na tim putovanjima. Odredio je sebi i budžet za putovanja, a nerijetko je noćivao pod otvorenim nebom u svojoj vreći za spavanje. Nekad bi znao zanoćiti na graničnom prelazu, ali i u džunglama, glečerima, aerodromima, šatorima...
Imao je i velikih problema tokom svojih putovanja kao onda kada egipatskim vlastima nije mogao dokazati da nije Jevrej, ili kako objasniti kubanskoj policiji da nije agent CIA. U Bagdadu je završio u zatvoru nakon što ga je prevarant prijavio tvrdeći da ga je Podel udario autom. U istočnom Pakistanu su ga zamijenili za indijskog špijuna, a Kostarika mu je ostala u sjećanju kao mjesto gdje se mogao udaviti.
Ono po čemu je Podel specifičan jeste način na koji rangira zemlje na svijetu, koji je on sam nazvao "Podelov sistem rangiranja javnih toaleta".
"Bez obzira na sve rang-liste koje prave Svjetska banka ili MMF, najrealniji način da ocijenite stanje u jednoj zemlji jeste da odete u javni toalet i provjerite ima li papira u njemu", kaže Podel i dodaje:
"Ustanovio sam sedam stepena: od izuzetno dobrih javnih toaleta, do onih najgorih, gdje ne da nema papira već nema ni vode. Zanimljivo da sam najlošiju ocjenu dao svom rodnom gradu Njujorku. Naime, u cijelom gradu, gdje živi milionsko stanovništvo, imaju svega tri javna toaleta", iskren je Podel.
